Ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenskij meta je sve jačih kritika vojnih i civilnih dužnosnika u vlastitoj zemlji. Razlog tomu su, kako se čini, ponajprije njegova sklonost da situaciju na bojišnici Zapadnim partnerima i javnosti prikazuje na nedovoljno realističan način, kao i njegovo držanje pred sam početak rata.
Pat pozicija
Tako je, kako to u svojoj analizi za Welt formulira Sascha Lehnard, ‘najkasnije od početka studenog, ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenskij, što nije bilo za očekivati, dobio novog protivnika: njegovog vlastitog zapovjednika oružanih snaga, Valerija Žaluznija’.
Podsjetimo, Welt upućuje na nedavni intervju iz The Economista, u kojem je ukrajinski general, Valerij Žaluznij, ustvrdio kako su Ukrajinci ‘kao i u Prvom svjetskom ratu, dosegli tehničku razinu koja nas stavlja u pat poziciju’ i da bi za ukrajinsku pobjedu nad Rusijom bila potrebna čudesna oružja, ‘nešto kao kineski barut.’
Pritom treba imati u vidu kako se pod ‘pobjedom nad Rusijom’ misli na oslobođenje cjelokupnog ukrajinskog teritorija.
Znakovi zamora kod saveznika
Međutim, doima se kako je ovogodišnji ukrajinski protunapad bio neuspješan, zima je počela, a ukrajinski saveznici pokazuju znakove zamora.
Tomu svakako pridonose, primjećuje Lehnard, i promjene u europskom političkom krajobrazu, u smislu izbornog uspjeha Geerta Wildersa u Nizozemskoj i Roberta Fica u Slovačkoj – obojice političara nesklonih bezrezervnoj podršci ukrajinskim ratnim naporima.
Možda će vas zanimati
Slovačka: Na izborima pobijedio anti-liberalni Fico koji se protivi slanju oružja u Ukrajinu
Fico je već u kampanji jasno isticao da se protivi slanju vojne pomoći Ukrajini te da rat treba okončati čim prije.
Dalje, na vanjskopolitičkom planu, Ukrajina mora računati i na stav najvažnijeg saveznika – SAD-a. Naime, američki vanjskopolitički stručnjak Walter R. Mead nedavno je u Wall Street Journal ustvrdio kako je pat pozicija konačni cilj Bidenove vlade – iscrpljeni bi Ukrajinci u nekom trenutku morali ponuditi Rusiji mir, a ‘Bijela kuća bi to onda prodala kao veličanstvenu pobjedu za demokraciju i vladavinu prava.’
Nedovoljne isporuke oružja
U svakom slučaju, kako prenosi Welt, doima se kako je pat pozicija – barem u stanovitoj mjeri – planirani ishod. Zapadne vlade otežu s isporukom osnovnog oružja, poput topničkog streljiva, a libe se uopće isporučiti naprednije oružane sustave poput vođenih projektila Taurus, koji bi mogli preokrenuti situaciju.
Razlog tomu je, po svemu sudeći, strah od eskalacije sukoba. No situacija je takva da Ukrajina dobiva dostatno oružja da ne izgubi rat, ali ne i da ga dobije.
Otud je jasna frustracija ukrajinskih vojnih zapovjednika zbog nekih diplomatskih poteza predsjednika, jer oni vjerojatno smatraju kako bi realističniji prikaz situacije zapadnoj javnosti i političarima preokrenuo stvari na korist Ukrajine.
Welt zaključuje kako bi to bilo moguće ponajprije ako se osvijesti da bi poraz Ukrajine značio ujedno i ‘kraj liberalnog i početak autoritarnog svjetskog poretka’. Stoga, ‘kako bi se to izbjeglo’, ponajprije ‘SAD bi morale bezrezervno podržati Ukrajinu’.
Vitalij Kličko: “Ljudi vide tko je učinkovit, a tko nije”
Zelenskij, međutim, ne doživljava kritike samo iz vojnog vrha ukrajinskih oružanih snaga. Na marginama intervjua koji je dao švicarskom 20Minuten i kijevski je gradonačelnik Vitalij Kličko imao riječi kritike na njegov račun.
Na pitanje ‘iznenađuje li vas da je predsjedniku pala popularnost u vojnim krugovima?’, Kličko je odgovorio:
“Ne. Ljudi vide tko je učinkovit, a tko nije. Pored toga puno se očekivalo i još uvijek se puno očekuje. Zelenski plaća za grešku koju je počinio.”
Na pitanje, kakva je to točno greška posrijedi, Kličko je dodao:
“Ljudi se pitaju, kako to da nismo bili bolje pripremljeni za rat. Kako to da je Zelenskij do zadnjeg trenutka poricao kako će do rata doći. Ili kako je bilo moguće da Rusi tako brzo dođu nadomak Kijeva. U opticaju je bilo mnogo informacija, koje nisu odgovarale stvarnosti.”
Unatoč svemu, podrška Zelenskom
Međutim, zaključio je kako ‘unatoč tomu predsjednik danas ima važnu funkciju i moramo ga podržavati sve do kraja rata. Ali po završetku ovog rata svaki će političar morati položiti račun za svoje uspjehe i neuspjehe.’
Konsenzus promatrača, ali i nekih visokih ukrajinskih dužnosnika je, dakle, da je rat u Ukrajini došao u svojevrsnu pat poziciju. To ukrajinskog predsjednika, ključnog i za image zemlje u inozemstvu, čini se, dovodi pred raskršće: hoće li nastaviti s političkim smjerom koji je zacrtao u prvim tjednima rata ili će ga uskoro morati promijeniti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
