Priboj je multietnička sredina gdje je osim Srba živio i danas živi veliki broj muslimana. Mjesto je to velikih četničkih pokolja u II. svjetskom ratu. U takvoj sredini su pripadnici državne policije Republike Srbije pjevali četničke pjesme i veličali genocid u Vukovaru i Srebrenici.
Pripadnik Policijske uprave Priboj Marko Pantović na svom Facebook profilu objavio je videosnimku na kojoj se zajedno s kolegama policajcima veseli uz stihove fašističke genocidne pjesme:
„Srebrenice, tako si mi mila,
Dabogda se tri put ponovila…“,
„Oj Pazaru, novi Vukovaru,
Oj Sjenice, nova Srebrenice…“,
„Oj Fatima, đe su ti dimije,
u četnika oko Ledenika…“
Priboj je dio Sandžaka gdje živi veliki dio nesrba
Srbijanski dio Sandžaka sastoji od šest općina: Priboj, Nova Varoš, Prijepolje, Sjenica, Novi
Pazar i Tutin, a crnogorski od pet: Pljevlja, Bijelo Polje, Ivangrad, Rožaj i Plav.
Područje je to na kojem živi, osim Srba i Crnogoraca, veliki dio muslimana.
I dan danas muslimani su većina u gradovima Novi Pazar, Sjenica i Tutin, te Plav i Gusinje. Veliki dio muslimana živi i u Prijepolju, Novoj Varoši i Priboju. Danas je broj muslimana u Priboju samo 15%, a kod stvaranja Jugoslavije na popisu 1921. u Priboju je bilo 38,3% muslimana. Premda u Priboju nije bilo ratnih sukoba u II. svjetskom i zadnjem ratu, sustavnom velikosrpskom politikom i četničkim zločinima, broj nesrba je radikalno smanjene.
Četnički pokolji u Sandžaku
Najveći četnički pokolji žena i djece u II. svjetskom ratu dogodili su se oko rijeke Drine: u NDH (Foča, Goražde, Čajniče i dr.) i srpsko-crnogorskom dijelu Sandžaka (Priboj, Pljevlja, Prijepolje). U četničkim pokoljima na desnoj obali Drine, gdje je bila granica NDH-Srbija, osobito je stradao trokut Prijepolje-Priboj-Pljevlja, a manji dio prema Novom Pazaru gdje su muslimani bili većina.
Četnici su klali i ubijali uz granicu NDH sa Srbijom i Crnom Gorom, s obje strane granice u II. svjetskom ratu. Najveći pokolji su bili na u blizini tromeđe NDH, Srbije i Crne Gore, gdje je počinjen pravi genocid nad nesrpskim stanovništvom.
Četnici počinili najveći zločin nad djecom u II. svjetskom ratu
Četnički pokolj na istoku NDH i Sandžaku u veljači 1943. je bio najmasovniji ratni zločin nad djecom u II. svjetskom ratu. Pokolj je izvršen na teritoriju Bijelog Polja, Pljevalja, Priboja, te Čajniča i Foče u NDH. Ovom operacijom etničkog čišćenja i genocida rukovodio je vrhovni zapovjednik Vojske Jugoslavije u izbjeglištvu, ministar obrane i general Dragoljub Mihailović. Mihajlovićev se štab tada nalazio u blizini zone ubijanja, preko svojih zapovjednika Pavla Đurišića, Vojislava Lukačevića i Petra Baćovića.
Tijekom ove operacije, ubijeno je više tisuća ljudi Pljevlja, Priboj, Foča i Čajniče, s osobitom četničkom mržnjom prema muslimanima. Prema Đurišićevom izvještaju, ubijeno je oko 9.200 muslimana, od čega oko 1.200 muškaraca i do 8.000 žena, staraca i djece. Među kojima je izrazito visok udio djece najmlađeg uzrasta.
Na osnovu dostupnog popisa žrtava samo općine Pljevlja (Sandžak, Crna Gora), vidimo da je samo u toj općini tada ubijeno 1370 ljudi, najviše male djece. Najmlađe žrtve su novorođenčad, bebe do mjesec dana života, kojih je ubijeno 13 u kolijevkama. Više od polovice ubijenih od strane jugoslavenske četničke vojske su bili djeca do 14 godina starosti.
Na području Priboja, na 25 km od Pljevlja, ubijeno je 2.112 muslimana, među kojima 523 djece. Ubijeno je i približno 250 maloljetnika do osamnaest godina starosti, piše izdvojeno.ba
Nakon četničkih pokolja veliki dio prelazi u partizane
Veliki broj ubijenih nije ni zabilježen, jer o njima nije imao tko dati podatke. Velikim dijelom zbog bježanja četničkih žrtava i izbjeglica na sve strane. U općini Sočice je stradalo najmanje 349 osoba, u Meljaku 261, u Bukovici 236, u Bučju 235, u Boljanićima 191, u Gotovuši 56, u Kosanici 14, u Ilin Brdu osam i u Hoćevini i Otilovićima po jedna. Oko 638 žrtava je zaklano, 286 spaljeno, 231 ubijeno puškom, 106 izmasakrirano i 91 utopljena.
Silovano je oko 160 žena.
Najveći zločini desili su se u Preharima, Golešima i Milunićima. U Preharima je 52 djece bačeno u jamu Ćehotinu, a preko 20 žena silovano. U Dolovima je 42 žena i djece skupljeno u kuću koja je potom zapaljena. Svega 245 ubijenih činili su odrasli muškarci, a ostatak starci, žene i djeca.
Nakon počinjenih zločina, kada su 1944. uvidjeli da će na kraju pobjedu u Srbiji odnijeti partizani, većina četnika i fašistički nastrojenih Srba počela je pristupati NOB-u. Velik broj zločinaca koji su vršili pokolj nad nedužnim stanovništvom Podrinja počeo je stupati u partizanske redove. O tome svjedoči Crnogorac Vlado Dapčević, partizanski pukovnik i istaknuti borac iz Drugog svjetskog rata: “U Foči formirasmo nekoliko odreda Dobrovoljačke vojske. To su bili četnici koje smo razoružali. I to baš oni koji su poklali tisuće muslimana. Da smo ih kažnjavali, sve bismo ih morali pobiti. Svi do jednog su klali, a preko 2.000 ih je bilo.”
Danas, 2022. godine, na mjestu krvavih zločina koje su počinili četnici, službeni djelatnici Republike Srbije pjevaju pjesme koje veličaju takve pokolje. Teško je zamisliti kako se osjećaju potomci žrtava koji tam danas žive, kada policajci koji bi ih trebali štititi, veličaju masovna ubijanja i klanja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
