Danas, čak 20 godina nakon završetka ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu, velikosrpski šovinizam podiže barikade i prijeti, kako u tzv. Republici Srpskoj u BiH, tako još više u Crnoj Gori.
Jedan od glavnih protagonista velikosrpske politike u Crnoj Gori je prvi čovjek SPC-a u Crnoj Gori – mitropolit Amfilohije Radović. O njemu je TV Crne Gore snimila dokumentarni film koji istovremeno i oduševljava jer otkriva istinu i šokira jer otkriva veliku mržnju koja dolazi iz redova Srpske pravoslavne crkve. Zato se i film zove ironično “Amfilohije Radović – Svjedok Božje ljubavi”.
Uoči rata i napada Srbije na Hrvatsku, Amfilohije Radović je rekao ‘proročki’: „Ako nema mira među mrtvima, neće ga biti među živima“, a tom rečenicom i počinje dokumentarni film.
Postavljen na mjesto mitropolita Crnogorsko-primorskog SPC-a godine 1990., već kada su pripreme Srbije i JNA za rat i agresiju na Hrvatsku dosegle vrhunac, Amfilohije Radović je bio žestoki velikosrbin i prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori koji će mobilizirati i nahuškati ljude za predstojeće ratove i srpska osvajanja, ratove i genocide koje će Srbi počiniti u tim ratovima. Njegovom ustoličenju prisustvovali su Radovan Karadžić, Momir Bulatović, admirali JNA, što je sve prikazano u filmu.
Došavši sa mjesta episkopa banatskog, uzeo je mjesto još uvijek živog i prilično mirotvornog mitropolita Danila Dajkovića, koji očito nije bio podoban za događanja koja će uslijediti: utvrđivanje velikosrpske ideje u Crnoj Gori, mobilizaciju ljudi, širenje nesnošljivosti i netrpeljivosti prema susjedima, a osobito hrvatskom i katoličkom puku koji je postao meta napada. Sam Amfilohije je ubrzo u okolici Dubrovnika blagoslivljao srpske vojnike i donosio im križiće, a s osobitom radošću susretao se ratnim zločincem Željkom Ražnjatovićem Arkanom.
S Arkanom je mitropolit Amfilohije zajedno proslavio Božić 1991. godine i paljenje Badnjaka na Cetinju, povijesnom glavnom gradu Crne Gore i središtu borbe za nezavisnost, koji je izvlašten stvaranjem Jugoslavije kada je glavni grad premješten u Podgoricu. Sve to vidljivo je u filmu koji je snimila TV Crne Gore. Istovremeno, na drugoj strani Badnjak su palili u Cetinju crnogorski domoljubi i patrioti s pjesmom na ustima „Oj, svijetla majska zoro, majko naša Crna Goro“. To su bili ljudi koji su u najteža vremena čuvali barjak nezavisnosti Crne Gore, proganjani, mučeni i ubijani u vrijeme režima Slobodana Miloševića i Momira Bulatovića.
Na tim skupovima mitropolitu Amfilohiju stajali su s lijeva i desna naoružani Arkanovi vojnici, „okupljeni narod“ je pucao u zrak iz pištolja, prijetilo se smrću Tuđmanu, ubijanjem Slavku Peroviću (vođa crnogorskog otpora velikosrbima 90-ih), klicalo Arkanu i Amfilohiju…
Tijekom rata u Bosni i Hercegovini, Amfilohije je bio blizak prijatelj Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika i drugih zločinaca, što se jasno vidi na snimkama u filmu.
„Proklet bio tri puta i 3000 puta koji nije vjeran majci Rusiji“, „dao Bog da s njega živo meso otpadalo“, „dao Bog da taj bude srušen“, „neka svaki Crnogorac ga prikuje čekićem za most“, sve su to riječi biskupa (mitropolita) Amfilohija koji bi trebao biti Kristov svećenik i blagovijesnik mira i spasenja.
Sam kraj ovog izuzetnog filma donosi i scene veličanja Draže Mihajlovića od strane Amfilohija, proglašavanja Slobodana Miloševića svetim čovjekom srpstva, susrete i odlikovanja Vojislava Šešelja od strane Srpske pravoslavne crkve, a na kraju i jednu zastrašujuću i nevjerojatnu rečenicu koju je izreako čovjek koji bi trebao širiti slogu, mir i Evanđelje. Biskup (mitropolit) Amfilohije je kada je govorio o pokolju i genocidu u Srebrenici rekao: „Srebrenica je bila osveta“.
DODATAK – Amfilohije Radović za Jutarnji list o kanonizaciji Alojzija Stepinca:
Što se pak kanonizacije Stepinca tiče, rekao je sljedeće: “Nismo je mogli prihvatiti jer je ta kanonizacija u suštini nemoguća. Nije u pitanju osobnost samoga Stepinca, nego je u pitanju vrijeme u kojem je on živio, koje je on podržavao, kaže Amfilohije.
Jasno je, ističe Amfilohije, da je Stepinac na neki način podržavao Antu Pavelića.
“On je podržavao i Pavelića i tu državu, tu njegovu tvorevinu. Mi znamo kakvi su plodovi te države bili. Nije Stepinac sudjelovao sam po sebi, ali je bio vikar te vojske i to je veoma značajno naglasiti. On je postavljao i dušebrižnike toj i takvoj vojsci koji su se ispovijedali kod njega i kojima je davao oprost za ono što su radili ili što su sami blagoslovili”, rekao je Amfilohije.
“Njegova kanonizacija je neka vrsta sakralizacije tog najtragičnijeg razdoblja u povijesti hrvatskog naroda. Razumijem jedan broj potomaka tih ustaša kod Hrvata, da je to njima vrlo važno. Samo mi smo to njima i govorili – zar je moguće da u tom vremenu između 1941. i 1945. jedina osoba koja zaslužuje neku počast u hrvatskom katoličkom narodu je Stepinac?, naveo je mitropolit Amfilohije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa