Anatolij Borisovič Čubajs, prvi je dužnosnik Kremlja i bliski suradnik ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je napustio položaj i otišao iz Rusije otkako je ta zemlja napala Ukrajinu. Njegova posljednja funkcija bila je ona izaslanika ruskog predsjednika za klimatske promjene i održivi razvoj. Čubajs se sada nalazi na nepoznatoj lokaciji, neki mediji špekuliraju da je u Turskoj. No, tko je prva osoba bliska Putinu koja ga je napustila otkako je započeta invazija na Ukrajinu?
Čubajs – alfa i omega suspektne ruske privatizacije
Čubajs je istaknutu ulogu imao u administraciji bivšeg ruskog predsjednika Boris Jeljcina. Nakon raspada SSSR-a i prelaska na tržišnu ekonomiju, bio je alfa i omega suspektne ruske privatizacije tijekom koje su državna poduzeća prešla u ruke oligarha.
Od 1998. do 2008. bio je na čelu državnog elektroenergetskog monopola RAO UES, a od 2008. do 2020. godine bio je na čelu ruske nanotehnološke korporacije (RUSNANO) 2008.-2020. Prema Wikipediji, Čubajs je bio član Savjetodavnog vijeća za JPMorgan Chase od rujna 2008. do 2013.
Za Kremlj je radio od prosinca 2020. kao posebni izaslanik predsjednika Ruske Federacije za odnose s međunarodnim organizacijama vezano za održivi razvoj i klimatske promjene.
Tržišno orijentiran komunist
Godine 1977. Čubajs je diplomirao na Lenjingradskom institutu za inženjerstvo i ekonomiju (LEEI) u današnjem Sankt Peterburgu i pridružio se Komunističkoj partiji Sovjetskog Saveza.
Počevši od ranih 1980-ih, Čubajs je postao vođa neformalnog kruga tržišno orijentiranih ekonomista u Lenjingradu. 1987. postao je organizator lenjingradskog ogranka kluba Perestrojka čija je misija bila promicanje i rasprava o demokratskim idejama među lokalnom inteligencijom.
U studenom 1991. Čubajs je postao ministar u Jeljcinovom kabinetu gdje je upravljao portfeljem Rosimushchestva (Komitet za upravljanje državnom imovinom) koji se bavio privatizacijom u Rusiji.
Čubajs je izvorno zagovarao brzu privatizaciju kako bi se povećao prihod, slično modelu koji se koristio u Mađarskoj. Međutim, Kongres narodnih poslanika Rusije odbacio je ovaj model. Naposljetku je predložen kompromis u obliku programa vaučerske privatizacije nalik programu koji se u to vrijeme koristio u Češkoj.
Ovaj program privatizacije kasnije je bio pod žestokim kritikama. Dok je većina ruskih građana izgubila ušteđevinu u samo nekoliko tjedana, nekoliko oligarha brzo je postalo milijarderima arbitrirajući golemu razliku između starih domaćih cijena ruske robe u odnosu na cijene koje prevladavaju na svjetskom tržištu. Ljudi koji su imali koristi od ove arbitraže postali su poznati kao ‘kleptokrati’ jer su skrivali milijarde dolara na računima u švicarskim bankama umjesto da ulažu u rusko gospodarstvo.
Od studenog 1994. do siječnja 1996. Čubajs je bio potpredsjednik vlade za gospodarsku i financijsku politiku u ruskoj vladi.
Od travnja 1995. do veljače 1996. Čubajs je također predstavljao Rusiju u dvije međunarodne financijske institucije – Međunarodnoj banci za obnovu i razvoj (IBRD) i Multilateralnoj agenciji za jamstvo ulaganja (MIGA).
Nakon što je podnio ostavku na mjesto potpredsjednika vlade u siječnju 1996., Čubajs je pristao voditi kampanju za ponovni izbor Borisa Jeljcina . Do tada je, prema istraživanjima javnog mnijenja, Jeljcinov rejting pao na otprilike tri posto. Čubajs je osnovao Zakladu civilnog društva kao i Jeljcinovu analitičku grupu za kampanju, koja je postala dio Zaklade. Skupina je pomogla Jeljcinu da povrati popularnost i pobijedi na ponovnom izboru u drugom krugu birališta 3. srpnja 1994.
Od srpnja 1996. do ožujka 1997. Čubajs je bio šef ruske predsjedničke administracije.
Čubajs se protivio nominaciji Vladimira Putina za premijera Rusije i Jeljcinova nasljednika 1999. Iako je Čubajs vjerovao da je Putin kvalificiran za tu poziciju, bojao se da će njegovo imenovanje biti odbačeno od strane Dume , omogući Komunističkoj partiji Ruske Federacije da dobije dovoljno veliku parlamentarnu većinu za izmjenu ustava i započne građanski rat.
Ruske novine Vedomosti proglasile su Čubajsa 2007. godine ‘Profesionalcem godine’. List ga je nazvao jedinim profesionalnim reformatorom u Rusiji zbog njegovih postignuća u razbijanju jednog monopola na desetke neovisnih entiteta, uvođenju tržišnih sila u sustav distribucije električne energije i transformaciji strukture državnih institucija u jednu privlačnu za privatna ulaganja i upravljanje.
17. ožujka 2005. preživio je pokušaj atentata. Vladimir Kvačkov je optužen za zločin, ali ga je porota oslobodila.
1997. godine britanski časopis Euromoney proglasio ga je najboljim ministrom financija svijeta.2010. Čubajs je odlikovan Ordenom IV stupnja za zasluge za domovinu ‘za izniman doprinos u provedbi državne politike u području nanotehnologije i dugogodišnji rad’.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
