Zapadne liberalne demokracije bile su uključene u narativ političkog i društvenog napretka, vjerujući da su superiornije od svega što je bilo prije. Prema ovoj priči, znanstvena revolucija dovela je do prosvjetiteljstva, koje je proizvelo nove društvene tehnologije koje su zamijenile zaostala praznovjerja i tradicije koje su nekoć upravljale međuljudskim odnosima. Naoružane znanstvenijim i racionalnijim razumijevanjem ljudskih stvari, ove nove političke tehnologije oslobodile bi one koji su nekoć bili podanici države, piše Auron MacIntryre za The Blaze.
Narodni suverenitet, vladavina prava i ustavna vlast trebali su štititi prava pojedinca od hirova hirovitih vladara. Ovaj ambiciozni projekt sada se pokazao neuspješnim, budući da se čini da demokracije diljem Zapada, unisono, stvaraju aristokraciju favoriziranih skupina.
>Curtis Yarvin: U svakoj zemlji u razvijenom svijetu predstavnička demokracija je mrtva
U Americi trans aktivisti mogu upasti u zgrade glavnog grada države, a prosvjednici BLM-a mogu se buniti tjednima dok prosvjednici 6. siječnja trunu u zatvoru. U Kanadi transrodne osobe mogu bez kazne udariti svoje protivnike u lice dok policija smijući se to odobrava.
U Ujedinjenom Kraljevstvu, oni koji se tiho mole ispred klinika za pobačaje bivaju uhićeni dok muslimanske skupine mladoženja vrebaju žene s malo ili nimalo straha od odmazde. Sve te nacije dijele tradiciju zapadnjačkih liberalnih demokratskih vlada i također se čini da su istovremeno razvile društvenu klasu s posebnim privilegijama i sposobnošću ignoriranja vladavine zakona sve dok kažnjavaju političke protivnike vladajuće elite.
Ljevičarski koncept društvenog napretka uvijek bio predodređen da demontira klasičnu liberalnu ustavnu vladu
Mnogima se ovo čini kao radikalna promjena u načinu na koji se upravlja zapadnim nacijama, ali zapravo se to događa već dugo vremena i desetljećima je formalizirano u zakonu SAD-a. Afirmativna akcija i različit učinak izobličili su američki pravni sustav, ne samo dopuštajući pristranost, već ju u mnogim slučajevima zakonski nalažući sve dok ta pristranost koristi skupinama kojima je dodijeljen status žrtve.
Čak i kada praksa nije formalno propisana zakonom, kulturološki je provode institucije poput korporacija i sveučilišta. Harvard trenutno tvrdi u slučaju pred Vrhovnim sudom da mora nastaviti koristiti rasnu pristranost pri prijemu studenata, ako želi dobiti raznoliku studentsku populaciju. Sveučilišni odvjetnici uzimaju zdravo za gotovo da označavanje onih skupina koje su uzdignute zbog rasnih preferencija kao “u nepovoljnom položaju” oslobađa instituciju bilo kakvog nedjela.
Ono što mnogi na Zapadu nikada nisu shvatili jest da je ljevičarski koncept društvenog napretka uvijek bio predodređen da demontira klasičnu liberalnu ustavnu vladu. Ljevica je koalicija skupina koje imaju koristi od uništenja prirodnih hijerarhija. Organska ograničenja naslijeđena u obitelji, crkvi, zajednici, pa čak i biološkom spolu neprihvatljiva su prepreka ljevičarskom poimanju napretka.
Iako je pravna jednakost izvorno bila navedeni cilj, kad nije uspjela pouzdano proizvesti jednake rezultate, nije bilo načina da ljevica jednostavno slegne ramenima, pretpostavi da je to prirodan poredak stvari i ode kući. Mnogi konzervativci pokušavaju ljevicu smatrati odgovornom za lingvistički prijelaz s ravnopravnosti na jednakost, ali to je pogreška, jer su za naprednjake ti pojmovi uvijek bili jedni te isti.
Pravna jednakost mora biti demontirana jer nije uspjela generirati neiskazano očekivanje: jednakost ishoda
Da bi se “napredovalo” izvan prirodnih društvenih hijerarhija, mora se oblikovati samo društvo. Ako je pravna jednakost postignuta, ali nejednakost ishoda i dalje postoji, tada je jedina preostala opcija privilegirati neke i potisnuti druge u nadi da će se postići željeni rezultat. Pravna jednakost mora biti demontirana jer nije uspjela generirati neiskazano očekivanje: jednakost ishoda.
U početku se ljudi nisu bunili da se posebne privilegije daju onima koji su bili okarakterizirani kao obespravljeni. Većina Amerikanaca su velikodušni i ljubazni ljudi koji bi iskreno željeli vidjeti druge kako uspijevaju i rado pomažu onima koji su završili na dnu društvene piramide. To je osobito istinito kada je u pitanju pokret za građanska prava, koji su mnogi Amerikanci vidjeli kao plemeniti ispravak duboke nepravde koja je prije postojala u njihovom društvu. Stanovništvo je u cjelini bilo spremno dati oblik hitne ovlasti pokretu, često ignorirajući kršenje zakonodavne procedure i prethodnog razumijevanja ustavnih prava kako bi se ispravila povijesna nepravda.
Aktivisti su to primijetili i ubrzo je postala standardna praksa za skupine koje nisu imale pravo na specifično povijesno nasljeđe pokreta za građanska prava da se pridruže njegovoj priči. Svaka skupina koja je to učinila uspješno je stekla pristup nad-ustavnom okviru i moralnom autoritetu koji je dodijelio pokret za građanska prava.
Kako se ovaj trend nastavljao, a tradicionalnija shvaćanja religije i američkog identiteta propadala, narativ o građanskim pravima zauzeo je njihovo mjesto. Amerika je postala definirana svojom sposobnošću otkrivanja ljudskih prava za sve opskurnije manjinske skupine i izvoza tih prava u ostatak svijeta.
Umjesto da ratuju za sigurnosne interese, Amerika i širi Zapad sada ratuju za demokraciju i LGBTQ prava
Umjesto da ratuju za sigurnosne interese, Amerika i širi Zapad sada ratuju za demokraciju i LGBTQ prava. Svatko tko se protivi tim pravima, zapravo se protivi novoj zapadnoj religiji i vjerojatno je u savezu i s Hitlerom i s Putinom. Pogrešna strana povijesti zastrašujuće je mjesto.
Svaka od ovih sve opskurnijih društvenih manjina nacijepljena je na narativ građanskih prava i dodijeljen im je status kvazi-svete žrtve koji im daje pristup posebnim privilegijama koje leže izvan vladavine prava i ustavnog poretka. Na kraju društvo dostigne prijelomnu točku u kojoj su poticaji da budemo potlačena manjina veći nego da budemo netko tko je prirodno uzdignut zahvaljujući pravnoj jednakosti dodijeljenoj vladavinom zakona i ustavnim poretkom.
Spojite tu činjenicu s gotovo deističkim uzdizanjem kroz žrtvu, i želja za postizanjem ovog novog aristokratskog statusa postaje neodoljiva. Tko ne bi želio biti na pravoj strani povijesti dok udara u lice ljude koje mrzi?
Ovo nas je dovelo do vrlo čudnog mjesta gdje zapadni režimi moraju neprestano ponavljati retoriku slobode i ustavnih prava dok provode sve veću razinu totalitarne državne kontrole kako bi nametnuli svoju umjetnu i izokrenutu društvenu hijerarhiju. Joe Biden i Justin Trudeau drže predavanja zemljama poput Irana ili Rusije o kršenju ljudskih prava dok uhićuju vlastite političke protivnike, kradu bankovne račune prosvjednika i zatvaraju kreatore memeova.
Težina obrnute društvene piramide čini je sve nestabilnijom
Zapad sada cijeni održavanje potpuno umjetne društvene hijerarhije iznad svoje predanosti pravnoj jednakosti, ali ovaj podvig društvenog inženjeringa je po samoj svojoj prirodi nevjerojatno krhak. Težina obrnute društvene piramide čini je sve nestabilnijom, a društveni inženjeri koji su je podigli moraju neumoljivo tražiti bilo kakve preostale prepreke ka moći koje mogu ukloniti. Progresivci se nadaju da će osiguravanjem dovoljno moći, država moći sačuvati ovu umjetnu konstrukciju prije nego što se uruši oko njih.
Zapad ima ogromnu količinu bogatstva i može se boriti jako dugo, ali oni koji ratuju protiv stvarnosti uvijek će shvatiti da to završi katastrofom. Održavanje aristokracije žrtve neizbježno će koštati više društvenog kapitala nego što ga bilo koja civilizacija može proizvesti. Nadajmo se da će progresivna oholost biti smanjena prije nego što taj konačni račun dođe na naplatu.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa