Dan pobjede nad nacionalsocijalizmom i fašizmom u Europi u Hrvatskoj, nažalost, nije i dan oslobođenja Hrvatske – bio je jedan od glavnih zaključaka sinoćnje emisije Otvoreno. Naime, s tim je danom u Hrvatskoj okupacija nacionalsocijalizma zamijenjene s okupacijom internacionalsocijalizma. U Otvorenom su gostovali političar Slavko Goldstein, unuka Josipa Broza Tita – Saša Broz, zastupnik SDP-a Daniel Mondekar te povjesničari Ivo Lučić, Zlatko Hasanbegović i Mario Jareb.
Emisija je započela Lučićevim inzistiranjem na aposteriornom statusu antifašista, a ne apriornom, kojem danas u Hrvatskoj mnogi pribjegavaju.
Na pitanje tko je bio Josip Broz Tito, političar Goldstein odgovorio je reklamom svoje nove knjige o Titu koju je napisao sa svojim sinom Ivom Goldsteinom, veleposlanikom RH u Parizu koji u javnosti nije ostao zapamćen po promicanju hrvatsko-francuskih odnosa u kulturi, gospodarstvu i drugom, nego po vješanju slike jugoslavenskog diktatora u službenim prostorijama hrvatskog veleposlanstva u Parizu.
Saša Broz izrazila je žaljenje radi toga što nije mogla imati kasičan odnos djed-unuka sa Titom, a svoga se djeda, logično, još uvijek sjeća i o njemu govori pod jakim utiskom emocija iz djetinjstva.
Povjesničar Zlatko Hasanbegović izrazio je želju da se rasprava ne familijarizira i time banalizira. Dr.sc. Hasanbegović reagirao je na činjenicu da je Ivan Fumić, kao osoba koja je bila dio totalitarnog režima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, bio pozivan da u brojnim emisijama na HRT-u komentira i daje svoje viđenje režima u kojem je bio dio povlaštene elite: ”Kao sudac vojnih sudova, u montiranim procesima je sudio osobama, tereti ga se da je i osobno sudjelovao u zlostavljanjima zatvorenika.(…) Ovakva vrsta rasprava danas je nezamisliva u svim baltičkim zemljama, Poljskoj, Mađarskoj, ali u Hrvatskoj je zamisliva. Odgovor je u tome što zbog specifičnih razloga u hrvatskom javnom životu dominira stanovita politička, novinarska pa i intelektualna “elita”koja ima sentimentalni odnos prema prošlosti i svoja osobna iskustva, familijarne razloge i slične nameće kao nešto što bi trebalo biti javni politički diskurs. Vidjeli smo da se premijer Milanović danas poziva na svoga djeda, i predsjednica, ali u ovoj zemlji živi većina ljudi koji se ne mogu pozvati na taj način na svoje pretke – jesu li oni u Hrvatskoj građani drugoga reda?”, zapitao se Zlatko Hasanbegović.
SDP-ov Daniel Mondekar naglasio je kako povijesne teme previše dominiraju javnim životom u Republici Hrvatskoj pritom se ne referirajući na odgovornost SDP-a i sebe samog kao njegova zastupnika u otvaranju ideoloških i povijesnih tema, primjerice odbijanjem Hrvatskog Sabora u kojem SDP ima većinu da osigura pokroviteljstvo nad obilježavanjem 70 godina od masovnih, poratnih pogubljenja ratnih zarobljenika na Bleiburgu
Zlatko Hasanbegović mu je odgovorio:
”Jedan od glavnih rodonačelnika pseudohistoriografske polemike u javnom životu je predsjednik Vlade Milanović i predlažem da mu na prvom partijskom sastanku sugerirate da okonča ovu besmislenu jalovu raspravu”.
Dr.sc. Lučić se uključio u raspravu oko termina oslobođenja kada je u pitanju 1945. godina u Republici Hrvatskoj:
”Ulazak Rankovića ne vidim kao oslobođenje. Imali smo diktaturu, a ne oslobođenje, imali smo Jugoslaviju i rat iz 1991. godine”, rekao je Lučić.
Unuka jugoslavenskog diktatora, gospođa Saša Broz, u nedostatku argumenata odlučila se pozvati na predsjednika Franju Tuđmana:
”Predsjednik Tuđman me jednom prigodom na Pantovčaku uzeo za ruku i rekao: dok god sam ja živ ovu bistu nitko nikad maknuti neće.”
Na to je povjesničar Ivo Lučić odgovorio:
”Kad se govori o Tuđmanu, bilo bi dobro uzeti cijeli njegov opus, ne samo fragmente. Što se tiče ugleda Tita, osim što je bio jedan od velikih antifašističkih vođa, već iza rata je od američkih diplomata njegova vlast okarakterizirana kao diktatorska i totalitaristička. Nakon toga Jugoslavija je imala veliko strateško značenje i na Istoku i na Zapadu. Na Zapadu, jer je bila ozbiljna pukotina u sovjetskom monolitu, a na Istoku jer je osiguravala prodor prema Zapadu. Mislite li da je samo zbog Tita Jugoslavija prosperirala? Kako bi bilo da ja uzmem milijune kredita, bahato ih trošim i onda, nakon smrti, ostavim ženi i djeci da otplaćuju”, zaključio je Ivo Lučić.