Nakon što je osovina SDA-SDP-SBB prekinula izbore u Stocu, PU Čapljina je podnijela tužiteljstvu HNŽ/K izvješće protiv Salmira Kaplana i još 10 ljudi. Među imenima desetorice, ime je i bivše perjanice sarajevske NVO scene, a danas predsjednika lokalnog SDP-a i vijećnika u Općini Stolac te jednog od ključnih vođa „Inicijative za Stolac“ – Demira Mahmutćehajića.
Rođen je 29.5.1976. godine u Duisburgu, SR Njemačka. Odrastao je u Stocu, u ratu je otišao u Hrvatsku pa zatim u Kuvajt, Sloveniju, Italiju pa na kraju u Englesku. Nakon Engleske, vraća se nazad u Bosnu i Hercegovinu, piše jedan od načitanijih portala u BiH poskok.info
Navedeni je tijekom izbornog dana sa svojim vjernim ahbabom Salmirom upao u Općinsko izborno povjerenstvo te potom i na biračka mjesta posijavši nered i kaos.
Isti dan, dva sata nakon suludog rušilačkog pohoda, Mahmutćehajić daje izjavu za sarajevski portal Klix.ba, gdje na upit novinara o navodnim fizičkim nasrtajima prostodušno odgovara:
„Ne znam ja o kakvom fizičkom obračunu pričate.“
Fascinantno je da Demir nakon napada na OIP i njenog predsjednika Perića, uništavanja privatne i javne imovine, upada na birališta te promatra kako Salmir Kaplan s leđa krvnički udara nesretnog Marija Raguža i nanosi mu teške tjelesne ozljede, bez ikakvog takta niječe očigledno nasilje kojem su svjedočili deseci građana, članovi biračkog odbora, promatrači, birači, policajci. Ne samo da nije pomogao unesrećenima, ispričao se žrtvama niti izvjestio javnost o premlaćivanjima, već danima zdušno opravdava nasilje.
Ubrzo nakon ataka na institucije i građane Demir je preko bliskih medija krenuo u klasično NVO spinovanje pa su mu usta bila puna ljudske patnje, bliskosti i ljubavi Stočana što je propisno zakitio i izjavom koju i on i Kaplan često lažno ponavljaju: Za nas su glasali i mnogi Hrvati iz Stoca. Čini se da su im se Demir&Salmir odlučili odužiti udarajući ih, uništavajući i njihovu imovinu te oduzimajući im biračko pravo.
Zanimljiva je kronologija samog društvenog angažmana dotičnog nasilnika. Prije preseljenja u Stolac, u Sarajevu je bio jedan od glavnih osovina pokreta „Dosta!“. Grlato je napadao vlast, opravdavajući čak i kamenovanje zgrade iste, pozivavši na pobunu. Šuškalo se tada da iza prosvjeda stoji SDP, a tišina nakon dolaska na vlast dotičnih kao i fakt da je D. Mahmutćehajić danas član te partije govori sasvim dovoljno. Nakon što poniknuše silni junaci „Dosta!“ preselio se u Stolac te se navodno bavi proizvodnjom soka od šipka (!!) iako je vjerojatnije da je jedini šipak kojim se bavi pokazao institucijama države u koju se kune, a svu svoju energiju posvećuje ustvari profesionalnom i profitabilnom aktivizmu. Na kraju se kao pravi aktivist uhljebio u Agenciji za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH (BHANSA).
Za socijaldemokraciju i građansko društvo u koje se danas zaklinje nije odveć mario prije svog „Dosta!“ angažmana, već je naprotiv u govoru kao osnivač ispred britanske nevladine „Komisije za islamska ljudska prava“ iz Londona 2002. godine njegovao donju retoriku:
„Često prikazuju nas muslimane kao slabe. Mi nismo slabi, mi smo jaki! Mi imamo Allaha, subhanatalla. Mi služimo Allahu, i nikoga se zato ne trebamo bojati – “ovaj dunjaluk je zatvor za nas!“
„Uvijek smo prijetnja – budući da je sjeme islama u svakome od nas, čak iako smo najgori od muslimana – u nama je sjeme koje ako dospije u sustav, prijeti da uništi sustav. Kada? Allah-u-Alim! Oni znaju da će se to jednoga dana dogoditi – i oni rade sve da to spriječe. Oni se spremaju za stotine i stotine godina unaprijed.“
Intrigantan je političko – aktivistički angažman i ostatka klana Mahmutćehajić. Demirov stric Rusmir je ratni potpredsjednika Vlade Bosne i Hercegovine i ministar, bivši 23-godišnji predsjednik stručne udruge CIGRE, ključna figura mnoštva ostalih nevladinih organizacija te prema navodu Senada Avdića (Slobodna Bosna) „u godinama koje su prethodile demokratskim promjenama prof. Mahmutćehajić bio je redovni profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku gdje se preselio zbog nemogućnosti da kao prokazani „muslimanski nacionalista“ dobije posao u svojoj struci u BiH. Na lični poziv Alije Izetbegovića priključio se Stranci demokratske akcije nakon njene pobjede na prvim višestranačkim izborima 1990. godine i postao jedan od dvojice potpredsjednika (…)“
Čini se da je, osim što je svoj unosni NVO zanat izbrusio do savršenstva, istim zarazio i ostale članove obitelji.
Među naramkom „njegovih“ udruga jest i notorni „Međunarodni forum Bosna“ kojem su Platformaški duet Nikšić – Lijanović dali na korištenje javno dobro rijeku Bregavu površine čak 73.600 m2 na 15 godina potpuno besplatno, a nakon toga bivali tuženi od strane Općine Stolac. Indikativno je da je Rusmirova sestra Amra Hadžimuhamedović bila predsjednica Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.
Još jedan profesionalni aktivist koji se vinuo u nebesa a potom uspješno aterirao, gdje drugo doli u SDP, bio je predsjednik Forum mladih Stolac (naravno, bez mladih, a i starih Hrvata) – Nerin Dizdar. Dizdar ne krije da mu jeRusmir Mahmutćehajić veliki uzor i intimus, a veže ih i izraziti „profesionalni“ angažman u udrugama. Danas je uhljebljen u skupštini HNŽ/K i Univerzitetu Džemal Bijedić, utopljen toplim obrocima, regresima i plaćama. Još je jedan od apologeta „Inicijativinog“ nasilja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa