Rekordan broj ljudi umro je 2015. godine u Belgiji pod 13-godišnjim zakonom o eutanaziji, navodi ondašnje povjerenstvo za nadzor.
U 2015. naime, ukupno je 2.022 Belgijanaca legalno eutanazirano, dok su 2002., kad je ova praksa postala legalna, 24 osobe umrle od eutanazije, piše Dailysignal.com.
Otkad je zakon stupio na snagu, 12.762 ljudi službeno je eutanazirano, stoji u službenom izvješću Belgijske komisije za kontrolu eutanazije.
Belgijski zakon, “najliberalniji” takav na svijetu, čini eutanaziju dostupnu svakome tko podnosi “stalne i nepodnošljive tjelesne i duševne patnje koje se ne mogu ublažiti”.
Kritičari tvrde kako je definicija “nepodnošljivog” subjektivna i ovisi o spremnosti pacijenta da uzima lijekove protiv bolova, što po zakonu nije uvjet.
Eutanazija, koju rječnik Merriam-Webster definira kao “čin ili praksu ubijanja nekoga tko je teško bolestan ili ozlijeđen, kako bi se spriječila daljnja patnja”, legalna je u Belgiji i Nizozemskoj. Ove države dopuštaju eutanaziju i u slučajevima kada bolest nije terminalna, te u psihološkim stanjima poput depresije.
Belgija je 2014. godine ukinula dobna ograničenja za mlađe od 18 godina, a u rujnu je eutanazirano prvo dijete. Identitet i dob djeteta nepoznati su.
U Nizozemskoj je eutanazija legalna za maloljetnike starije od 12 godina.
U obje zemlje zastupnici nastoje proširiti zakon o eutanaziji. Neprofitna kršćanska pravna grupa ADF International, koja pomno prati razvoj europskih zakona o eutanaziji, tvrdi da zakonodavstvo traži dopuštanje eutanazije ljudima koji su jednostavno “umorni od života”; eutanaziranje pacijenata koji nisu u stanju izraziti svoju volju i obvezivanje liječnika na upućivanje pacijenta na drugog liječnika, ako oni sami ne žele izvršiti eutanaziju.
Sophia Kuby, ravnateljica odvjetništva Europske unije u ADF International, izjavila je kako bi razvoj događaja u Europi trebao poslužiti kao upozorenje za SAD gdje je potpomognuto samoubojstvo rastući trend.
“Pitanje je dolazimo li na tanak led ako to legaliziramo”, rekla je Kuby dodavši: “Moj odgovor na to pitanje, prema iskustvu koje vidim u Belgiji i Nizozemskoj je jasno: da.”
U SAD-u je liječnički potpomognuto samoubojstvo koje se često naziva “dostojanstvenom smrti” legalno u nekoliko saveznih država.
Poput Belgije i Nizozemske, i Luksemburg dopušta eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo, prenosi BBC. Kanada dopušta oboje od veljače 2016. Kolumbija dopušta eutanaziju, a Švicarska dopušta potpomognuto samoubojstvo ako se osoba koja potpomaže “ponaša nesebično”.
Zakoni o potpomognutom samoubojstvu razlikuju se od države do države, ali generalno zahtijevaju da pacijent ima terminalnu dijagnozu s prognozom od manje od šest mjeseci života. Smrtno bolesna osoba dužna je sama uzeti lijek za okončanje života.
Podupiratelji zakona o potpomognutom samoubojstvu tvrde kako se ono nudi kao alternativa hospicijima i palijativnoj skrbi za ublažavanje boli i patnje, te kako bolesnoj osobi daje mogućnost umiranja u miru uz svoje najbliže. Tvrde kako se potpomognuto samoubojstvo razlikuje od eutanazije i da je nepravedno uspoređivati ih.
“Usporedba medicinske pomoći s eutanaziranjem jednaka je usporedbi jabuka s orangutanima”, rekao je Sean Crowley, glasnogovornik udruge “Suosjećanje i izbor” koja se zalaže za “dostojanstvenu smrt”. Crowley je dodao: “‘Suosjećanje i izbor’ zalaže se za medicinsku pomoć umirućima jer, za razliku od eutanazije, umiruća osoba sama kontrolira proces od početka do kraja uključujući i samostalno uzimanje lijekova. Činjenica da lijek moraju uzeti sami važna je zbog toga što mnogi koji dobiju lijekove za potpomognuto samoubojstvo, odluče ne uzeti ih.”
Kuby, koja živi u Bruxellesu, sugerirala je suprotno.
“Zašto se ne bismo ugledali u iskustvo onih zemalja koje imaju više iskustva s time? One zemlje koje imaju dulju povijest, ili barem više od desetljeća zakona o eutanaziji?”
Kuby kaže da je naučila dvije stvari promatrajući zakone o eutanaziji u Belgiji i Nizozemskoj.
“Naravno da je zaštita ako se zakon ograniči na smrtno bolesne osobe s preostalih šest mjeseci života. Ali čak i kad govorimo o fizičkim bolestima, tko može sa sigurnošću reći da je nekome preostalo još šest mjeseci života?”, izjavila je i dodala: “To je prvi pokazatelj da smo ušli u vrlo nejasno područje gdje je jednostavno nemoguće, zbog prirode stvari, davati jasna predviđanja. Druga stvar jest – ako kažemo da je u redu oduzeti si vlastiti život i da je u redu da liječnik u tome pomogne zbog nekog razloga – ako osoba ima šest mjeseci života. Zašto onda to isto ne bismo dopustili i nekome s prognozom od devet mjeseci ili godinu dana života? Zašto osoba mora biti baš smrtno bolesna i što na kraju znači biti smrtno bolestan? Gdje se može povući crta i zašto baš tamo? I koji argument nam preostaje kad kažemo da može ako je u pitanju šest mjeseci, ali ne i osam ili devet mjeseci ili godina dana.”
Crowley, koji podupire potpomognuto samoubojstvo, ali ne i eutanaziju, rekao je “da je u većini slučajeva prognoza od šest mjeseci dovoljno vremena kako bi osoba zatražila i dobila lijekove za pomoć pri umiranju”.
Kako se zakoni o eutanaziji u Belgiji i Nizozemskoj nastavljaju razvijati, rekla je Kuby, više je ekstremnih slučajeva izašlo na vidjelo, a neki su dospjeli i na naslovnice.
2012. godine, 45-godišnji gluhi blizanci odlučili su biti eutanazirani jer su im liječnici prognozirali da će ubrzo oslijepiti.
Prema izvješćima, liječnik koji je nadzirao eutanaziranje, izjavio je kako su blizanci bili “vrlo sretni”.
Godinu dana kasnije, 44-godišnji transrodni Belgijanac koji je rođen kao žena, ali se identificirao kao muškarac, eutanaziran je nakon neuspješne operacije promjene spola.
“Bio sam spreman proslaviti svoje novo rođenje”, izjavio je Belgijanac nekoliko sati prije eutanaziranja. “Ali kad sam se pogledao u ogledalo, bio sam zgrožen sam sa sobom. Moje nove grudi nisu odgovarale mojim očekivanjima, a moj je penis pokazivao simptome odbacivanja. Ne želim biti… čudovište.”
Kao razlog za njegovu eutanaziju bile su navedene “nepodnošljive duševne patnje”.
Kuby, u strahu da će se zakoni o eutanaziji u Belgiji i Nizozemskoj nastaviti širiti, predviđa da će trend odabira smrti dobiti više uzleta u SAD-u i inozemstvu.
“Vidimo da ne prestaje”, rekla je upozorivši protiv zakona o potpomognutom samoubojstvu u SAD-u. “Čak i uz vrlo liberalan zakon, na zakonodavnoj razini to ide sve dalje i dalje.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa