#ustanak u srbu

Nepobitno je da nitko, ama baš nitko nije pobio činjenicu da su se u vrijeme navodnog "partizanskog ustanka" 1941. dogodili masovni pokolji hrvatskog civilnog stanovništva.

Ono što se tamo moglo vidjeti gore je od najgore noćne more, a još je bolnije shvatiti kako je šaka krvoločnih Jugoslavena toliko moćna, da može okupirati medijski prostor jedne slobodne i neovisne zemlje.

Nije teško doći i do imena odgovornih za taj zločin, barem po zapovjednoj odgovornosti, jer su četničko-partizansku pobunu u Srbu 27. srpnja 1941. zajednički vodili zapovjednici u novoosnovanoj četničkoj brigadi.

Ta manifestacija bila je dobro organizirana sa željom da nam se pokaže njihova snaga, a poruka je bila: Velikosrpstvo je tu, iza nas!

Dana 25. srpnja 1990. Sabor Socijalističke Republike Hrvatske (SRH) usvojio je amandmane na Ustav čime je Republika Hrvatska postala suverenom državom, istoga dana Srbi u Hrvatskoj održali su miting u mjestu Srb i tamo usvojili 'Deklaraciju o suverenosti i autonomiji srpskog naroda'

Sva zbivanja bila su opterećena i međusobnim verbalnim sukobljavanjima većine deklariranih četnika i malobrojnih komunista, upravo zato što su jedni i drugi težili ostvarenju vojno-političke dominacije nad pokrenutom oružanom pobunom.

Na sastanku u Benkovcu koji se održao 23. srpnja 1941., našli su se s fašističkim pouzdanikom talijanskog prefekta u Zadru, srpski predstavnici: Momčilo Đujić, Stevo Rađenović, Pajica Omčikus, Vlado Novaković i Ilija Zečević.

Na temelju ‘Deklaraciju o suverenosti i autonomiji srpskog naroda’ s mitinga iz Srba slijedilo je 30. listopada 1990., opet u Srbu, usvajanje teksta proglašenja ‘srpske autonomije u Hrvatskoj’.

OD POZNATIH 'FACA' DOŠAO SAMO ZORAN PUSIĆ

ZLOČINI SU BILI SMIŠLJENI I PLANIRANI