Šola: Europski pučani trebaju postaviti pitanje je li Vučiću mjesto među njima

Nakon ruske agresije na Ukrajinu svi se čudom čudiše kako je Orban stao iza Putina, osudivši, doduše, agresiju, ali je, ipak, nakon pobjede na izborima izjavio da je među inim neprijateljima Mađara pobijedio i – Zelenskog!?

Čemu čuđenje, kao da se zaboravilo da je Orban još 2014. godine izjavio da se divi organiziranosti ruske države, kao i njezinu arhitektu Putinu. Kao i Putinu, i Orbanu je dekadentni Zapad neprijatelj, bliži su mu, u kontekstu “iliberalne demokracije”, Erdogan i Kina. Europa pak, kojoj duguje svoj ekonomski procvat, za Orbana je prijetnja. Ideologiju orbanizma i putinizma čini nekoliko identičnih poveznica, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.

> Šola: Sada vidimo koliko je stopiranje Stepinčeve kanonizacije bila katastrofalna odluka

Novac iz zaklada

I Putin i Orban traže inspiraciju svoje politike u konstruiranoj, rekonfiguriranoj (slavnoj) prošlosti kao političkom projektu sadašnjosti i budućnosti, kao i Vučić.

Sva trojica gledaju na svoje narode kao na nedjeljivu i homogenu cjelinu i izvan granica, bilo u Putinovoj verziji ruskog svijeta oslonjenog na carističko razdoblje, Vučićeva srpskog svijeta, bilo iz Orbanove karte “Velike Mađarske”, s metaforom kralja Stjepana čiju je krunu Orban 2000. godine prenio u mađarski Parlament. Razlika je samo u tome što Putin “ruski svijet” pokorava oružjem, a Orban novcem iz svojih zaklada, kopirajući metode neprijatelja Sorosa, financiranjem mađarske manjine u dijelovima “povijesne Mađarske”: Rumunjskoj, Slovačkoj, Srbiji, Hrvatskoj.

Kupovanje zemlje i stipendije

Primjerice, Orban u Hrvatskoj daje novac za kupovanje zemlje po Baranji i drugdje, iako je u Mađarskoj zabranio prodaju zemlje strancima, stimulira Hrvate koji upišu škole na mađarskom jeziku, pa i u Osijeku, s 20 tisuća kuna stipendije, plus besplatni prijevoz do mađarskih škola. Jednako tako, Orban daje novac kojim se romsku, hrvatsku i srpsku sirotinju plaća da za šaku forinti prijeđu na mađarsku nacionalnost. To što Orban radi (i) u Hrvatskoj u kontekstu “Velike Mađarske” nazivaju eufemističkom sintagmom “transnacionalni suverenizam”.

U svojoj glavi, kao Putin Odesu ili Mariupolj, Orban i Luku Rijeka smatra povijesnom mađarskom lukom. Ono pak što je za Orbana kralj Stjepan, za Putina je to car Nikola I.

Brane vlastite probitke

On je u 19. stoljeću, suočen s padom monarhija i nadolaskom novog doba, tražio pomoć i od pape da zajedno zaštite monarhije i kršćanstvo. Tako se i Putin i Orban nude kao zaštitari od prljavog individualnog liberalizma mašući kršćanskim vrijednostima, no istovremeno “kršćanski” korumpirani do bola, u svojem “kršćanstvu” ne vide problem, nego u – Zelenskom. U svemu tome mlataraju ikonama svetaca kao brokeri papirima na burzama. Ne, ne brane oni kršćanstvo, nego vlast i vlastite probitke i svoje nomenklature. A LGBT osobe im smetaju samo na Zapadu, ali ne i u vazalskoj i prijateljskoj Srbiji, gdje je premijerka deklarirana lezbijka i LGBT aktivistica, ili, kako Srbi kažu, “ni baba ni deda”. Malo dosljednosti ne bi škodilo. Da bi očuvali tu svoju umišljenu i stvarnu staru slavu i snagu, potrebni su im vanjski i unutarnji neprijatelji. I za jednog i drugog to je Zapad.

(…)

Dakle, nakon što isplaše svoje narode Zapadom, Zelenskim i drugim vragovima, što će prosječni birač reći nego: “S Putinom (Orbanom, Vučićem) smo sigurni!” Nadalje, i Putin i Orban, na matrici staljinovske komunističke nomenklature, identificiraju državu sa sobom i svojom partijom. Obojica su mentalni komunisti. Svi drugi su ili strani agenti ili unutrašnji neprijatelji. Zato treba zgaziti slobodu medija i opoziciju. Pluralizam je za njih suvišan teret, pa samim tim i demokracija. Kada Putinu ili Orbanu kažete da politiku grade na opasnim mitovima davnih stoljeća, njima je to kompliment, ne kritika. Zato Putin neprestano citira Berdjajeva: “Konzervativizam je povratak u iskonsko stanje”, koje je Europa zaboravila i degradirala u svojoj “aseksualnoj i sterilnoj toleranciji”. Berdjajev je to nazvao u istoimenoj knjizi “novo srednjovjekovlje”.

Što se Orbana tiče, pogotovo nakon što je s ratom u Ukrajini pokazao gdje pripada, na redu su, prije Bruxellesa, zemlje Višegradske skupine, s Poljskom na čelu. Mogu li i smiju li nositi teret ovakvog Orbana dok Ukrajina krvari pod čizmom njegova kršćanskog uzora Putina? Kao što i europski pučani trebaju postaviti pitanje je li Vučiću mjesto među njima.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.