Lanac kina priznao pogrješku nakon zabrane prikazivanja filma: Promijenili su homoseksualni način života, ovo su njihove ispovijesti

Foto: Christian Concern

Vue Cinemas, lanac kina sa sjedištem u Londonu, isplatio je naknadu štete nakon što je u veljači zaustavio prikazivanje “Glasova utišanih”, dokumentarca koji donosi priče onih koji su promijenili homoseksualni način života. Lanac je priznao da je zaustavljanje prikazivanja filma bilo pogrješno, piše Christian Concern.

LGBT stranica PinkNews vršila je pritisak da se dokumentarac ne prikaže, pa mnogi smatraju kako je otkazivanje prikazivanja odgovor na taj pritisak.

Film prikazuje kako muškarci i žene diljem svijeta doživljavaju potpunu preobrazbu u svojim životima te više ne smatraju same sebe homoseksualcima, niti se tako opisuju. Osnaženi su kako bi se mogli suzdržati od neželjenog načina ponašanja i ponekad svjedoče smanjenju neželjenih homoseksualnih osjećaja. Oni odbacuju ideju da je njihova „orijentacija“ urođena i nepromjenjiva.

Prenosimo njihove ispovijesti:

Allia (Nizozemska)

Kompassion (YWAM)

U dobi od otprilike 14-15 godina shvatila sam da me ne privlače muškarci, za razliku od velikog broja mojih prijateljica kojima su se počeli javljati takvi osjećaji te sam sve više počela shvaćati kako me privlače žene i djevojke. To je bilo vrlo sramotno jer mi je moja obitelj nametala osjećaj srama. Nisam čak niti čula da nekoga privlači isti spol. Čuvala sam tu tajnu dugi niz godina i nisam se nikome mogla povjeriti. Sramila sam se toga, sebe sam doživljavala gotovo kao promašaj i loše sam se osjećala u vlastitoj koži. U dobi od 19-20 godina konačno sam se otvorila vrlo bliskoj prijateljici te smo se uskoro još više zbližile i otvorile jedna drugoj. Odjednom smo počele emocionalno ovisiti jedna o drugoj i u jednom smo trenu shvatile da smo zapravo u vezi. Bile smo u vezi godinu i po nakon čega smo prekinule. Prekid je za mene bio vrlo bolan…

Ako želite čuti ostatak intervjua, posjetite stranicu voicesofthesilenced.tv i besplatno se pretplatite kako biste dobili pristup svim intervjuima s osobama koje mijenjaju svoj homoseksualni način života te s onima koji im pomažu u tome. Također, kupite naš DVD Voices of the Silenced (hrv. Glasovi ušutkanih) Prvi dio.

Ansel (Nizozemska)

(YWAM)

Malo po malo, počeo sam shvaćati da nešto nije u redu sa mnom. Nisam se zaljubljivao u djevojke poput drugih dečki te su se u meni počeli razvijati osjećaji prema muškarcima. Zaista sam se nadao i molio da to prestane, no to se nije dogodilo. Nisam živio takvim načinom života sve do 22.-23. godine života, kada sam dobio priliku za to. Tada je počelo najgore razdoblje mog života. U početku mi se to stvarno sviđalo, no počeo sam sve više shvaćati da nikada neću imati vlastitu djecu, a sama pomisao na to me užasavala. Moje su veze uglavnom bile kratkotrajne. Naglasak je bio isključivo na mom tijelu, a ne na meni samom, onome tko sam zapravo bio. Čak ni sâm nisam bio siguran tko sam ja zapravo. S obzirom na to da druge nije zanimalo tko sam ja zapravo, nisam se ni sam htio baviti time…

David (Njemačka)

Da, moja je prošlost od malih nogu bila obilježena manjkom odnosa s drugima, što doživljavam i nadomiještam kroz seksualnost.

Možete li nam to malo pobliže objasniti kako bismo mogli bolje razumjeti?

Naravno, dakle, od samih početaka imao sam vrlo težak odnos s mojim roditeljima. Proživljavao sam majčine osjećaje i bilo mi je relativno teško uspostaviti odnos s mojim ocem. Prema tome, tada se nisam mogao otvoriti i ući u odnos gdje bi bilo prostora za moje osjećaje.

Emily (Mađarska)

Prije otprilike pet godina odlučila sam da ne želim živjeti kao homoseksualka. Dijelom je to zato što mi se obratio jedan prijatelj i rekao da postoji mogućnost da se promijenim. Drugi razlog je to što sam se tada nalazila u slijepoj ulici.

Možete li nam reći nešto više o toj „slijepoj ulici“?

Našla sam se u slijepoj ulici jer sam prekinula pet veza sa ženama, jednu za drugom. Međutim, nijedna od njih nije mi pružila ono čemu sam se nadala.

John „Jannine“ (SAD)

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Kada sam bio dijete, žudio sam za ženskim tijelom, htio sam biti žensko i izgledati kao žena, osjećati se kao žena i to je došlo do izražaja nekoliko puta u mom djetinjstvu. Kada sam odrastao i ušao u pubertet, mnogo puta sam doživio da me drugi muškarci gledaju i govore mi da nisam muškarac, odnosno da nisam dovoljno muževan, da ne izgledam kao muškarac i da nemam široka ramena. U narednim se godinama to nastavilo. Frustracija izazvana činjenicom da se ne osjećam kao muškarac odvela me na krivi put. Shvatio sam da sam nesretan kao muškarac i mislio sam da će se stvari možda promijeniti ako postanem žena. Tada sam odlučio da želim postati pre-operativna transseskualna žena. Rodio sam se kao dječak, no dugi niz godina živio sam kao žena.

John G (Ujedinjeno Kraljevstvo)

Kao što rekoh, imao sam sretnu obitelj, no nisam imao razvijen odnos s ocem. Odnos s mojom majkom isprva je bio vrlo dobar, a zatim je postao čak i suviše dobar. Sada uviđam da sam se uvelike poistovjećivao s majkom, no nikako se nisam mogao povezati s ocem. Kada sam ušao u pubertet i postao tinejdžer, počela se razvijati moja seksualnost, no ona se nikada nije razvila na uobičajen način. Dakle, privlačile su me osobe istog spola od najranije dobi. Iz današnje perspektive, mislim da me nemogućnost povezivanja s ocem odvela u pogrješnom smjeru. Osim toga, išao sam u crkvu, gdje sam slušao o tome što piše u Bibliji. U dobi od 18 godina osobno sam postao kršćanin, iako nas je moj otac godinama vodio u nedjeljnu školu. Kad sam postao kršćanin već sam znao što osjećam i znao sam da moja seksualnost nije bila u skladu s Božjim naumom za muškarce i žene.

Lindsay (Ujedinjeno Kraljevstvo)

Bila sam jedino dijete. Moji su roditelji bili vrlo distancirani jedno od drugoga i od mene. Prema tome, bila sam vrlo usamljeno dijete i nisam imala nikakav odnos s mojim roditeljima. Kupovali su mi hranu i odjeću, dakle u tom su se smislu brinuli o meni. Međutim, nisam imala blizak odnos s mojom majkom. Točnije, nisam imala nikakav blizak odnos ni s jednom ženom koja bi mi poslužila kao uzor. Moj se život odvijao izvan obitelji. Jedna od najranijih stvari koje se sjećam je to da sam pokušavala pronaći novu obitelj koja bi me posvojila. Imala sam osjećaj kao da ne pripadam nigdje. To su bile moje prve godine života. Kada sam ušla u pubertet, počela sam osjećati prekomjernu povezanost s određenim djevojkama, što je postalo još intenzivnije u narednih par godina. Silno sam željela imati samo jednu prijateljicu i zbližiti se jedino s njom.

Marcel (Njemačka)

U Desert Streamu mi je, prije svega, pomoglo to što tamo postoje ljudi koji me razumiju i koji isto imaju homoseksualne osjećaje poput mene te se nalaze na istom putu, što postoji netko tko me prihvaća i s kime mogu razgovarati od samog početka. Tada čak nisam niti znao da mogu razgovarati s nekim o situaciji u kojoj sam se nalazio i o tome što mi se događa. Nisam znao da mogu sebe bolje upoznati. Pomoglo mi je to što sam uspio shvatiti zašto se toliko bojim drugih ljudi, zašto osjećam sram u društvu, osobito u društvu drugih muškaraca, te zašto se uvijek osjećam odbačeno. Oduvijek sam imao te probleme. Uspio sam razumjeti zašto se to događa i to razumijevanje pomoglo mi je da se opustim u društvu i sam sa sobom te da se osjećam bolje.

Michael (Ujedinjeno Kraljevstvo)

Da sam bio zadovoljan, sretan i osjećao mir u sebi, nikada ne bih prošao kroz sve ovo. To se dogodilo upravo zato što sam prolazio kroz suprotno od toga. Moj način života i ponašanja vezano uz moju seksualnost nije mi donio zadovoljstvo i sreću. Prije dvadeset godina, kada sam bio u kasnom pubertetu, mislio sam da će mi određene stvari donijeti sreću. Čvrsto sam vjerovao u to. Dva desetljeća kasnije, otkrio sam da to nije istina i da način na koji ja živim ne funkcionira. Štoviše, to vodi do duboke depresije, a to nije održiv način života za mene.

Pascal (Njemačka)

Istina, u to sam se vrijeme osjećao izolirano. To je prava riječ – izolirano. Uvijek sam gledao na muškarce kao izdvojenu skupinu i nikada se u društvu muškaraca nisam osjećao prihvaćenim. Uvijek sam mislio da mi nešto nedostaje. Osjećaj povezanosti s drugim muškarcima ostavio je vrlo pozitivan učinak na mene jer nisam morao tražiti ništa više. Uz te sam se muškarce osjećao prihvaćenim. Tada sam se smirio jer je moja potraga završila. Sada kad se osjećam povezanim s muškarcima i kad se osjećam kao muškarac, moj je cilj osjećati se potpuno sigurnim u tome.

Richard (Nizozemska)

Kompassion (YWAM)

Majka mi je rekla da to nikada nije očekivala od mene jer sam imao privlačan izgled i bio sam popularan među djevojkama. Pitala me u čemu je problem, a ja sam joj odgovorio da nisam siguran u čemu je problem, no da je to ono što osjećam i, premda mi se to ne sviđa, mislim da je to ono što jesam. Ušao sam u jednu vezu, upoznao sam se s gay načinom života… Bio sam u tome nekih 12 godina dok nisam otišao u SAD kako bih sudjelovao u Igrama homoseksualaca (engl. Gay Games). Oduvijek sam bio sportski tip – bio sam nogometaš poput mog oca, sudjelovao sam u plivačkim natjecanjima, bavio sam se vaterpolom, polom – spojio sam gay način života i sport. Tako sam otišao u SAD kako bih sudjelovao u Igrama homoseksualaca. Dobio sam i više nego što sam očekivao jer mi je u cijelosti bio dostupan gay način života u kojemu sam uživao, uključujući veze i brojne druge stvari. No postao sam ovisan o brojnim stvarima, ne samo o seksu već i alkoholu i lakim drogama. Ne znam kako je do toga došlo, no jedan dan sam razgovarao s bliskim prijateljem iz gay zajednice i on mi je rekao da je njegova majka dan ranije bila u crkvi. To mi je privuklo pažnju jer sam pomislio da možda postoji Bog, no nisam htio ni čuti za Crkvu jer sam na završnoj povorci ponosa na kraju Igara homoseksualaca u New Yorku vidio ljude koji su držali plakate s natpisima: „Bog mrzi pedere“ i „Gorite u paklu“. Nije mi baš to djelovalo kao pozivnica da dođem u crkvu. Znao sam da homoseksualci nisu dobrodošli u Crkvi, barem sam tako mislio. No on [prijatelj] je govorio o tome kako je njegova majka čula propovijed nekog pastora koji je propovijedao o stvaranju, spolnosti i onome što Biblija o tome govori i tada je zapravo započelo moje traganje za Bogom.

Timo (Njemačka)

Započeo sam ovaj proces kada sam potražio pomoć jer sam se borio s homoseksualnim osjećajima. Dugo sam ih potiskivao i jednostavno sam ih isključio u sebi. Nisam se mogao pomiriti s tim osjećajima, nisam znao tko sam, što znače ti osjećaji i pitao sam se „Što želim?“, „Kakva je moja spolnost, moja muževnost?“

Što ste do sada uspjeli ostvariti i u čemu je, po Vašem mišljenju, koristan taj proces kroz koji prolazite?

U procesu u kojem se nalazim, ili kroz koji prolazim, naučio sam sve više i više proučavati sâm sebe, spoznavati sebe. Tko sam ja? Što za mene znači biti muškarac? Na koncu, poradio sam na svom samopoštovanju, odnosno, još uvijek radim na tome.

Øivind (Norveška)

Motiviralo me to što sam se odvažio podijeliti ovu tajnu s drugom osobom jer je ona bila duboko skrivena u meni. Bilo je potrebno samo se odvažiti da učinim prvi korak. Sama činjenica da su se u meni pojavili ovi teški osjećaje prema vlastitom spolu ispunila me ogromnim osjećajem srama i krivnje. Ako smijem reći, bilo je to vrlo dugotrajno i samotno putovanje dok nisam uspio pronaći zajedništvo i prijateljstvo s drugima koji su išli istim tim putem. Pomoć koja mi je pružena sastojala se u tome da sam počeo shvaćati što bi mogao biti korijen tih teških osjećaja. Kao što sam već rekao, to se osobito odnosilo na moj odnos s ocem. Zatim sam započeo s terapijom koja mi je pružila priliku da radim upravo na tom odnosu. Najviše od svega mi je pomoglo to što sam započeo proces u kojem sam mogao shvatiti gdje leže korijeni tih teških osjećaja.

John i Lindsay (Ujedinjeno Kraljevstvo)

John: Mladićima i djevojkama koji osjećaju privlačnost prema vlastitom spolu i žude za vezom s osobom suprotnog spola poručio bih da je to moguće. Gospodinu je sve moguće. Treba se boriti i donijeti čvrstu odluku, treba raditi na tome, no definitivno je moguće.

Lindsay: Ja bih rekla da je to prilično moguće i znam mnoge ljude koji su kroz to prošli i sada su u sretnom braku. Mi nismo jedini, znamo nekoliko ljudi koji su u sretnom braku. Potrebno je naporno raditi na tome, dakle nije za one slabog karaktera i mislim da samo morate izdržati to, osobito u današnje vrijeme kada mediji i društvo stvaraju pritisak da činite suprotno.

Sue (Ujedinjeno Kraljevstvo)

Bila sam homoseksualka i imala sam homoseksualnu vezu koja je započela u vrijeme kada sam živjela u Londonu. Ispočetka sam to držala u tajnosti, a kasnije je ta veza postajala sve otvorenija.

Danas ste u braku i imate dvoje djece. Rekao bih da ste prošli kroz mnogo toga. Recite nam nekoliko riječi o tome.

Mislim da je sve na neki način počelo kada sam se obratila na kršćanstvo u dobi od 15 godina. Tada sam znala da sam gay, odnosno, oduvijek sam se tako osjećala. Kada sam postala kršćanka, molila sam se da budem bliže Bogu, kojim god putem trebala ići, bilo da se radi o celibatu ili o ozdravljenju. Molila sam se da On bude uz mene. Nakon nekog vremena sam na neki način zastranila i ušla sam u jednu vezu. Dok sam bila u toj vezi, živjela sam u Londonu i to je trajalo recimo nekoliko godina, a onda sam upala u krizu. Bila sam u ranim 20-ima i istraživala sam crkve koje prihvaćaju lezbijke uz kršćanstvo, no zapravo nisam mogla tamo otići. Nisam mogla vjerovati u to i reći „Postoji drugi način“. Ne postoji drugi način. Bog je puno milosrdniji od toga, On svakoga može podići i pronaći u situaciji u kojoj se ta osoba nalazi. To se dogodilo i meni, On me pronašao tamo gdje sam se tada nalazila. Dugi niz godina bila sam kršćanka i lezbijka no jednom je došao trenutak kada više nisam mogla ići dalje.

Pretpostavljam da neki ljudi ovo slušaju i vide da se dogodila stvarna promjena u Vašem životu u vezi svega ovoga, no možda će reći da nikada niste ni bili lezbijka. Što biste Vi rekli na to?

Rekla bih da su u krivu. Razumijem da mogu pomisliti na to, no ne sjećam se da sam se ikada u djetinjstvu osjećala drugačije, odnosno da nisam imala homoseksualne osjećaje. Ne znam u kojoj sam dobi čula za taj pojam, no znam da sam u tom trenutku shvatila da on točno opisuje mene. Nikada nisam sumnjala u to. Nikada nisam bila biseksualka niti su me u najmanjoj mjeri zanimali dečki ili muškarci. Sve moje maštarije i želje bile su usmjerene prema drugim djevojkama. Nemam što drugo dodati, bila sam homoseksualka.

Glasovi: stručnjaci

Jasno je da ideologija može narušiti ljudsku slobodu, a isto vrijedi i za naše poimanje ljudske spolnosti. Ako obrasce ponašanja označimo kao identitete i kategorije ljudskog postojanja, tvrdeći da se ljudi rađaju kao homoseksualci, postoji opasnost da predodredimo nekog pojedinca, bilo da je riječ o odrasloj osobi ili djetetu, na identitet i sudbinu protiv koje nema drugog izbora. No iz povijesne je perspektive jasno, kao što je prikazano u filmu Glasovi ušutkanih, da se ideologije mijenjaju, baš kao što se mijenjaju i društva, a ono čemu nas naša kultura uči možda i nije najbolji način života.

Zašto se ušutkava glas ove skupine ljudi u modernim demokratskim društvima?

Bence (Mađarska)

Savjetnik

Kada bi Vam se za pomoć obratila osoba koja ima neželjene homoseksualne sklonosti, kako biste joj nastojali pružiti pomoć?

Kada mi dođu ljudi s neželjenim homoseksualnim osjećajima, zanima me, kao pastora i savjetnika, osoba a ne problem ili „slučaj“. Želim vidjeti osobu kojoj to predstavlja pravo egzistencijalno pitanje. Važno mi je da tu osobu upoznam i pružim joj podršku na autentičan način te da zajedno potražimo odgovore za kojima traga.

Ako mlada osoba odbija prihvatiti svoj homoseksualni identitet i ne želi se više ponašati u skladu s njim ili želi smanjiti takve osjećaje, kako pristupate takvoj osobi?

Kada mi dođu ljudi s neželjenim homoseksualnim osjećajima, često puta shvatim da se oni mogu usredotočiti samo na taj konkretan aspekt. Pokušavam im pomoći da prošire svoju perspektivu i shvate da je njihova spolnost proces. Moraju je naučiti promatrati u širem kontekstu svoje cjelokupne osobnosti i u kontekstu prijašnjih odnosa.

Biskup Michael Nazir-Ali (Ujedinjeno Kraljevstvo)

Bivši biskup Rochestera

Jedna od stvari koja je prilično očita u Bibliji je činjenica da je sve što su Židovi primili od Boga često bilo protivno tadašnjoj kulturi – bilo je protivno kulturama koje su primili od Bliskog Istoka u to vrijeme. Primjerice, način na koji su se muškarci i žene odnosili jedni prema drugima, odnos prema nepoznatim osobama, ograničenja vladara… U svim tim stvarima Židovski se narod pokazao suprotstavljen kulturi svog vremena. U današnje vrijeme, Crkva u Europi treba na poseban način razmisliti o tome kako uspostaviti pozitivan odnos prema kulturi kada je to moguće, no kada to nije moguće, treba se oduprijeti popuštanju pred kulturom, što ponekad može biti prijeko potrebno.

Bjørn Helge Sandvei (Norveška)

Viši predavač, izučavatelj Biblije i grčkog jezika

Počeo sam studirati teologiju i čitati grčki jezik koji mi je bio vrlo težak, no kada sam to završio, htio sam naučiti više jer sam također proučavao grčku kulturu. Iz ove perspektive, pretpostavljam da je to bilo povezano s mojom vlastitom životnom situacijom jer sam počeo shvaćati da imam homoseksualne crte osobnosti, a znao sam da je homoseksualnost karakteristična za grčku kulturu.

Christopher Doyle (SAD)

Terapeut

Zovem se Christopher Doyle. Ovlašteni sam profesionalni savjetnik i bivši homoseksualac. U braku sam s mojom suprugom već 9 godina i zajedno imamo 5 djece. U posljednjih nekoliko godina surađivao sam s organizacijama pod nazivom Voice of the Voiceless te Equality and Justice for All. Obje su organizacije za borbu za građanska prava te zastupaju prava bivših homoseksualaca i pojedinaca s neželjenim homoseksualnim sklonostima koji ne žele živjeti homoseksualnim načinom života, nego žele ozdraviti na tom putu.

Zašto su osnovane te dvije organizacije?

Organizacije Equality and Justice for All i Voice of the Voiceless osnovane su zbog prodiranja homoseksualnog aktivizma u sekularno američko društvo, osobito na području mentalnog zdravlja, gdje se uistinu događa prodiranje aktivizma. U praksi se politika više poštuje nego znanost.

David Pickup (SAD)

Terapeut

Dolaze mi brojni muškarci u dobi od, u mom slučaju, između 10 i 29 godina. Dolaze i stariji, no primijetio sam da je ova skupina sve češća. Prilično su zbunjeni po pitanju roda i spolnosti, ranjeni su, često se radi o vjernicima, što znači da to uključuje i vjerska pitanja, zbunjeni su, žalosni, ljutiti i osjećaju se kao da su zaglavili po pitanju svog rodnog identiteta i spolnosti. Činjenica da im mogu pomoći da dožive duboko iskustvo ozdravljenja koje dopire do glavnih uzroka koji su izazvali probleme s homoseksualnošću vodi do spontanog smanjenja ili nestanka homoseksualnih osjećaja i razvoja autentične, nepokolebljive osobnosti pune samopoštovanja pruža mi pravo zadovoljstvo.

Dermot O’Callaghan (Ujedinjeno Kraljevstvo)

Savjetnik za poduzetništvo, direktor organizacije Core Issues Trust

Profesionalne ustanove koje se bave psihičkim zdravljem u Ujedinjenom Kraljevstvu prave odmak od judeo-kršćanskih vrijednosti na kojima se temelji naše društvo. Udruga kršćanskih savjetnika, primjerice, pokušava se držati načela autonomije klijenta prilikom rješavanja problema istospolne privlačnosti, no sve druge organizacije zauzele su suprotan stav, a to je da se klijentu ne smije dopustiti smanjenje istospolne privlačnosti. Udruga je morala odbaciti svoje stajalište i prihvatiti stajalište svih drugih organizacija. U prošlosti je naglasak oduvijek bio na samoodređenju klijenta i to vrijedi još uvijek osim u slučaju istospolne privlačnosti gdje se radi odmak od klijenta i prihvaća dogmatsko stajalište terapeuta.

Dr. Christl R. Vonholdt (Njemačka)
Bivša direktorica Njemačkog instituta za mlade i društvo (DIJG)

Već duže vrijeme dolaze nam i drugi, ne samo kršćani već i oni koji nisu pripadnici nijedne religije ili muslimani, čak i neki Židovi koji kažu: „Imam homoseksualne osjećaje no ne želim se ponašati u skladu s njima“. Oni traže druga konstruktivna rješenja.

Što nudite ljudima koji potraže Vašu pomoć?

Mi nismo terapeutska ustanova. Ljudi koji dolaze kod nas obično to čine zato što su pročitali informacije na našoj internetskoj stranici. Pružamo informacije na našoj internetskoj stranici, ali i u razgovorima jedan na jedan, o mogućnostima promjene seksualne orijentacije ili smanjenja homoseksualnih osjećaja, što se ne događa uvijek, no želimo pružiti informacije o tim mogućnostima.

Dr. Christopher Rosik (SAD)
Istraživač, terapeut

Ljudima se uskraćuju vrijedne informacije, kao što rekoh, ne uvijek otvoreno, već potajno posredstvom nekih od navedenih utjecaja. Također je točno, no i žalosno, da istraživanja ne donose različita stajališta koja bi mogla razjasniti pitanja poput promjene seksualne orijentacije. Nikada nećemo doći do toga ako nemamo ljude, odnosno istraživače i znanstvenike koji mogu dati odgovore na ta pitanja, izolirati problem koji se istražuje te proučiti podatke i doći do drugačijih rezultata, jer to često utječe na tumačenje problema.

Dr. Joseph Nicolosi (SAD)

Psiholog, osnivač reparativne terapije

Najveća prijetnja gay agendi je kada jedan čovjek istupi i kaže: „Nekoć sam bio homoseksualac, no više nisam“. To je ogromna prijetnja gay agendi. Zašto? Zato što je glavna ideja gay agende to da se čovjek rađa kao homoseksualac. To je ključno. Mnoga istraživanja javnog mnijenja pokazuju da, ako možete uvjeriti prosječne ljude da se čovjek rodio kao homoseksualac i ne može se promijeniti, vrlo je vjerojatno da će postati tolerantni prema tome. Laž koju homoseksualci šire je ideja da dva muškarca mogu zajedno živjeti u ljubavnoj, seksualnoj vezi. To ne može funkcionirati na taj način. Ako se dva muškarca povežu, oni gube seksualni interes prema sebi. Uvijek moraju održavati element misterije. Zato doalzi do brojnih anonimnih spolnih odnosa. Zato uvijek traže nove ljude koji su im nepoznati jer im je ta osoba tajanstvena, što im daje prostora za stvaranje projekcija o toj osobi. Zato čak i homoseksualci koji su u dugotrajnoj vezi idu u izlaske i traže anonimne seksualne partnere kako bi održali seksualni interes.

Dr. Peter May (Ujedinjeno Kraljevstvo)

Umirovljeni liječnik, pisac

Ono što se potpuno zanemaruje u vezi ove teme, a što je široj populaciji sasvim očito, jest to da ljudi mijenjaju svoju orijentaciju. To je česta pojava. Postoje dobro potkrijepljeni dokazi o tome da se ljudi mijenjaju. Češće se događa među ženama nego muškarcima te među mlađim muškarcima nego starijim, no ljudi se mijenjaju. Jednog dana kažu da su heteroseksualci ili homoseksualci, a pet godina kasnije mijenjaju mišljenje. Kraljevski institut za psihijatriju izjavio je da se ljudi ne mogu promijeniti. To je besmislica. I postoje brojni dokazi koji to potvrđuju.

Dr. Stephen Baskerville (SAD)

Profesor političkih znanosti na Koledžu Patrick Henry

Unatoč velikom razvoju seksualne politike u posljednja tri ili četiri desetljeća, zapanjujuće je koliko malo pažnje je usmjereno na nju. Ne postoje dokumentarci s dubinskom analizom te teme. Vrši se ogroman pritisak na akademike i novinare kako bi ih se spriječilo da istražuju seksualnu politiku u kritičkom smislu ili čak na suzdržan ili nezainteresiran način. Jedini novinari ili akademici koji proučavaju tu politiku su oni koji je žele promicati i koji je podržavaju. Vrlo je malo istraživanja na tu temu koja joj pristupaju na suzdržan ili nezainteresiran način. To se događa zbog toga što bi to značilo uništavanje karijere. Vrlo mali broj akademika koji proučava tu temu prisiljen je šutjeti o tome, nekolicina je izgubila svoj posao, nisu im odobrena sredstva za istraživanje i slično. Ne znam niti za jednog znanstvenika na bilo kojem velikom sveučilištu u SAD-u, Sjevernoj Americi ili Zapadnoj Europi koji pristupa seksualnoj politici sa suzdržanog ili kritičkog stajališta. Generaliziram, no mislim da mogu obraniti tu tvrdnju. Svi znanstvenici koji se time bave čine to s ciljem strastvenog promicanja istoga.

Ilona Ékes (Mađarska)

Direktorica nevladine organizacije

Ja sam Ilona Ékes, bivša članica parlamenta, direktorica jedne nevladine organizacije, majka i baka.

Možete li nam reći par riječi o Vašoj ulozi voditeljice nevladine organizacije?

U našoj se organizaciji bavimo obiteljskim pitanjima, pravima žena, nasiljem u obitelji i uzajamnim utjecajem obiteljskog i profesionalnog života. Ove smo se godine, recimo, usredotočili na teme vezane uz porod, sigurnosno okruženje i stvaranje odnosa u djetinjstvu.

Jens Fredrik Brenne (Norveška)

Svećenik, savjetnik

Mnogi mladi zahvalni su za ono što radim. Čujem pohvale mnogih mladih kršćana. Ljudi koji se bore s tim su zahvalni. Međutim, mnogi kršćanski službenici šute o ovoj temi jer mnogi župnici i svećenici to uopće ne spominju. To mi je čudno. U društvu se naširoko raspravlja o tome, no istodobno, pak, vlada ogromna tišina.

Markus Hoffman (Njemačka)

Savjetnik, direktor organizacije Wüstenstrom

U našoj organizaciji prvenstveno radimo na temelju našeg osobnog iskustva. Svatko tko ovdje radi prošao je kroz proces promjene ili ima specifično iskustvo s homoseksualnošću. Zato na seksualnost ili seksualno nasilje gledamo kao odraz nasilja iz prošlosti nekog pojedinca.

Kakvi su rezultati rada s ljudima, što ti ljudi postižu kroz ono što činite u Vašoj organizaciji?

Većina muškaraca koja nam dolazi ima u svojoj svakodnevnici problema s drugim muškarcima. Odu u sobu i vrlo brzo dožive stres u vezi s drugim muškarcima te se ne mogu poistovjetiti ili se ne osjećaju prihvaćenima. U početku radimo na načinu na koji ti muškarci doživljavaju odnose s drugim muškarcima: što više radimo na tome, to dublje ulazimo u njihovu prošlost, primjećujemo da su problemi s homoseksualnošću koje nam većina njih iznosi vezani uz činjenicu da ti muškarci ne mogu s drugim muškarcima uspostaviti nikakav odnos koji doista potvrđuje identitet.

Matthew Brennan (Irska)

Pastor

Mislim da će činjenica da je obitelj sada redefinirana, odnosno da brak više nije zajednica između muškarca i žene, već može biti zajednica između dva muškarca ili dvije žene, donijeti ogromne komplikacije zbog činjenice da je to već postalo dio zakonodavstva. Dakle, ako proturječimo tom stajalištu koje se protivi Svetom pismu, pretrpjet ćemo zakonske posljedice. Kako će to funkcionirati u budućnosti? Ne znam. Pitam se hoće li crkve smjeti naučavati ono što smatraju stajalištem Svetog pisma. Pitam se hoće li država stvarati pritisak na njih da zauzmu drugačije stajalište. Pitam se hoće li škole, uključujući katoličke, morati promijeniti svoju etiku. Možda se to neće dogoditi odmah, no mislim da će tijekom nekog vremena ovo rasti i razvijati se te postati dominantnije i ukorijeniti se u irsko društvo. Za razliku od drugih velikih društvenih događaja u prošlosti, nikada nije došlo do toga da se jedno stajalište nametalo kao dominantno, a drugo se stajalište nije toleriralo. Ovdje imamo preokret stotina i tisuća godina civilizacije i sada je to postalo gotovo kao normativno iskustvo, dok, zapravo, sve do posljednjih nekoliko mjeseci to nije bilo tako.

Paul Diamond (Ujedinjeno Kraljevstvo)

Odvjetnik u udruzi Christian Legal Centre

Prema mom mišljenju, kršćane se u javnosti ušutkava. Ušutkavaju ih protivnici jer iz njihove perspektive judeo-kršćanske vrijednosti nisu urodile plodom, kao ni kršćanstvo. To je dovelo do pojave, recimo, parlamentarne demokracije, tolerancije, slobode i ljudskih prava. Sve su to stvari koje protivnici tvrde da kršćani nisu pružili, ali će ih zato oni pružiti. Mislim da možemo vidjeti koliko je taj argument nelogičan. No ušutkava ih se. Nije dopušteno lijepiti plakate u londonskim busevima jer je u njima dozvoljeno samo jedno mišljenje. Na plakatima redovito možemo vidjeti napade na vjerska stajališta, no kršćani ne mogu prenijeti svoju poruku na siguran i obostrano kontroliran način, pogotovo ako su one u sukobu s pravima homoseksualaca ili drugim pitanjima. Kršćane se vrlo često optužuje za govor mržnje. Kršćane koji daju ljudima Bibliju optužuje se da provode vjerski progon.  Kršćani koji ulaze u raspravu s homoseksualcima dobivaju otkaz na svojim radnim mjestima. Dakle, postoji vrlo snažan negativan utjecaj.

Stefan Schmidt (Njemačka)

Savjetnik u organizaciji Wüestenstrom

Čak imamo slučajeve da nam dolaze ljudi samo zato što osjećaju moralni pritisak ili zato što smatraju da je protivno njihovoj vjeri, recimo, imati homoseksualne osjećaje, ili ljudi koji osjećaju pritisak njihove crkve ili žene ili slično. U tom slučaju ne smatramo navedene razloge dovoljno čvrstima da bismo usmjeravali ljude prema promjeni. Naprotiv, stvarno želimo pomoći ljudima da donesu neovisnu odluku u tom procesu. Primjećujemo da mnogi ljudi, osobito muškarci s kojima najčešće radim a koji se bore s homoseksualnim osjećajima, navode kao problem nemogućnost pravilnog razlučivanja svojih osjećaja i teško im je povezati se i izraziti svoje osjećaje. Prema tome, oni gledaju na veze na vrlo distanciran način ili se često osjećaju odbačenima od drugih ljudi. Nemaju povjerenja u druge, teško im je povjerovati da se sviđaju drugima ili da ih drugi vole i često ne mogu osjećati ljubav prema drugima. Kao rezultat toga, njihove su veze površne, nisu duboke, nemaju povjerenja… To je ključno, a posljedično, često se događa da takvi muškarci teško procesuiraju svoje frustracije u vezama. Ako su doživjeli poteškoće, frustracije ili odbacivanje tijekom dana, skloniji su povlačenju iz situacije i razvijanju nekog oblika ovisnosti, bilo da je riječ o seksu, alkoholu ili drogama, i koristiti to kao sredstvo potiskivanja, smirivanja ili procesuiranja frustracija koje su doživjeli. Vrlo im je teško suočiti se s tim frustracijama u autentičnoj vezi s drugima.

Prof. Carolyn Pela (SAD)

Bračna i obiteljska savjetnica, Kršćansko sveučilište u Arizoni

Zovem se Carolyn Pela. Ovlaštena sam bračna i obiteljska savjetnica te psihologinja. Imam dugi niz godina kliničkog iskustva. Također sam predstojnica Odjela za bihevioralne i društvene znanosti na Kršćanskom sveučilištu u Arizoni i predsjednica Udruge.

Ja sam Joe Nicolosi, klinički psiholog i osnivač reparativne terapije. Zajedno provodimo jedno istraživanje o učinkovitosti našega rada i već smo dobili vrlo dobre rezultate.

Carolyn, možete li nam konkretno reći koji je Vaš metodološki pristup?

Tehnički, to je longitudinalni kvazi-eksperimentalni model uz ponavljanje mjerenja. Što znači „kvazi-eksperimentalno“? To je eksperimentalna metoda u kojoj se odabir sudionika ne vrši nasumičnim odabirom. Sudionici čine prikladan uzorak iz Joeove klinike.

Koja znanstvena pitanja istražujete?

Istražujemo je li psihoterapija dovela do promjene zdravstvenog stanja klijenata koji su tjeskobni, ambivalentni, nezadovoljni s vlastitom sklonosti prema istom spolu. Osim toga, istražujemo je li došlo do promjene u toj sklonosti.

Ako sam dobro shvatio, istražujete utjecaj psihoterapije na ovu određenu skupinu i je li doista došlo do promjene.

Tako je. Osim toga, istražujemo promjenu ponašanja, razmišljanja, želja, osjećaja i identiteta.

Izvor: narod.hr