Zašto rat protiv droge jednostavno ne funkcionira?

Richard Nixon je 1971. godine započeo prvi ‘rat protiv droge’, pri čemu je opojne droge proglasio ‘državnim neprijateljem broj jedan’.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Rat protiv droge (engleski: War on Drugs) izraz je koji označava nastojanje država da suzbiju zlouporabu opojnih droga, prije svega kroz eliminiranje ponude, odnosno suzbijanje ilegalne trgovine drogom. Taj prvi Nixonov pokušaj prihvatile su bogate zemlje koje su bile na strani SAD-a. Kampanja je podrazumijevala oštre zakone i kazne čak i za sitne dilere i ovisnike. U siromašnim i kaotičnim zemljama koje su bogate zemlje opskrbljivale kokainom i heroinom, to je značilo iskorjenjivanje usjeva biljaka kao što su koka i mak, kao i naoružavanje i treniranje sigurnosnih snaga.

Nakon milijardi u vjetar bačenih dolara i mnoštva uništenih života, opojne droge su i dalje dostupne, a oni koji se bore protiv njih su polako na izmaku snaga. U Americi i Europi se ovisnost sve više promatra kroz prizmu bolesti. Države polaganim korakom legaliziraju marihuanu. Neke od država će se vjerojatno povesti za primjerom Portugala, koji korištenje droga više ne tretira kao kriminalno djelo.

Međutim, dok na jednoj strani svijeta rat protiv droge jenjava, na drugoj strani, u Rusiji, Aziji i na Bliskom istoku, stvari se zahuktavaju. Slijedeći Nixonov primjer, kineski predsjednik poziva na poduzimanje mjera koje bi trebale iskorijeniti opojne droge. U Indoneziji se droga tretira gotovo kao izvanredno stanje od nacionalne važnosti, a u siječnju je šest krijumčara droge strijeljano. Ovog tjedna ih je još osam pogubljeno, unatoč međunarodnim apelima. U Iranu je na smrtnu kaznu osuđeno pet puta više dilera nego što je to bio slučaj prije nekoliko godina. Rusija zagovara uništavanje polja makova u Afganistanu, a u susjednim zemljama lobira u korist zabrane metadona.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prohibicija, pak, odgovara organiziranom kriminalu, koji ima ekskluzivnu kontrolu nad globalnim tržištem, koje godišnje donosi otprilike 300 milijardi dolara. Situacija je pogodna i za korumpirane političare i državne službenike, koji mogu ‘zažmiriti na jedno oko’ kako bi se financijski okoristili. Od osmero ljudi koliko je pogubljeno ovog tjedna u Indoneziji, nekoliko je prije egzekucije tvrdilo kako su im suci nudili pomilovanje u zamjenu za golem mito.

Kada je Peru odlučio otjerati uzgajivače koke, oni su se jednostavno preselili u Kolumbiju. Kada ih je Kolumbija izbacila, vratili su se u Peru. Kada je na Karibima razbijena ruta za krijumčarenje kokaina, nove, krvoločnije, su se pojavile u Meksiku i Centralnoj Americi. Nedostatak jedne vrste droge izaziva veću potražnju za drugom, a ovisnici se okreću novim, često opasnijim alternativama.

Kada je bila nestašica sterilnih igala, koristile su se prljave. Rat protiv droge je latinoameričke kartele pretvorio u skupine sadističkih, financijski potkoženih ubojica čiji se utjecaj proširio na vlade, policiju, sudstvo i zatvore. Oni koji se pripremaju na rat protiv droge trebali bi samo pogledati na zapad da bi uvidjeli što to donosi – nasilje i korupciju, rast oboljenja od HIV-a, punije zatvore i, na koncu, nepromijenjenu potražnju i opskrbu opojnim drogama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U međuvremenu je takva praksa iznevjerila one najpotrebitije, kojima opojne droge predstavljaju sredstvo ublažavanja bolova, kao što su oboljeli od multiple skleroze ili karcinoma. Neka istraživanja također tvrde kako LSD, MDMA i psilocibin mogu biti od pomoći onima oboljelima od depresije ili PTSP-a. Nažalost, nitko ne može biti siguran jer su zakoni onemogućili (ili učinili gotovo nemogućima) testiranja i istraživanja.

Na Zapadu nema puno političara voljnih priznati kako je rat protiv droge bio potpuni fijasko, unatoč činjenici da polako mijenjaju prakse. Međutim, trebali bi biti iskreni prema biračima i priznati koliko je štete time učinjeno. Tek tada će postati jasno kako ovisnici ne trebaju zatvorske kazne, već liječenje, a opskrbom treba odgovorno upravljati, umjesto nametanja zabrana od koje koristi ima samo organizirani kriminal.

Sljedeće godine održava se UN-ov sastanak ne kojem će se revidirati nacionalni zakoni o drogama. Prvi rat protiv droge prouzrokovao je dovoljno štete, nasilja i krvoprolića. Ponavljanje takve povijesti bi jednostavno bila tragedija.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.