Nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić u razgovoru za narod.hr osvrnuo se na trenutnu situaciju Hrvata u Bosni i Hercegovini i njihovu borbu na svim razinama te prava koja još nemaju. Osvrnuo se i na predstojeće Opće izbore, kao i iskustvo s dopisnim glasovanjem.
Budući da ste u stalnom kontaktu s vjernicima i vidite kako žive – kako biste trenutno ocijenili situaciju Hrvata u BiH – političku i ekonomsku?
Kardinal Puljić: Ovdje bih više stavio naglasak na Hrvate u Bosni, jer to stanje bolje poznajem od stanja u Hercegovini. Iako mislim da nije velika razlika. Na ovim prostorima vrlo je vidljiva žilavost kojom se bore Hrvati na svim razinama, jer nemamo stvarnih predstavnika u vlasti. Ovi koji jesu u vlasti premalo su zainteresirani za opstanak i jednaka prava na ovim prostorima. To daje jedno nepovjerenje u politiku i vlast. Posebno je to vidljivo bilo za vrijeme poplava i nakon stravične poplave. Ljudi i danas čekaju potporu vlasti, koja diže i kredit i donatorske konferencije zakazuje, a i postoje fondovi za izvanredne situacije. Nekima kao da je drago jer nisu bili u planu za povrat, pa će ih sada voda potjerati. Uopće je nezainteresiranost naših predstavnika u razvoj ekonomije na području Bosne, osim tamo gdje su dobili glasove na izboru. Doslovno kažnjavaju ljude tihim načinom. Time ih još više guraju u političku rezignaciju.
Jeste li primijetili da Hrvati napuštaju BiH i sada kao što je to bilo nakon rata? Što je s povratnicima, susrećete li one koji se žele vratiti na svoja ognjišta, ali ne mogu…
Kardinal Puljić: Jedino je primjetljivo koliko će se vratiti na područja gdje ih je voda potjerala. Nije lako u dvadeset godina dva puta sve izgubiti i ponovo početi. Tu ih treba hrabriti i potpomoći za opstanak. Što je dalje odmaklo vrijeme od rata, sve je više onih koji bi se vratili, ali nemaju potpore za povratak. Međunarodna zajednica je odobrila sredstva za potporu povratka, ali ih drži na banci skoro dvije godine. Kada ih bude davala, davat će ih preko lokalne vlasti koja provodi svoju politiku, te opet Hrvati neće biti obuhvaćeni tim programom, kao što je bilo i do sada. Tako je i Republika Hrvatska odobrila sredstva, ljudi se prijavili, i vidimo kako je sve to ostalo „šuplja priča“. Velika je smetnja politička igra domaćih i stranih, kojima smeta povratak Hrvata.
Možemo li reći kako je biranje vlastitog predstavnika preduvjet za zajednički život u BiH?
Kardinal Puljić: Temelj suživota su jednaka prava. Zato su krivci ovih nejednakih prava potpisnici Daytonskog sporazuma, koji je u temelju nepravedan. Nadalje, partneri u vlasti su vrlo nepošteni, jer ono što traže za sebe, ne priznaju drugima. Bez tih jednakih stavova i mjerila, teško je izgrađivati suživot i toleranciju. Nadalje, naši predstavnici u vlasti se ne brinu za narod nego kako doći do vlasti i kako biti u vlasti. Zato nas silno boli ova razjedinjenost koja ima uzrok u borbi za vlast. To partneri u politici jako koriste. Teško je na tom polju nešto izmijeniti jer se ne biraju sredstva da se vlast postigne.
Koliko pomaže Vlada RH i pomaže li dovoljno? I je li dovoljna financijska pomoć pri obnovi kuća, škola? Što bi još trebali učiniti?
Kardinal Puljić: Hrvatska vlada se previše zaokupirala oko sebe, te nema baš mnogo ni vremena ni osjetljivosti za naše probleme. I za Hrvatsku je premalo programa ostvarila iz EU, a kamoli da se zauzme i za nas iako ima na to pravo i mogućnost. Hrvatska ne može oprati ruke od naše sudbine jer je potpisnik mirovnog sporazuma, zato ima moralnu obavezu zaštiti jednaka prava, a i po Ustavu RH ima dužnost. Možete li uprijeti zadnji projekt kojeg je RH ostvarila u BiH?
U listopadu su Opći izbori – što očekujte? Koje je vaše mišljenje o dopisnom glasovanju, mislite li da će ljudi izaći na izbore te kako ih motivirati da izađu u što većem broju?
Kardinal Puljić: Nažalost, teško je na ovo pitanje odgovoriti. Rezigniranost birača, posebno onih koji su izvan BiH a imaju pravo izaći na izbore, dovodi naše stanje još u teže stanje. Ne znam kako pokrenuti birače. Ne smijemo računati da će naše kukanje nešto promijeniti. Moramo biti zauzetiji na terenu kako bi stvar mijenjali kroz zakonite strukture. Važno je svoj glas dati i dokazati naš stav, bilo osobnim prisutnim glasovanjem ili dopisnim putem. Nažalost, dokazalo se da je mnogo manipulacije dopisnim putem, kod onih koji primaju dopise. O tome imam očito negativno iskustvo. Premalo mediji u Hrvatskoj podupiru tu aktivnost, a također i politika bi mogla mnogo više. Treba nam vratiti povjerenje u nas same, i zauzeti se jače, kako bi manje kukali, a više se „borili“ za jednaka prava.
