Jedna od najvećih privatnih agencija za udomljavanje i posvajanje u saveznoj državi Michigan u SAD-u, Catholic Charities West Michigan, pred zatvaranjem je jer su tamošnje vlasti odlučile otkazati suradnju svim agencijama koje ne daju djecu na udomljavanje homoseksualnim parovima.
Naime, u američkom sustavu socijalne skrbi brigu o pronalasku udomiteljskih obitelji i posvojitelja djeci bez roditeljske skrbi vode privatne agencije u suradnji s lokalnim vlastima. Prema službenim podacima u SAD-u je više od 400 000 djece bez roditeljske skrbi (od koji je gotovo polovica smještena u udomiteljskim obiteljima), a oko 14 tisuća u saveznoj državi Michigan.
Jedna takva privatna udomiteljska agencija je i organizacija Catholic Charities West Michigan, jedna od najvećih agencija u saveznoj državi Michigan koja surađuje s brojnim obiteljima u 80- ak župa, a u kojima je u 10 godina pronašla smještaj za 4500 djece.
Ipak, ta činjenica nije spriječila vlasti Michigana da onemoguće njihov daljnji rad iz jednog razloga – vlastima se ne sviđa njihovo uvjerenje da je brak zajednica muškarca i žene te da je takva zajednica puna ljubavi najbolje mjesto za odrastanje djece, odnosno da će djecu dati na udomljavanje i posvajanje jedino bračnim parovima.
Unatoč zakonu iz 2015. koji jamči vjerskim organizacijama pravo da djeluju dosljedno svojim vjerskim uvjerenjima, vlasti Michigana usvojile su novu politiku koja prisiljava vjerske organizacije ili da daju djecu i homoseksualnim parovima i time krše svoja vjerska uvjerenja ili da zatvore svoje agencije za udomiteljstvo i posvajanje.
Ni činjenica da su vjerske udomiteljske agencije u SAD-u su najuspješnije u pronalasku doma teško udomljivoj djeci (poput braće i sestara, starije djece i djece s posebnim potrebama), ni činjenica da je udomljavanje/posvajanje djece kod homoseksualnih parova ozakonjeno u Michiganu, pa ih oni mogu udomiti u brojnim drugim agencijama, ni činjenica da će takvom politikom otežati djeci bez roditeljske skrbi pronalazak obitelji, lijevo-liberalnoj vlasti u Michiganu nisu bile dovoljne da bi ih pustili da nastave raditi svoj posao.
Ovaj slučaj u SAD-u nije izoliran već je dio sustavnog progona onih koji smatraju da je bračna zajednica muškarca i žene ispunjena ljubavlju najbolje mjesto za odrastanje djece i koji se – u slučaju agencija za udomljavanje – trude djecu bez roditeljske skrbi smjestiti upravo u takveobitelji. Slična sudbina zadesila je i brojne vjerske udomiteljske agencije u gradovima poput Bostona, New Yorka, Washington D.C.-a, San Francisca te u saveznoj državi Illinois.
Ovakve odluke lijevo-liberalnih vlasti kojima prisiljavaju vjerske udomiteljske agencije na zatvaranje pokazuju da nije riječ o brizi za dobrobit djece već o ideološkom ratu protiv neistomišljenika, a čija su kolateralna žrtva upravo – djeca bez roditeljske skrbi.
