U posljednje vrijeme često se spominje pojam “transhumanizam”, što je potaknulo rasprave o budućnosti čovječanstva i etičkim implikacijama novih tehnologija osmišljenih za modificiranje ljudskog tijela.
U nedavnom intervjuu za ACI Prensa, argentinski filozof Mariano Asla, koji je doktorirao na Sveučilištu u Navarri, ponudio je kritičku analizu ove kontroverzne teme. Njegovu analizu preuzeli smo od Catholic News Agency (CNA).
Transhumanizam je, objašnjava Asla, znanstveni i kulturni pokret koji predlaže “modifikaciju ljudske biologije konvergencijom novih tehnologija”. To su nanotehnologija, biotehnologija, računalna tehnologija i kognitivna znanost.
Transhumanizam kao nadilaženje bioloških granica i stvaranje nove vrste
Ova konvergencija ima za cilj “stvoriti novu vrstu” u kojoj su granice između biološkog i umjetnog “potpuno zamagljene”. Prema njegovu mišljenju, cilj je učiniti ljude “zdravijima, inteligentnijima, empatičnijima i dugovječnijima”.
>Dr. sc. Pende: ‘Pandemija’, Veliko preslagivanje i transhumanizam: Ima neka tajna veza
Ideja nadilaženja ljudskih bioloških granica nije nova. Datira od Juliana Huxleyja, koji je skovao izraz “transhumanizam” 1957. godine, najavljujući mogućnost da se čovječanstvo razvije u novi način postojanja.
Praktičan primjer dogodio se krajem siječnja kada je Neuralink, američka neurotehnološka tvrtka u vlasništvu Elona Muska, ugradila čip u mozak prvog pacijenta, koji je ubrzo uspio pomaknuti kursor svog računala uz pomoć misli.
Neuralink nastoji “stvoriti generalizirano sučelje mozga kako bi se vratila autonomija onima s medicinskim nedostatcima danas, a sutra otključao ljudski potencijal”.
Utjecaj na reprodukciju, obrazovanje, osjećaje, rad, starenje…
Jedan od glavnih etičkih izazova koje predstavlja transhumanizam, smatra Asla, jest utjecaj na sve aspekte ljudskog života, od “reprodukcije i rođenja do društvene organizacije, uključujući obrazovanje, emocionalni život, rad i starenje”.
Radikalnom izmjenom ljudskog tijela, ističe Asla, nastaje potreba za detaljnom analizom mogućih koristi, ali i “troškova, rizika i mogućih neželjenih posljedica”.
“Primjerice, to je potrebno ukoliko je za povećanje dugovječnosti potrebno eksperimentirati na zdravim ljudima i izložiti ih nepredvidivim rizicima koji ne bi bili moralno dopušteni. Još jedna moralna primjedba koja se odnosi na te ideje jest stvarna mogućnost stvaranja eksponencijalnog povećanja ljudskih nejednakosti, što dovodi do elitnih društvenih klasa (poboljšanih) i ranjivih i rizičnih klasa (prirodnih)”, upozorio je.
Obrana onoga što jesmo
Argentinski filozof smatra da je najveći izazov koji transhumanizam predstavlja oblikovanje odgovarajuće filozofije i teologije ljudskog tijela. U tom kontekstu Asla upućuje na ostavštinu svetog Ivana Pavla II., koja je bila “korak naprijed i zanimljiv izvor za obranu onoga što jesmo”.
>Gigantska medicinska mreža obitelji Pritzker – milijardera koji godinama guraju transrodnost i transhumanizam
Naposljetku, Asla se osvrnuo i na poziv pape Franje da iz etičke perspektive razluči transhumanističke ideje.
“Papa Franjo pokazao je, kao i prethodni pape, istinski interes za odgovor na izazove našega vremena. U dijalogu s onima koji misle drugačije i s pastoralnim pogledom iz periferije, vjerujem da nas sve poziva da revitaliziramo kršćansku poruku, tražimo nove oblike i nove inicijative”, rekao je argentinski filozof.
Asla smatra da dijalog između kršćanske vjere i transhumanističkih narativa može obogatiti i jedne i druge. Ali to “ne podrazumijeva odricanje od istine (koja nam ne pripada, već nam je otkrivena kao dar), već održavanje iskrene otvorenosti prema svemu što je lijepo i dobro što nam svijet može ponuditi.”
“Ukratko, Kristova poruka je duboko božanska i ljudska poruka, koja nikada neće zastarjeti i koja bi također trebala osvijetliti dijalog transhumanističkim narativima”, zaključio je Asla.
Tekst se nastavlja ispod oglasa