Čim je ustanovljen Savez za Hrvatsku bilo je jasno da on zagovarateljima statusa quo predstavlja koaliciju „opasnih namjera“ (I. Račan). Reagiralo se odmah tako da je provladina medijska ekipa orkestrirano zagraktala o „razjedinjavanju desnice“. Razvukli su tezu da je formiranje SZH udar na HDZ, ne bi li potaknuli HDZ da riješi taj novi nepotreban teret, remetilački čimbenik bipolarne nirvane.
Prvi se na politmedijske muholovke zaletio Andrija Mikulić, član predsjedništva i šef zagrebačkoga HDZ-a, dovevši u svezu formiranje SZH s akcijom spašavanja „SDP-a od gubitka sljedećih izbora“. Slično je svojedobno reagirao Sanader rekavši „glas za HSP glas je za SDP“, pa je sprživši time HSP poslije izbora koalirao sa – SDSS-om! Ostalo je povijest. Tužna. Očekuje li nas slična tuga i u budućnosti?
Zahvaljujući iskusnijim političarima HDZ-a, poput Milana Kovača, odustalo se od diskvalificiranja kompletnoga SZH. Ali, nastavilo mu se tražiti „najslabiju kariku“. Na nekoliko je mjesta istodobno u medijski prostor lansirana patka o tome da je SZH zaražen „mržnjom prema HDZ-u“. Glavni virusonositelj navodne mržnje lociran je u HDSSB-u, nastalom na suprotstavljanju Sanaderovoj politici gospodarskog poražavanja Slavonije i Baranje. Ideja je uhititi i transferirati HDSSB kako bi zagovornici statusa quo potom mogli kompletan SZH proglasili izbornim autsajderom. Tako bi bipolaristi bez nervoze i alternative dočekali buduće izbore. Redovne, dakako, kao da je stanje države i nacije normalno.
Tjedan dana poslije Mikulića (10. veljače), Ivica Vrkić, gradonačelnik Osijeka, tamošnji HDZ-ov i SDP-ov jednojajčani partner, optužuje HDSSB da u Osijeku želi organizirati kaos prema uzoru na bosanski scenarij. Kako kreativna izmišljotina iz arsenala proizvodnje glasina zastrašivanja! Štafetu od Vrkića preuzima Damir Kramarić, šef osječkog HDZ-a, optužujući na tiskovnoj konferenciji (umjesto kaznenom prijavom) „lažne regionaliste“ za kriminal u procesu pretvorbe te za iseljavanje 12.000 mladih Slavonaca. Osječki SDP mudro šuti! Posao odrađuje HDZ.
I inače kratki fitilj HDSSB-ovaca je dogorio pa su u svom odgovoru na optužbe raspalili izravno po Karamarku dovodeći ga u svezu sa svim i svačim. Na to im Karamarko odgovara da bi se hadeesesbeovci trebali boriti protiv vlade. Kad bismo htjeli biti zlobni, rekli bismo da isto vrijedi i za HDZ. Milanovićeva vlada sve to lijepo promatra i smijulji se. Ta, dvije parlamentarne oporbene stranke, štoviše, predvodnice dviju predizbornih koalicija kopaju si međusobno oči umjesto da se „bore protiv vlade“. Sve se odvija onako kako su mediji, zna se čiji, zacrtali.
No, što od te svađe s tendencijom sapunice imaju Hrvatice i Hrvati, glasači HDZ-a i HDSSB-a, a što građanke i građani, glasači SDP-a i njegovih ideoloških partnera? Prvi – ništa, osim razočaranja. Drugi – nadu da nije sve izgubljeno i kad je sve izgubljeno.
Nastave li HDZ i HDSSB u istom tonu mediji će do iznemoglosti njihovim jalovim prepucavanjima krinkati alarmantno stanje u državi, vladinu nesposobnost na unutarnjem i vanjskom planu, silne sukobe interesa vladajućih, enormnu nezaposlenost, rebalanse proračuna koji od polugodišnje postaju tromjesečna pojava s tendencijom mjesečnog ritma, poreznu presiju, sveopće siromaštvo i iseljavanje kao jedinu perspektivu. Onako usput, gotovo neprimjetno, tom taktikom do izbora oslabit će i izborni kapaciteti obje oporbene koalicije. Obje!
Ako im je cilj smijeniti aktualnu vlast onda je pred HDZ-om i HDSSB-om nastupilo vrijeme političke ozbiljnosti i pojačane odgovornosti. O njihovoj spremnosti za odgovornost koju zahtijeva aktualni trenutak ovisit će postotak izlaska na izbore, izborni rezultati i u konačnici budućnost Hrvatske. Jesu li toga svjesni, ili će neodgovornošću dopustiti da postanu oružje u rukama onih kojima je jedini politički cilj dočekati u sedlu redovne izbore?
Politička odgovornost nalaže, ne samo HDZ-u i HDSSB-u, već i svim čimbenicima njihovih koalicija da stranačkim radom ističu afirmativne točke svojih programa i ne daju povoda provladinoj dobro podmazanoj medijskoj mašineriji da odvlači pozornost javnosti s katastrofalnoga stanja u kojemu se Hrvatska nalazi. Taj je medijski stroj debelo motiviran za proizvodnju magle. Em je najvećim dijelom na državnim jaslama – njega izvrsno simbolizira šef SKOJ-a na HRT-u, em je drugim dijelom Planom 21 oslobođen plaćanja poreza – njegov je tipični lik gl. ur. lista Komunist u EPH-u.
U tom pogledu, s obzirom na izborne rezultate posljednjih državnih izbora, nešto je veća odgovornost HDZ-a, a ni ona HDSSB-a nije mala. Od njih šutljiva, osiromašena, jadna hrvatska većina očekuje fer borbu na onim pitanjima koja egzistencijalno pritišću hrvatskoga čovjeka ispod razine ljudskoga dostojanstva. Uostalom, na dodirnim programskim točkama moguće će u interesu Hrvatske trebati i postizborno koalirati. U tom kontekstu međusobno im prepucavanje, osim što je nekulturno, ima i jednu iracionalnu dimenziju. Hrvatska politička povijest uči nas da se zagriženim insistiranjem na razlikama ne gradi ništa dobro.
Gospodo, uozbiljite se.
* Autor je novinar i urednik rubrike religijske kulture, hrvatskoga izvandomovinstva i unutarnje politike, radio je i u rubrikama gospodarstvo i kultura, te je bio pet godina glavni urednik tjednika za kulturu Hrvatsko slovo. Autor je 16 knjiga iz područja književnosti i povijesne publicistike i član je Društva hrvatskih književnika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa