Site icon narod.hr

Na današnji dan 1996. muslimanskobošnjački zločinac ubio časnu sestru Danku Jurčević

Foto: flickr

Na današnji dan 1996., dakle, kada je rat već završio, u Kaknju je počinjen zločin ubojstva časne sestre Kćeri Božje ljubavi, Danke Ane Jurčević.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Rođena je u Jarodolu, župa i općina Vitez, od roditelja Joze i Lucije r. Frljić. U Zagrebu je položila doživotne redovničke zavjete 15. kolovoza 1970. u Družbi sestara Kćeri Božje ljubavi. Završila Katehetski institut pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Nakon studija bila katehistica i voditeljica crkvenoga pjevanja na župama diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Izvrsno spajala pastoralni rad i služenje redovničkoj zajednici kao poglavarica. Bila je neumorna odgojiteljica djece u vjeri. Uvijek je imala vremena za djecu i mlade. Važnost pridavala kontaktu s obiteljima, odgoju u vjeri i sakramentalnom životu vjernika.

Vrlo je uspješno vodila crkveni zbor, maštovito uređivala crkvu i oltare za razne proslave kao što su: zaštitnik župe, prve pričesti, krizme i mlade mise. Službovala je u Kaknju, Puli, Zapulju, Sarajevu, Derventi i ponovno u Kaknju. Na službi u Kaknju zatekao ju je Domovinski rat. Nastavila je odvažno djelovati na župi, sa svojom Crkvom i svojim hrvatskim narodom. U radu je iskazivala nesebičnu ljubavi prema svima, a posebno prema djeci. U Kaknju su ju ubili muslimanski ekstremisti 30. rujna 1996 u 20,10 sati, pored zgrade župnog Caritasa. Ubojstvo je unaprijed isplanirano.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ubojstvo je počinjeno s osam uboda u srce i posjekotina nožem. Ubijena je radi zastrašivanja preostalog hrvatskog katoličkog puka. Organizatori ubojstva željeli su spriječiti povratak Hrvata i potaknuti Hrvate na potpuno iseljavanje s ovih prostora. Ubijena je u crkvenom dvorištu kad su župnik i kapelan bili službeno odsutni. Ubojica je vidjevši što je učinio, bacio okrvavljeni nož i pobjegao.

Susjedi su odmah obavijestili sestre, stigao je župnik, pa policija, te vještaci. Sud je donio presudu, ubojica je odležao u zatvoru, ali do danas su ostale nerazriješene okolnosti ubojstva s. Danke. Sam Papa Ivan Pavao II. poslao je poruku sućuti i očinski blagoslov kardinalu Vinku Puljiću, i preko njega sestrama Kćerima Božje ljubavi, te vrhovnoj glavarici Družbe Kćeri Božje ljubavi s. Nicolini Hendges.

Sprovod i misu zadušnicu predvodio je kardinal Vinko Puljić 2. listopada 1996., u zajedništvu sa 70-ak svećenika, u prisutnosti oko 100 redovnica različitih družbi, roditelja pokojnice, braće i sestara i rodbine, te više od 7 000 ljudi: katolika, pravoslavaca i muslimana.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Povodom godišnjice smrti prenosimo tekst u sjećanje na s. Danku s portala Poskok.info.

“Bila je povratnica u Kakanj.

Bila je to 1996. godina.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vjerovala je jamstvima Daytona. Aneksu o sigurnom povratku.

Nakon njenog ubojstva povratak u etnički očišćeni Kakanj je stao. Poruka je poslana.

Poruka o tome što je čije.

U Kaknju je proveden potpun genocid nad srpskim i hrvatskim stanovništvom. To je danas SDA grad.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hrvatski političari u BiH rijetko spominju i Danku i Grabovicu.

Rijetko išta spominju. 3500 KM mjesečno košta hrvatska politička šutnja.

Trude se ispasti politički korektni na FTV-u.

Televiziji koju uređuje učenik teroriste Handala. Džemal Šabić.

Nikada ga nisu niti pokušali smijeniti. Nit njega nit Zvonimira Jukića. Iako je FTV u vlasništvu Federalnog Parlamenta.

Na FTV, televiziji terorizma, nećete vidjeti nikada niti jedan prilog o pokojnoj Danki Ani Jurčević.

HDZ je protiv terorizma kaže a gostuju na terorističkoj TV kući.

I šute o Danki.

I o Grabovici šute.

Grabovica je mjesto najgoreg zločina prošlog rata. Mjesto prešućenog genocida. Neka se ne ljute Srebreničani, suosjećamo iskreno s njima, ali Grabovičani bi se danas mijenjali da im je tog dana u selo ušao Ratko. A ne Zulfikar.

Pokoja položena svijeća, malo cvijeća, rečenica sa sintagmom “na jedan poseban način” i to su naše borbe za naše pravo na našu kulturu sjećanja.

Fraturička sekta još je gora. Oni šute čak i o pobijenoj braći fratrima. Prodali su ih za namještenja. Bio je taj neki fra Nikica. Ušutio se za muzej. Mijenjao ih je za muzej.

I oni kleče pred Komšićem. Majdandžići, Puljići. Na domjenke ga zovu.

I to je to. To su Hrvati u BiH. Narod koji vode beta i gama muškarci.

Oni Hrvati iz BiH imaju svoj Ured u ZG, za svoje potrebe. Ako vam nešto treba iz tog ureda, ne tražite.

I to je podijeljeno među političarima i fraturicama.

Ima u Rami izreka, stara, viševjekovna “Došlo doba da su fratri postali Turci, a Turci vuci”.

Ta izreka još važi.

Počivaj u miru sestro Danka. Mučenice naša.

Tamo gdje jesi, vjerojatno je dostojanstvenije.

Dragi katolibani, dragi štovatelji murala Rafaela Bobana u Sovićima, petkari, vi štovatelji lažnih no unosnih ukazanja, valjda se ne ljutite što mi, “partizančine i ateisti”, podsjećamo na Nju.

Hvala vam što ste se odazvali našem pozivu.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE
Exit mobile version