Predsjednička knjižnica Baracka Obame bit će sagrađena u njegovu gradu Chicagu, objavila je u utorak Zaklada Obama, a objavom lokacije i službeno je potvrđeno nagađanje da su bitku izgubili grad New York i Havaji.
Obamina zaklada, neprofitna organizacija koja je vodila cijeli proces, nije još odabrala točnu lokaciju u samome Chicagu, no očekuje se da će to biti jedan od dvaju parkova blizu glavnog kampusa Sveučilišta Chicaga.
Obama je odrastao na Havajima, a koledž je pohađao u New Yorku, no njegov je dom u Chicagu u kojem je proveo najveći dio svoje političke karijere, upoznao svoju suprugu i gdje su rođene obje njegove kćeri.
“Možemo time također privući ljude u Chicago”, rekao je predsjednik u videoporuci kojom je objavio svoj odabir.
“Smatram se stanovnicom South Sidea”, kaže u istome isječku Michelle Obama, govoreći o jednome od tri glavna dijela Chicaga u kojem su smještene i brojne siromašne, ali i kriminalne četvrti.
Predsjedničku knjižnicu prvi je dao sagraditi Franklin Roosevelt u želji da okupi i na jednom mjestu učini dostupnim javnosti sve arhive kako bi se izbjegla mogućnost da se dokumenti rasprše i izgube. Njegov su primjer slijedili drugi predsjednici te je predsjednička knjižnica postala američka tradicija, spomenik u slavu godina provedenih u Bijeloj kući.
Stanovnici South Sidea nadaju se da će buduća predsjednička knjižnica stvoriti radna mjesta i privući ulaganja. Ipak, neki mali poduzetnici strahuju da će se morati iseliti jer će gradnja knjižnice potaknuti rast najma poslovnog prostora.
Predsjedničke knjižnice korisne su znanstvenicima, sveučilištima i strastvenim istraživačima američke politike i povijesti, ali dakako i široj javnosti koja u njima može pronaći zadivljujuću količinu tekstova, fotografija i videosnimaka, a ujedno su i muzeji.
Kritičari su međutim nezadovoljni načinom rada predsjedničkih knjižnica jer njihovu gradnju financira predsjednik, točnije rečeno njegovi donatori, a zatim savezna država u kojoj je ustanova smještena na sebe preuzima troškove funkcioniranja. I upravo je to izvor kritika jer se se rad tih ustanova, kojima si predsjednik nastoji izboriti bolje mjesto u povijesti, financira novcem poreznih obveznika.
Javili su se i neki glasovi koji zagovaraju da se sve predsjedničke knjižnice okupe na jednom mjestu koje bi bilo dostupno svima i da se svi predsjednički arhivi ujedine, no izgledi da se neki predsjednik odrekne tako moćnog sredstva kojim sam sebi podigne Panteon za sada se čine maleni.
