U ljeto 1979. svijet je prolazio kroz drugu naftnu krizu, a japanska tvrtka Sony na tržište je izbacila uređaj plave i srebrne boje u obliku ciglice – Walkman TPS-L2.
Premda su walkmani prve generacije bili skupi, 300 dolara u današnjoj vrijednosti novca, i nisu mogli snimati, svojom sposobnošću reprodukcije glazbe u stereo zvuku brzo su osvojili srca Japanaca, a kasnije i ostalih u svijetu.
Prvi walkmani danas izgledaju kao antikviteti, s poklopcem koji se morao otvoriti kako bi se unutra smjestila kaseta i izdignutim tipkama.
Imali su i dva ulaza za slušalice, ‘muški i ženski’, tako da parovi mogu slušati glazbu istovremeno. Bila je tu i narančasta tipka za stišavanje tona ako pritom požele i razgovarati.
Nakon razočaravajuće prodaje u prvome mjesecu, kada je prodano samo 3000 komada, potražnja je eksplodirala pa je prvi model na koncu prodan u 1,5 milijun primjeraka.
‘Soundtrack’ mladosti
Sony je u iduća četiri desetljeća prodao više od 420 milijuna primjeraka walkmena, a broj modela izbačenih na tržište prestao je brojati kada ih je bilo tisuću, prije petnaestak godina.
Japanski elektronički gigant naziv uređaja izabrao je djelomično i zbog popularnosti Supermana u ono doba.
“Walkman je moja mladost”, kaže 51-godišnji Katsuya Kumagai, obilazeći izložbu u povodu 40. godišnjice prvog modela.
Ondje se može vidjeti 230 varijanti walkmana i uživati u nostalgiji.
Kao 11-godišnjak, Kumagai si nije mogao priuštiti walkman i zavidio je djevojkama i mladićima koji bi znali projuriti pokraj njega na koturaljkama i slušalicama na ušima.
“Naviru mi uspomene”, kaže danas. Isto bi vjerojatno rekli mnogi danas sredovječni ljubitelji walkmana, sprave koja omogućila ‘soundtrack’ njihovoj mladosti.
Sony je proizvodio walkmane za audio kasete sve do 2010., dugo nakon što je taj format pregazilo i vrijeme i pojava kompakt-diska. Ali tada se, kao i mnogi u industriji, našao uzdrman pojavom Appleova iPoda, kad se odjednom korisnikova cijela glazbena kolekcija moglao slušati u pokretu.
No Sony se uspio othrvati i na tržište plasirati moderne, tehnološki razvijene varijante koji danas više nalikuju pametnim telefonima i stoje preko dvije tisuće dolara.
Scott Fung, 17-godišnjak iz Hong Konga koji je također posjetio izložbu, ne poznaje vrijeme u kojem se glazba nije mogla slušati u pokretu. Za walkman je “samo čuo” i došao je zadovoljiti znatiželju.
“Otkako znam za sebe, uređaji imaju velike ekrane i nemaju fizičke tipke”, rekao je istodobno zureći u svoj smartphone i izloženi rani model walkmana.
No ipak mu se sviđa. “Mislim da je to vrlo inteligentan dizajn, kada možete slušati, stisnuti pauzu, premotati naprijed ili natrag. To mi je vrlo interesantno”.
Odličan uređaj
I nije jedini. Prvi model walkmana, nekorišten, nedavno je na jednoj dražbi prodan za 40 puta veću cijenu nego što mu je bila prije 40 godina.
Sonyjev inženjer Hiroaki Sato, koji je radio na prvim modelima walkmana, kaže da bi bilo “prilično teško” replicirati njegovu tehnologiju jer bi u to trebalo uključiti pedantno reproduciranje mnogo visoko preciznih komponenti.
Postojeća inačica walkmena vjerojatno neće izdržati idućih 40 godina jer će se formati snimanja i reproduciranja, kao i punjive baterije, promijeniti do neprepoznatljivosti.
Stari je walkman izdržao test vremena.
“To je odličan uređaj”, kaže Sato pokazujući jedan od njih. “Samo sam promijenio oštećeni gumeni remen i radi normalno”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
