Šokantna istina o jeftinoj modi: 39.000 tona otpada završi godišnje u čileanskoj pustinji Atacama

brza moda
Foto: snimka zaslona, fotomontaža: Narod.hr

Šokantna istina o jeftinoj modi i otpadu: ovo se ne spominje često, naprotiv nastoji se prikriti. U zapadnim zemljama se odjeća koja se, kao što je popularno, sve češće kupuje on line nosi samo jednom, te se poslije baca. Ispostavi se da naručena odjeća ne pristaje dobro, ne odgovara veličinom, uopće ne izgleda kao na fotografijama, te se stoga vraća. Mnogo te odjeće se nosi jednom, pa se vraća prljava ili oštećena. U čak 50 posto slučajeva se više ne stavlja u prodaju, nego se – baca. Čak 20 posto proizvedene jeftine odjeće se nikad ni ne proda. Što se s njome događa? Prema onome što piše Daily Mail, tone i tone odjevnih predmeta prevoze se i bacaju u pustinju Atacama u Čileu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

39.000 tona odjeće svake godine se baci u pustinju

Svjetska proizvodnja odjeće se udvostručila u vremenu od 2000. do 2015. Odjeća se u prosjeku kupuje više, a nosi manje.

Sramotna je skrivena cijena brze mode: Brdo odbačene jeftine odjeće sa Zapada koju čak ni dobrotvorne organizacije ne žele bačena je u pustinju Atacama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svake godine 39.000 tona odjeće baci se u čileansku pustinju Atacama.

Procjenjuje se da samo Velika Britanija svaki tjedan baci oko 13 milijuna odjevnih predmeta.

Čileanska pustinja Atacama prostire se na 41.000 četvornih milja, a jedno je od najneplodnijih mjesta na planetu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ipak, na kamenitom terenu izniklo je novo i neprirodno obilježje.

U pustinji sada postoje blistava brda nagomilane odbačene odjeće – ogroman dokaz pretjerivanja čovječanstva.

Niska cijena

Smatra se da se svake godine 39 000 tona neželjene odjeće pošalje iz bogatih zemalja, uključujući UK, u Atacamu. Kad bogatim zapadnjacima dosadi njihov odjevni predmet, on bi mogao završiti u ovoj pustinji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svaki tjedan Velika Britanija baci oko 13 milijuna odjevnih predmeta. A prema dobrotvornoj organizaciji za održivost WRAP, 70 posto rabljene odjeće šalje se u inozemstvo, što UK čini drugim najvećim svjetskim izvoznikom rabljene odjeće nakon SAD-a.

Svake sekunde, ekvivalent kamiona za smeće punog odbačene odjeće odlazi na odlagalište, gdje može ostati 200 godina. Više od 336.000 tona odlazi na mjesta u Velikoj Britaniji. Ali kako toliki dio završi u Atacami?

Pustinja je nedaleko od čileanskog lučkog grada Iquique, u koji se svake godine izlije 60.000 tona neželjene odjeće, nove i rabljene. Dolazi iz cijeloga svijeta.

U prošlosti se sve popravljalo

Mnogi se predmeti izrađuju u Bangladešu ili Kini, zatim šalju na zapad, često da bi se prodali za nisku cijenu, nekoliko eura.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kad se bace, oni na kraju putuju u Iquique i druge lučke gradove uključujući Ganu, Indiju i istočnu Europu.

“Šaljemo stvari na odlagalište i to u tuđe dvorište”, rekla je za Daily Mail Orsola de Castro, suosnivačica neprofitne globalne grupe Fashion Revolution, koja poziva na veću transparentnost u industriji.

“Mi smo prva generacija koja nema jasnu ideju što se događa s našim otpadom. U prošlosti bi se tekstilni otpad prodavao, popravljao i prenamijenio prije nego što bi i posljednji komadići završili u kanti, ali to se sada ne događa.’

Britanska zaljubljenost u brzu modu stvara ogroman višak odjevnih predmeta loše kvalitete. U 2019. potrošili su rekordnih 61 milijardu funti na novu odjeću — najveću svotu u Europi.

Prevelike količine i za dobrotvorne organizacije

U cijelom svijetu, proizvodnja odjeće otprilike se udvostručila između 2000. i 2015., prema WRAP-u, dok se prosječni odjevni predmet nosi za 36 posto manje prije nego što se baci.

Puno se odjeće daje dobrotvornim trgovinama ili stavlja u banke za reciklažu s najboljim namjerama, ali same količine su prevelike za dobrotvorne organizacije.

Procjenjuje se da samo malo više od polovice cjelokupne odjeće donirane u dobrotvorne svrhe dospije do potrebitih. Umjesto toga, mnogo se šalje u inozemstvo preko trgovaca rabljenim proizvodima.

Odjeća stiže u sanducima na tone u Iquique, kako bi je kupili trgovci tekstilom. Čile je jedan od najvećih uvoznika rabljene odjeće u Latinskoj Americi, a najbolji artikli primljeni u Iquiqueu prodat će se dalje. Ali oko 40 posto ne može se preprodati ili prenamijeniti – otud “plimni val” tekstilnog otpada bačen u pustinju.

Siromašni Venezuelanci

Nedaleko od odlagališta nalaze se kolibe u kojima uglavnom žive Venezuelanci – pustinja je na opasnoj ruti za migrante koji žele stvoriti novi život – koji pretražuju odlagalište tražeći sve što mogu iskoristiti ili preprodati. Ponekad će se čak pronaći odjevni predmet koji još na sebi ima cijenu.

Kad su novinari novinske agencije AFP prošle godine posjetili Atacamu, zatekli su dvije mlade Venezuelanke kako traže ‘stvari za hladnoću’ na deponiju dok su njihove bebe puzale preko hrpa odjeće.

Brda odjeće često se zapale – obično postoji jedan veliki požar godišnje, prema lokalnim izvješćima. Ali bilo da odjeća izgori ili je ostavljena da se zakopa u pijesak, posljedice za okoliš su strašne.

Mnoge tkanine za brzu modu nisu biorazgradive, a čak se i prirodne tkanine poput pamuka tretiraju kemijskim bojama. Otrovni dim od spaljivanja takve odjeće zagađuju zrak i tlo. U izvješću Europskog parlamenta 2020. navodi se da je tekstilni otpad odgovoran za 10 posto globalnih emisija stakleničkih plinova, kao i da svake godine ispušta pola milijuna tona mikrovlakana u ocean.

Nije biorazgradiva i sadrži kemikalije

Ima li ikakvog rješenja problem koji je nastao rastom brze mode, to još nije vidljivo ljudima u Čileu. Franklin Zepeda, osnivač lokalne tvrtke EcoFibra, koja proizvodi toplinsku izolaciju za stanovanje korištenjem recikliranog tekstila, objašnjava: ‘Problem je što odjeća nije biorazgradiva i sadrži kemikalije, pa se ne prihvaća na gradskim odlagalištima.’

Maisa Rojas, direktorica čileanskog Centra za klimatsku znanost i otpornost, izjavila je za BBC: ‘Poslovni ljudi moraju odigrati svoju ulogu i prestati uvoziti smeće. Ali i razvijene zemlje trebaju preuzeti odgovornost.

Ono što se događa ovdje u Čileu ima ekološke posljedice za cijeli planet.’

Problem i u Gani

Prije dvije godine, Mail je izvijestio o sličnom problemu u Gani, u zapadnoj Africi, gdje se na periferiji glavnog grada Accre nakupilo 30 stopa visoko brdo odjeće. Neki su artikli nosili oznake UK-a, uključujući i poznatu trgovinu odjećom Marks & Spencer.

Cvatuće tržište rabljene odjeće postojalo je u Gani više od jednog stoljeća, ali je nedavni porast otpadnog tekstila postao gotovo nevjerojatan, kao što je slučaj u drugim zemljama.

Liz Ricketts iz Zaklade OR, neprofitne organizacije koja istražuje utjecaj trgovine rabljenom odjećom u Akri, objašnjava: ‘Previše odjeće se proizvodi zbog brze mode, a mnogo toga nije napravljeno za dugo nošenje. Trgovci stalno govore da tkanina nije kvalitetna. Ne mogu je prodati, pa se na kraju baci.’

Trgovci tekstilom sortiraju našu odjeću u spremnicima. Tekstil se, prema kvaliteti, reciklira ili ide na odlagalište, na spaljivanje ili se izvozi.

Najkvalitetniji komadi

Najkvalitetniji artikli odlaze u istočnu Europu kako bi se prodavali u trgovinama, dok bale ‘B razreda’ idu drugdje.

Gana je jedno od najvećih tržišta, a slijede je Poljska, Nigerija i Ukrajina. Globalno, Čile je tek sedmi na listi.

Carry Somers iz Fashion Revolutiona kaže da je pitanje tekstilnog otpada ‘banalizirano’.

Jedini način da se stanje popravi bio bi da svi promijenimo svoje navike kupovanja i odlaganja odjeće.

Što je rješenje?

Kao što kaže Orsola de Castro u svojoj knjizi Loved Clothes Last: ‘Jednostavno više nema mjesta za svu tu neželjenu odjeću… Ako spojimo sva odlagališta. . . ogromne dijelove naše zemlje preuzima naša odjeća.’

De Castro nas poziva da kupujemo manje odjeće i da je češće popravljamo, preprodajemo ili mijenjamo, bacajući je ili donirajući samo u krajnjem slučaju.

‘Ako želimo zaustaviti te planine otpada,’ kaže ona, ‘to je u našoj moći.’

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.