Biznis i politika, kaže se, ne idu zajedno. Prema nekom nepisanom pravilu svatko se drži svog djelokruga poslova pa su suživot i „mir u kući“ duži.
Međutim, politika i političari od tog istog biznisa itekako imaju koristi i kroz razno-razna sponzorstva, potpore različitim projektima i sl. a njihov bi posao, zapravo, bez potpore poslovnih krugova bio nemoguć. Zato je vrlo dobro i znano da politika najčešće primarno zastupa interese krupnog kapitala, a onda one zajedničke – ili nacionalne, piše geopolitika.news
Biznis je toga jako dobro svjestan i ne upliće se bez prijeke potrebe u bilo kakve političke odluke osim one koje se neposredno tiču uvjeta samog poslovanja, što mu je životno važno. Pri tom su vrlo rijetki slučajevi kada se uprave tvrtki „zalijeću“ u vanjskopolitičke vode – tim prije ako su tvrtke izvozno orijentirane. Ako se to i događa, onda je gotovo uvijek posljedica pritiska državne vlasti zemlje u kojoj im je sjedište.
Državna vlast u svojim rukama drži poluge moći koje se prije svega odnose na donošenje zakona, a oni, onda, jednako obvezuju ukupno stanovništvo tj. i pravne i fizičke osobe. I u tome je jedino prava moć države u odnosu na moćni poslovni svijet. Međutim, kako su država i poslovne elite toliko isprepletene vrlo se rijetko događa da biznis izvlači „deblji kraj“ u odnosu na vlade koje se usude nešto činiti na svoju ruku s ciljem ograničavanja poslovanja.
Međutim, onaj prostor koji najviše može blokirati moć biznisa je svemoćna geopolitika, čijim se zakonitostima i prosudbama budućih procesa u svijetu – svi redom moraju pokoravati: i obični ljudi, i političari, i ključne političke stranke i biznismeni. A to je upravo sada slučaj, najprije u SAD-u (a pokušat će se proširiti po čitavom Zapadu), koji je u vrijeme Trumpove administracije donio čuveni zakon CAATSA o suprotstavljanju protivnicima Amerike, uključno i sankcijskim i drugim sredstvima. Tim i njemu sličnim zakonima državi se omogućava da opasnim po nacionalne interese SAD-a proglasi sve i svakoga koga to želi (i pojedince, i tvrtke, i čitave države) i time „veže ruke“ svima onima koji s njima žele poslovati. Naravno, i u takvim okolnostima postoje „rupe u zakonu“ za one najjače igrače, kojima se uvijek i u svemu „gleda kroz prste“.
Ovaj poduži uvod posljedica je slijedeće vijesti: nadležne kineske institucije blokirale su poznatu švedsku marku odjeće H&M na svim mogućim platformama. Kineske tražilice trenutačno ne odgovaraju na upite H&M i HM. Također, popularni portal JD.com daje nula rezultata za takve zahtjeve.
Zašto je to tako?
Odgovor je vrlo jasan: H&M se pridružio izjavi “podržavamo zahtjev za prestankom ugnjetavanja Ujgura u Kini” i za odbijanje kupnje pamuka proizvedenog u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiang. Tvrtke su dobile jedan dan za preispitivanje svog stava, a dan kasnije kineske vlasti poduzele su vrlo oštre mjere.
Dakle, aplikacija ove tvrtke nestala je iz trgovina Xaiomi, Huawei i Vivo. Mobilne kartice Baidu i Dianping također ne daju nikakve rezultate kada se traže imena ovih švedskih trgovina. Isto je i u Hong Kongu: u tamošnjim trgovinama nije moguće skenirati QR kodove s oznakama cijena na H&M proizvodima. Također je nemoguće doći do prodajnih mjesta ove tvrtke prilikom naručivanja taksija putem popularne usluge DiDi, jer navigator tvrdi da oni ne postoje na karti.
(…)
Cijeli tekst pročitajte ovdje
Tekst se nastavlja ispod oglasa
