Španjolski katolici, kao i drugi diljem svijeta, ostaju šokirani. Nakon što je „umjetnik“ Abel Azcona oskvrnuo stotine hostija koje je dugo krao po misama španjolskih gradova, te nakon toga od ukradenih hostija napisao na podu riječ „pederastija“, novi šok je – oslobađajuća presuda španjolskog suda.
Španjolski umjetnik Abel Azcona od ukradenih je hostija na podu napisao riječ „pederastija“, te svoje „umjetničko djelo“ fotografirao, a potom fotografije zajedno s ukradenim hostijama izložio u prostoru galerije grada Pamplone.
Prije godinu dana u prosincu 2015. tisuće građana Pamplone su prosvjedovale jer su hostije bile javno izložene u gradskom prostoru. Nakon što je blasfemična instalacija postavljena na izložbu koju su otvorili predstavnici gradske vlasti, jedan vjernik je pokupio posvećene hostije (njih 248) koje je Azcona dulje vrijeme krao pretvarajući se da će se pričestiti, i odnio ih natrag u crkvu. Na izložbi su ostale postavljenje fotografije tog ‘umjetničkog’ djela.
Udruženje katoličkih pravnika koje je, u skladu sa španjolskim kaznenim zakonom, zbog „vrijeđanja vjerskih osjećaja i obeščašćivanja“ podiglo tužbu protiv autora izložbe, no španjolski sudac Fermin Otamendi u svojoj je presudi odbacio optužbe protiv Azcone.
U obrazloženju odluke sudac je hostije nazvao “malenim, bijelim okruglim predmetima”, te ustvrdio kako u slučaju Azcona nije riječ o obeščašćenju posvećenih hostija, budući da je prema Rječniku Španjolske kraljevske akademije obeščašćenje definirano kao “postupanje s nečim svetim bez poštovanja ili uporaba u profane svrhe”. Za suca Otamendija ne radi se o obeščašćenju s obzirom da se “nedostatak poštovanja ne smije povezivati s onim što Katolička Crkva traži od svojih vjernika kada je riječ o postupanju s posvećenim hostijama u činu pričešćivanja”.
Španjolski je sudac napisao kako se Azcona diskretno poslužio hostijama, te kako se “njegov čin ne može okarakterizirati kao nepoštovanje, uvreda ili obeščašćenje”.
Za katolike ne postoji veće svetogrđe od ovog, čak se i rušenje crkve smatra se manjim svetogrđem. Ovo daleko prelazi granice bilo kakvog govora mržnje ili vrijeđanja bilo kakvih nacionalnih, vjerskih ili manjinskih osjećaja. Za milijune katolika ovo je nešto najgore što se može napraviti da se izruguje katoličkim svetinjama. Izgleda da je došlo vrijeme kada se počinje otvoreno gaziti katolička (kršćanska) vjera u Europi, kao nekada poslije Francuske revolucije ili u vrijeme komunizma. Sada opravdano pravosuđima zemalja EU. Nasuprot tome, europski i hrvatski sudovi su donijeli mnoge presude zbog vrijeđanja „osjećaja“ raznih manjina i pojedinaca.
Imaju li razloga katolici razmišljati o svojoj budućnosti unutar EU i trebaju li mirno sjediti kada se granice mržnje pomiču do donedavno nepojmljivih granica?