Nakon što su iz samog vrha ruske vlasti (Ministarstvo obrane) plasirali lažnu vijest o 74 poginula Hrvata u redovima ukrajinske vojske, prošlog su se vikenda zbog dojava o podmetnutim bombama ponovno oglasili alarmi u dva zagrebačka trgovačka centra (Areni i Avenue Mallu). Dojave su bile lažne. Pošiljatelj je nepoznat, baš kao i pošiljatelj sličnih dojava tjedan dana ranije, kada se doznalo tek da su dojave stigle s neke ruske internetske domene. Predmnijeva da su (i) one dio ruskoga informacijskog rata, od kojeg ni Hrvatska nije izuzeta, piše Višnja Starešina u svojoj kolumni za Lider media.
U prvome dezinformacijskom valu, na početku Putinove invazije, u hrvatskome ste medijskome mainstreamu mogli slušati geopolitičke ‘neovisne znalce’ kako tumače zašto Ukrajina nema izgleda protiv Rusije ili jednako ‘neovisne’ komentatorice koje prizivaju da se Putin što prije riješi toga problematičnog Zelenskog da mogu započeti pregovori.
Danas Hrvatsku lažnim vijestima gađaju iz vrha ruske vlade, a nepoznati pošiljatelji prijete terorističkim djelima. Sutra će se, u skladu s ratnom dramaturgijom, neke od tih prijetnji i ostvariti, moguće i kao tzv. operacije pod lažnom zastavom (false flag operation). Ne treba ih prizivati, ali opasnost je realna. A s obzirom na ovisnost hrvatskog proračuna o turističkoj sezoni i s obzirom na destabilizacijske procese u BiH hrvatska je obala potencijalno najranjivije područje.
Britanci okrenuli ploču
Nakon što je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg najavio da će rat u Ukrajini vjerojatno biti dugotrajan i da će pritom pomoć NATO-a Ukrajini ostati trajna, najdalje je u psihološkoj pripremi Europe na rat otišao novi načelnik Glavnog stožera britanske vojske. General Patrick Sanders upozorio je ovih dana da zbog ruske invazije britanska vojska ‘mora biti spremna za borbu i pobjedu u ratovima na kopnu’. Znamo da i NATO, koji se nakon ruske invazije profilirao kao glavni branitelj Zapada i njegovih vrijednosti, vodi svoj informacijski rat. Ne vode ga samo Rusija ili Ukrajina.
Znamo i da Ujedinjeno Kraljevstvo u ovome rusko-ukrajinskom ratu ponovno iskorištava priliku da se profilira kao ozbiljna globalna sila, da zadaje udarce iznad svoje kategorije, baš kao što je to činilo i u vrijeme ratova nakon raspada bivše Jugoslavije. Tada je vrlo neprincipijelno, ali i vrlo sustavno i ustrajno, politički podupiralo srpsku imperijalnu politiku na Balkanu.
Danas je okrenulo ploču i postalo nositelj otpora ruskoj imperijalnoj politici, ne samo u Ukrajini već i šire u Europi. U tom kontekstu i ovo dramatično upozorenje generala Sandersa valja dijelom promatrati kao dio britanskoga informacijskog rata, kao britanski odgovor na Putinova nastojanja da na pitanju rata u Ukrajini podijeli, razjedini i tako oslabi Zapad, da ubrza zapadni umor od Ukrajine, koji je nužna posljedica dugotrajnog rata.
No linija između informacijskog i onog što prepoznajemo kao konvencionalni stvarni rat vrlo je fluidna. I u tom su smislu Sandersove izjave mentalna priprema ne samo Ujedinjenoga Kraljevstva već i cijele Europe na ratno stanje, koje možda neće eskalirati u veliki kopneni rat izvan Ukrajine, ali sigurno će potrajati.
Krajnji čas da se uozbilji Milanovića
Hrvatska ima posebno mjesto u tom europskom mentalnom ratnom stanju. Ne zato što je neka velika vojna sila, toliko važna da je i ministarstvo Sergeja Šojgua cilja svojim lažnim vijestima o 74 poginula Hrvata na ukrajinskoj strani, koji su redom, zna se, plaćenici, fašisti i neonacisti, komplementarni s promidžbom koju godinama sustavno širi službeni Beograd i neslužbeni domaći pomagači.
Već ponajprije zato što graniči s neintegriranim zapadnim Balkanom, a osobito s BiH, koja slovi kao jedna od glavnih destabilizacijskih točaka Europe, na koju se može prenijeti rusko-zapadni sukob. Uz opasnost od izravnih destabilizacijskih (terorističkih) aktivnosti, ne manje opasni su politički pokušaji da se Hrvatsku svrsta u krivce za krizu i destabilizaciju BiH (Bundestag, Europski parlament).
Tako je osim energetskoj i općoj gospodarskoj neizvjesnosti, koju dijeli s cijelim EU, Hrvatska izložena i dodatnom sigurnosnom riziku. Plenkovićeva politika cupkanja za europskim mainstreamom ne rješava te sigurnosne rizike jer i EU cupka u mjestu. Ali barem umanjuje ekonomske rizike, održava brodić na površini vežući ga uz veće brodove. Verbalno i političko bauljanje Zorana Milanovića – od Moskve do Ankare – buši rupe na tom brodiću u vrlo opasnim vremenima. Krajnji je trenutak da se uozbilji Predsjednika. Ako to još itko sa zemaljskim ovlastima može učiniti, piše Starešina u za portal Lider media.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
. Ne treba ih prizivati, ali opasnost je realna'', piše Starešina){kind=link}