Eranović oduševljava monodramom ‘Bio sam tamo’: Pisana je posredstvom Duha Svetoga

Peru Eranovića mnogi poznaju kao glumca HNK Split, koji je godinama na pozornicama neumorno predstavljao monodramu ‘Priče iz Vukovara’ – autorski projekt nastao na temelju proznih zapisa i ratnih izvještaja Siniše Glavaševića. Suradnik Hoda za život i neumorni promicatelj prava na život ovaj put nam je sugovornik oko druge monodrame – “Bio sam tamo”. Nastala je prema motivima romana “Tunika” Lloyda C. Douglasa. Eranović je i redatelj i jedini glumac, kroz lik rimskog centuriona Marcela Galija pripovijeda priču o Velikom petku.

Svi koji žele mogu je pogledati u Zagrebu u petak, 14. ožujka, kad počinju 34. svečanosti Pasionske baštine. Ulaz je besplatan, a u Centru za kulturu Trešnjevka sve počinje u 19 sati. Ali tu nije kraj jer, kako nam je otkrio, Eranović sprema turneju s ovom monodramom. Po prvi put, samo za Narod.hr, otkriva i kako je ona nastala.

> 28. lipnja sveti Irenej Lionski: Gdje je Duh Sveti tu je Crkva, gdje je Crkva tu je Duh Sveti

“Riječ je o ispovijesti rimskog centuriona Marcela Galija koji dobiva zadatak organizirati smaknuće ‘mjesnog revolucionara’ Isusa Nazarećanina. I on na tome putu Velikog petka od suđenja do jeruzalemskih ulica, organiziranja i izvršenja te kazne, u susretima s različitim ljudima nesvjesno doživljava jednu vrstu preobraženja.  No, ona zapravo još uvijek nije dio njegove svijesti. Dobivši na kocki Galilejčevu tuniku, shvaća zapravo da nešto ima u svemu tome i da on zapravo nije sam. Dakle, predstava je smještena u njegovoj sobi gdje je on rezimira događaje Velikog petka.

Shvaća da nije sam, da ta tunika nije, kako je on mislio, obični komad krvavog platna. Iako predstava nije interaktivna, zapravo cijelo vrijeme taj odnos publike i glumca na sceni, odnosno lika Marcela Galija, je dramaturški vrlo oblikovan, vrlo precizan i što je najvažnije, vrlo slojevit. Publika zapravo, kako predstava odmiče, shvaća koja je zapravo njena prava uloga u cijeloj toj priči”, kaže nam Eranović.

> Svjedočanstvo Pere i Katarine Eranović: Zašto je predbračna čistoća važna za brak?

Eranović: Predstava je pisana posredstvom Duha Svetoga

Otkrio nam je i ono što dosad nije niti za jedan medij.

“Zapravo je zanimljivo kako je monodrama nastala. Za bilo koje drugo svoje djelo ja mogu dati laički, svjetovni komentar o nastanku. Međutim, ovo zaista isključivo kao vjernik moram posvjedočiti. Ona je doista pisana posredstvom Duha Svetoga u vremenu moje najveće egzistencijalne ljudske krize, kada sam prolazio kroz svoju jednu duhovnu pustinju. Dosta oskudan molitvom, poprilično ljut na sve oko sebe u vremenu kada za mene nije bilo uloge u mom matičnom kazalištu”, opisuje nam Eranović i nastavlja:

“Dakle, glumac počne sumnjati u sebe i u tom trenutku počne umirati. Ja sam tada s dvije strukovne nagrade sumnjao u sebe kao glumca. Došao sam s jednog sprovoda, dvogodišnjeg dječaka, prilično ljut jer su ljudi oko mene svi komentirali kako je korizma milosrdno vrijeme. Mene je ta tvrdnja tako živcirala jer mi je djelovala puno sladunjavo bez da mi je tko znao objasniti zašto je točno tako. Nastavio sam čitati ‘Tuniku’, otvorim je i samo čujem glas i ‘idi napravi je’. I tu se rodilo, nadahnut Duhom Svetim sam sjeo i nekako sam se sabrao. I pomolio jer ovo je od Njega”, opisuje.

“U dva dana je nastalo tih 20 stranica teksta i zapravo o ovome još nisam nigdje baš svjedočio, ni za jedan medij. Ja i komad obojenog platna i prolazili smo svaki dan pored sobe u kojoj su moji kolege radili novu predstavu, a mene nema u njoj. Dakle, morao sam taj svoj ego, taj svoj ponos, tu svoju bol, to neko nerazumijevanje, u sebi dobro, dobro, dobro zdrobiti, predati Bogu da bi mogla nastati ‘Tunika’, odnosno da bi mogla nastati predstava”, dodaje.

> Junaci Domovinskog rata – vojvođanski Hrvati u obrani Vukovara i ‘luda’ priča jednoga od njih

Gdje možete pogledati ‘Bio sam tamo’?

“Pretprošle godine sam je završio do Velikog tjedna. Uoči Velikog tjedna i tijekom Velikog tjedna četiri izvedbe su inkognito održane, mediji nisu bili obaviješteni, nije bila službena premijera. To je bilo ‘na suho’ odora i tunika. Bile su to četiri prepune izvedbe, vrlo potresne, vrlo katarzične, gdje sam dobro povratnu informaciju da je to nešto što stvarno treba izaći na velika vrata. I evo, prošle godine je bila premijera u kripti Svete Lucije, ispod katedrale Svetog Duje i ona je krenula na svoj put. Ove godine isto očekujemo nekakvih 30-ak izvedbi”, ispričao je.

Eranović nam je dostavio popis mjesta gdje je izvedba već dogovorena, pa je možete pogledati:

20.3. MUĆ
21.3. MASNA LUKA (BiH)
22.3. SVIB
30.3. MOSTAR (BiH)
1.4. DRNIŠ
3.4. GREBAŠTICA
4.4. PODBABLJE
5.4. ARŽANO
7.4. SINJ
8.4. SOLIN
11.4. VEPRIC
12.4. CISTA VELIKA
13.4. GOSPIĆ
14.4. POSUŠJE
15.4. BOŠNJACI (SLAVONIJA)

Eranović i preporuke za Pasionsku baštinu

Po pitanju svečanosti Pasionske baštine zamolili smo Eranovića za nekoliko preporuka, pa evo koje nam je dao kao svoj izbor:

Nedjelja, 16. ožujka 2025. u 19:30h, crkva sv. Nikole Tavelića, Kustošija, Zagreb

MUKA PO IVANU (ZG)

J. S. Bach: Johannespassion, BWV 245

Ansambl Antiphonus i Hrvatski barokni ansambl

Robert Bartneck, evanđelist

Krešimir Stražanac, Isus

dirigent: Tomislav Fačini

Nedjelja, 16. ožujka 2025. u 19:30h, Bazilika Majke Božje Trsatske, Rijeka

Nedjelja, 23. ožujka 2025. u 19h, Crkva sv. Ivana Krstitelja, Delnice

VIA CRUCIS

F. Liszt

Ženski vokalni ansambl Lilia i Trsatski koralisti

Solisti:

Ivana Miletić, sopran

Mirna Vidović, sopran

Ena Lešić Jovanović, mezzosopran

Martin Marić, tenor

Andrej Grlaš, bas

Lovro Matešin, bariton

Bartol Reljac, orgulje

dirigent: fra Mario Zrakić

Nedjelja, 16. ožujka 2025. u 19:30h, Katedrala sv. Petra, Đakovo
MUKA PO IVANU (DJ)
J. S. Bach: Johannespassion, BWV 245

Camerata Panonica

Akademski pjevački zbor AUKOS

dirigentica: Antoaneta Radočaj Jerković

Cijeli program možete vidjeti OVDJE.

> Počinje 34. Pasionska baština: Pogledajte bogat program, ulaz je besplatan

Eranović: Kazalište je postalo  tvornica zabave u kojoj se forsira kriticizam

Razgovarali smo s Eranovićem i o hrvatskoj kulturi, učestalom financiraju anacionalnih i projugoslavenskih sadržaja.

“Jugoslavenska desnica je zauzela, kontaminirala medijsko-kulturni prostor. Usmjerili su ga na to da nas navikne na osrednjost. Težnja prema izvrsnosti je eliminirana. Kad se ona eliminira i kad ta glavna struja počne jahati na modusu osrednjosti, onda Brena sa svojim čarapama postane vrhunac showbiznisa. Suočeni smo s time da slijedimo općeeuropski trend i napustili smo kanon kao zbir nekih vrijednosti prema kojima smo se orijentirali kada je kultura, odnosno kazalište u pitanju. Otišli smo u neku vrstu destruktivizma i kriticizma koji je sam sebi svrha bez da kazalištu nudi neko rješenje. U umjetnosti, lišeni moralne predodžbe o zbilji u kojoj živimo, navodi nas se na estetiku koja, ne samo da nije sukladna judeokršćanskom moralu , već je njen strogi kontrapunkt, njen antipod. I na nacionalnoj razini vidimo da njegujemo baštinu za koju smo vjerovali da je umorena 1995. godine“, kaže nam Eranović.

“Kazalištu nedostaje upravo to. Treba jednostavno više raditi na izgradnji svijesti koje je naše zaista poslanje, dakle, to je pedagogija i to je odgajanje naroda. A kazalište je postalo nekako tvornica zabave u kojoj se forsira taj kriticizam koji ne nudi rješenja. Kriticizam bez rješenja je samosvrhovit i to je stvar koja će se prije ili poslije urušiti. Dakle, nema nekakav pravni zalog, niti duhovni, niti bilo kakav drugi. Trebali bi se nekako vratiti na kanon – da radimo stvari koje su dobre, korisne, istinite i vrijede.

Naravno, u našem kazalištu ima i toga, međutim, glavni narativ je postao ovaj drugi, jer je to sad vjerojatno moderno. To je, ja vjerujem, samo jedna etapa koju ćemo uz Božju pomoć proći“, zaključio je Eranović za Narod.hr.

> Navijači Cibalije poslali jasnu poruku o igranju na Veliki petak

Izvor: narod.hr