Nakon što smo opisali različite razine svijesti, koja je važna u opasnim situacijama, posebno kod opasnosti od terorizma, usredotočimo se na to koja je razina idealna u određenom trenutku.
I tijelo i um trebaju odmor, zato svakog dana moramo provesti nekoliko sati na „komatoznoj“ razini dok spavamo. Dok sjedimo kod kuće gledajući film ili čitajući knjigu, posve je normalno funkcionirati u „isključenom“ stanju. Međutim, neki će ljudi pokušati zadržati stanje isključenosti u situacijama kada to nikako nije prikladno (npr. kada se noću nalaze na ulici u opasnoj četvrti u nekoj zemlji trećeg svijeta), ili će zadržati način razmišljanja u kojem poriču mogućnost da mogu postati žrtvama kriminalaca. „To se meni ne može dogoditi, zato nema potrebe da na to pazim“. Zbog toga se nalaze u stanju isključenosti pred potencijalnim prijetnjama.
Ako ste isključeni dok vozite i nešto se dogodi, recimo, dijete pretrči cestu ili se automobil zaustavi ispred vas, nećete primijetiti nadolazeći problem. To obično znači da nećete na vrijeme uočiti opasnost kako biste izbjegli dijete i udarit ćete ga, ili će Vas uhvatiti panika pa ćete se smrznuti i nećete moći reagirati – nijedno od toga nije dobro. Ovakve reakcije (ili nedostatak reakcije) događaju se jer je vrlo teško brzo promijeniti stanje uma, pogotovo kada prilagodba zahtijeva da preskočite nekoliko mentalnih stanja, na primjer, od isključenosti do visoke pripravnosti. To je kao da pokušate iz prve brzine prebaciti u petu pa auto zadršće i stane. Često se ljudi, kada su prisiljeni napraviti takav mentalni skok, uspaniče (i stanu), zapadnu u stanje šoka i smrznu se te nisu u stanju išta poduzeti – nađu se u komatoznom stanju. To se događa ne samo za vrijeme vožnje, nego i kada kriminalac uhvati osobu posve nesvjesnu i nepripremljenu. Iako obuka pomaže ljudima da uvježbaju skokove na ljestvici svijesti, čak i je i pojedincima koji su prošli zahtjevni trening teško preći iz stanja isključenosti u visoku pripravnost. Zato policijski službenici i vojno osoblje prolaze toliko obuke o svijesti o situaciji.
Ključno je naglasiti da svijest o situaciji nije isto što i paranoja i opsesivna briga za vlastitu sigurnost. U stvari, mnogi ljudi jednostavno ne mogu funkcionirati u stanju povišene svijesti tijekom dužih vremenskih perioda, a stanje visoke pripravnosti može trajati jedino vrlo kratko vrijeme prije nego što nastupi iscrpljenost. „Bori se ili bježi“ reakcija može biti vrlo korisna ako znamo kako je kontrolirati. Međutim, kada izmakne kontroli, neprestani dotok adrenalina i stres jednostavno nisu zdravi za tijelo i um, a to također ide na štetu sigurnosti. Stoga stalno funkcioniranje u stanju visoke napetosti nije rješenje, kao ni dugotrajno funkcioniranje u stanju povišene svijesti, koje također može biti zahtjevno i posve iscrpljujuće. Ljudsko tijelo jednostavno nije stvoreno za djelovanje pod neprestanim stresom. Svi ljudi, čak i iznimno vješti rukovodioci, trebaju vrijeme i odmor kako bi se oporavili.
Stoga je osnovna razina svijesti o situaciji, koju treba prakticirati većinu vremena, normalna svjesnost, stanje uma koje se može održavati bez vremenskog ograničenja, bez stresa ili zamora povezanih s povišenom sviješću ili visokom pripravnošću. Normalna svjesnost nije zamorna i omogućuje Vam da uživate u životu, dok istovremeno ubirete plod učinkovite razine osobne sigurnosti. Kada se ljudi nalaze na mjestu koje je potencijalno opasno (a to je, u stvari, gotovo bilo gdje), trebali bi većinu dana provesti u stanju normalne svjesnosti. Tada, ako osoba primijeti nešto neuobičajeno što bi moglo predstavljati prijetnju, može se „prebaciti“ u stanje povišene svijesti i pažljivo ispitati potencijalnu prijetnju (kao i provjeriti ima li ih još ). Ako se potencijalna prijetnja pokaže bezopasnom, ili se jednostavno radi o lažnoj uzbuni, osoba se može vratiti u stanje normalne svjesnosti i nastaviti svojim putem. Ako se, međutim, potencijalna prijetnja pretvori u moguću prijetnju, uočiti je na vrijeme omogućuje osobi da djeluje kako bi je izbjegla. U tom slučaju ne moraju ni prelaziti u stanje visoke pripravnosti, budući da je pravovremeno izbjegla problem.
Međutim, jednom kada je osoba u stanju povišene svijesti, bolje je pripremljena za skok u stanje visoke pripravnosti ako potencijalna prijetnja postane stvarna opasnost, na primjer ako trojica tipova koji vrebaju na uglu krenu prema tebi i izgledaju kao da će posegnuti za oružjem.
Naravno, kada se osoba svjesno zaputi u područje koje je vrlo opasno, najpametnije je zadržati stanje povišene svijesti dok ste u tom području. na primjer, ako postoji određeni dio autoceste gdje su česte detonacije eksplozivnih naprava ili zasjede, ili ako postoji dio grada koji kontroliraju (ili nadziru) bande, i iz bilo kojeg razloga ne možete izbjeći to područje, bilo bi mudro biti u stanju povišene svijesti kada se ondje nalazite. također je mudro obraćati više pažnje na okolinu kada obavljate uobičajene ili svakodnevne radnje, kao što je odlazak do bankomata ili do automobila na mračnom parkiralištu. Kada vrijeme potencijalne opasnosti prođe, lako je prebaciti se u stanje normalne svjesnosti.
Ljudi mogu poboljšati svoju svijest o situaciji radeći neke jednostavne vježbe. na primjer, možete svjesno pomicati svoje stanje svijesti na višu, usredotočenu razinu svijesti tijekom kraćih perioda tijekom dana. na primjer, možete uočiti sve izlaze kada uđete u zgradu, izbrojati ljude u restoranu ili u vagonu podzemne željeznice, primijetiti koji automobili skreću na istu stranu dok vozite. Jedan trik koji mnogi policijski službenici nauče jest promatrati ljude oko sebe i pokušati otkriti njihove priče, drugim riječima, koje je njihovo zanimanje, raspoloženje, na što su usredotočeni i što se spremaju raditi toga dana, samo na temelju promatranja. Koristeći takve jednostavne vježbe usredotočenosti svijesti osoba može istrenirati svoj um kako bi bila gotovo podsvjesno svjesna tih stvari kada se nalazi u stanju normalne svjesnosti.
Proces vježbanja svijesti o situaciji također pokazuje koliko je važno da ljudi budu upoznati sa svojom okolinom i s opasnostima koje su u njoj prisutne. Takva svijest nam omogućuje da izbjegnemo neke prijetnje, a da se drugih klonimo kada se nađemo na opasnom mjestu.
Nisu svi prisiljeni živjeti u takvoj opasnoj okolini kao što su trenutno mjesta poput Mogadišua, Juareza ili Kandahara. međutim, prosječni građanin bilo gdje u svijetu mora se svakog dana suočiti s različitim opasnostima, od sitnih lopova i napadača do kriminalaca i mentalno poremećenih pojedinaca koji imaju namjeru vršenja kriminalnih radnji, do militanata koji provode veće napade.
Kako smo napomenuli prije dva tjedna. neki od koraka u provođenju tih napada moraju biti izvedeni na način koji razotkriva takve radnje potencijalnim žrtvama i vanjskim promatračima, ako ljudi paze na takve radnje. U takvim trenucima ljudi koji prakticiraju svijest o situaciji mogu prepoznati znakove napada te sami izbjeći opasnosti ili upozoriti vlasti da zaštite ostale.
Kako se džihadistička prijetnja mijenja od Al- Kaide do masovnih pokreta i vukova samotnjaka, obični građani koji prakticiraju svijest o situaciji te tako postaju svakodnevni zaštitnici, postaju važniji nego ikada.
Tekst se nastavlja ispod oglasa