Zbog potpisanog sporazuma, zastupnik u švedskom parlamentu Magnus Jacobsson nominirao je američku administraciju, kao i vlade Srbije te Kosova za Nobelovu nagradu za mir.
To je učinio nakon potpisivanja sporazuma u Washingtonu između Donalda Trumpa, Aleksandra Vučića i Avdulaha Hotija, a koji je izazvao brojne reakcije kako u Srbiji te na Kosovu, tako i diljem Europe i svijeta, piše HRT.
– Nakon završetka rata bilo je teško naći način koji bi vodio prema pomirenje, što se vidi u odnosima Kosova i Srbije. Bili smo itekako zabrinuti posljednjih godina da bi moglo doći do novih sukoba. Vrlo je važno vidjeti da su Donald Trump te njegova administracija zajedno s vlastima u Beogradu i Prištini napredovali u pregovorima za normalizaciju ekonomskih odnosa, istaknuo je među ostalim Magnus Jacobsson na Twitteru.
I have nominated the US Gov. and the governments of Kosovo and Serbia for the Nobel Peace Prize for their joint work for peace and economic development, through the cooperation agreement signed in the White House. Trade and communications are important building blocks for peace. pic.twitter.com/XuhkLbHZAV
Tekst se nastavlja ispod oglasa— Magnus Jacobsson (@magnusjacobsson) September 11, 2020
Trump nominiran i zbog sporazuma između Izraela i UAE
Trump je za Nobelovu nagradu nominiran i zbog mirovnog sporazuma između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Trumpa je za Nobela nominirao norveški parlamentarni zastupnik Christian Tybring-Gjedde, koji je tom prilikom pohvalio američkog predsjednika i njegove napore da okonča dugotrajne sukobe diljem svijeta.
Tko je Aleksandar Vučić?
Rođen 1971., Vučić je u politiku ušao vrlo mlad. Već s 22 godine pristupio je Srpskoj radikalnoj stranci privučen radikalnim nacionalizmom i stvaranjem Velike Srbije.
Na lidera radikala, četničkog vojvodu Vojislava Šešelja očito je odmah ostavio odličan dojam jer je već sljedeće godine Vučić na njegovoj listi izabran za zastupnika u srpskom parlamentu, da bi nedugo potom došao na mjesto glavnog tajnika SRS-a.
U tom vremenu formira se i tada glavni trojac radikala Šešelj – Nikolić – Vučić koji postaju svojevrsni “glavni štab” srpskih radikala na političkoj sceni. Neposredno prije rata na Kosovu, Vučić 1998. postaje i ministar informiranja u tadašnjoj srbijanskoj vladi Mirka Marjanovića kojom je iz sjene upravljao Slobodan Milošević.
Vučićev mandat ostat će upamćen kao vrijeme kada su uvedene drakonske kazne novinarima koji su pisali protiv režima, kao vrijeme u kojemu su zbog “nepoćudnog stava” oduzimane koncesije liberalnim televizijskim postajama. Iz vlade odlazi dvije godine poslije, urušavanjem Miloševićeva režima.
Do velikog okreta u odnosima s radikalima i Šešeljom dolazi osam godina poslije kada napušta svog dosadašnjeg mentora i zajedno s Nikolićem osniva Srpsku naprednu stranku privlačeći k sebi znatan dio simpatizera radikala. Kako je Šešelj u to vrijeme već nekoliko godina bio u zatvoru u Haagu, ovaj Vučićev i Nikolićev potez bacio je Radikalnu stranku na koljena, čime su njih dvojica u Šešelju dobili vječitog i zakletog neprijatelja.
> Geopolitička analiza: Opasna igra Srbije kao tempirane bombe jugoistočne Europe
> (VIDEO) Ovako je Aleksandar Vučić govorio 1995. godine, nekoliko mjeseci prije Oluje!
Naprednjaci vođeni Nikolićem i Vučićem svoju su priliku dočekali 2012. kad su na izborima pobijedili liberalni, lijevo orijentirani DOS. Najprije je Nikolić pobijedio Tadića na predsjedničkim izborima, da bi potom Vučić s naprednjacima ostvario relativnu pobjedu na parlamentarnim izborima.
Iako su imali najviše zastupnika u skupštini Srbije, Vučić je mjesto premijera prepustio Ivici Dačiću dok je sebi osigurao poziciju prvog potpredsjednika vlade i ministra obrane. Čovjeka bez čije suglasnosti premijer nije mogao donijeti niti jednu odluku.
Takva situacija trajala je dvije godine, za koje je vrijeme Vučić izgradio o sebi sliku kao eurofilu, principijelnom borcu protiv korupcije i nepravde. Po njegovu nalogu izvedeno je nekoliko spektakularnih uhićenja tajkuna.
Organizirao je izvanredne izbore i smijenio Ivicu Dačića s mjesta premijera.
Iako nastoji izgraditi status miroljubivog državnika okrenutog Europi, Vučićeve izjave pokazuju da njegovim diskursom još uvelike dominira šovinistička retorika, pored koje povremeni izljevi političke korektnosti djeluju licemjerno.
Hrvati pamte njegove izjave da je “velikosrpska agresija na Hrvatsku” floskula i da je s Hrvatima “teško” jer u Hrvatskoj spomenici Alojziju Stepincu “niču kao gljive”.
U okupiranoj Glini je pak 1995. poručivao: “Pozdravljam srpski narod banovine Gline, koji ste prvi krenuli na ustašku vlast i koji ste prvi osvojili srpske teritorije u republici srpskoj krajini. Nikada srpska krajina, nikada Glina neće biti hrvatska. Nikada ovdje ustaška vlast više neće doći, nikada više oružanim putem i onako kako su planirali – onako kako je zločinački režim Franje Tuđmana već pokušao. Vi ste to na najbolji način spriječili. Koliko je puta Hrvatska napala srpsku krajinu?”
Nakon rezultata parlamentarnih izbora u Crnoj Gori za koje politički analitičari ocjenjuju da je njihov pobjednik zapravo Aleksandar Vučić i velikosrpska politika, te se nastavlja opasna igra Srbije kao tempirane bombe jugoistočne Europe.
Ovako je Vučić 1995. govorio u Glini:
Video iz 2013. u kojem Vučić tvrdi da nikada nije bio tamo:
Već jedan podržavatelj velikosrpstva dobio Nobela
Podsjetimo, imenovanje i dodjela poznate nagrade književniku koji podržava velikosrpstvo, prošle je godine izazvala osudu. Prošlogodišnji dobitnik nagrade za književnost, austrijski književnik Peter Handke poznat je po tome što je negirao genocid u Srebrenici i pozvao na obranu Slobodana Miloševića, bivšeg predsjednika Srbije i Savezne Republike Jugoslavije te haškog optuženika za ratne zločine.
Dodjela Nobela Handkeu izazvala je niz osuđujućih reakcija, ponajprije u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, a 10. prosinca u Stockholmu je održan i veliki prosvjed protiv Švedske akademije. Hrvatski veleposlanik u Švedskoj u znak protesta nije sudjelovao na svečanoj ceremoniji dodjele Nobelove nagrade za književnost. Iz istog razloga, Kosovo, BiH, Albanija i Turska također nisu prisustvovali ceremoniji dodjele Nobelovih nagrada u Stockholmu.
Protiv nagrade Handkeu prosvjedovali su i brojni strani novinari koji su pratili rat u BiH.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
