U danima koji su prethodili dramatičnom uhićenju Nicolása Madura od strane američkih snaga, vatikanska diplomacija bila je tiho angažirana u nastojanju koje se danas čini simboličnim i za njezine ambicije i za njezina ograničenja. Prema riječima državnog tajnika Svete Stolice, kardinala Pietra Parolina, Sveta Stolica je iskušavala mogućnost dogovorenog izlaza s ciljem sprječavanja nasilja u Venezueli, uključujući izravne kontakte s Madurom i osobama bliskima njegovoj vladi. Ti su se napori, kako je Parolin priznao, na kraju sudarili s onim što je opisao kao fait accompli – svršen čin.
Vatikanski diplomati razmatrali mogućnost osiguravanja sigurnog prolaza za Madura
Govoreći u subotu, 17. siječnja, na marginama jednog javnog događaja u Rimu, Parolin je potvrdio da je Vatikan radio na rješenju „koje bi izbjeglo bilo kakvo krvoproliće“, čak i ako je to značilo postizanje dogovora sa samim Madurom. „Pokušali smo ono što se pojavilo i u nekim novinama“, rekao je, neizravno se pozivajući na izvještavanje The Washington Posta, koje je rasvijetlilo diskretnu ulogu Svete Stolice u danima prije Madurova uhićenja.
U tom izvješću, objavljenom 9. siječnja, navodi se da su vatikanski diplomati razmatrali mogućnost osiguravanja sigurnog prolaza za Madura, što bi potencijalno dovelo do političkog azila u Rusiji. Iako Sveta Stolica nije službeno potvrdila te pojedinosti, Parolin nije zanijekao da su takvi putovi razmatrani. Umjesto toga, naglasio je stalnu temu vatikanske diplomacije: dosljednu sklonost pregovaračkim rješenjima u odnosu na prisilna. „Uvijek smo podržavali mirno rješenje“, rekao je, dodajući da su događaji na terenu na kraju nadjačali diplomatske napore.
Građani i dalje snose najveći teret krize
Samo uhićenje označilo je prijelomni trenutak. Dana 3. siječnja američke su snage pritvorile Madura i njegovu suprugu Ciliju Flores u operaciji naređenoj iz Washingtona. Oboje su prebačeni u New York kako bi se suočili sa saveznim optužbama povezanim s trgovinom narkoticima i onim što američke vlasti opisuju kao „narkoterorizam“. Taj potez nije samo preoblikovao politički krajolik Venezuele, nego je također signalizirao oštru eskalaciju američkog angažmana, s posljedicama koje nadilaze granice te zemlje.
Parolin je opisao Venezuelu kao zemlju koja ulazi u fazu duboke neizvjesnosti. Izrazio je nadu da bi se zemlja mogla kretati prema stabilnosti i gospodarskom oporavku, ističući da društvena situacija ostaje „vrlo nesigurna“ te da obični građani i dalje snose najveći teret krize.
>Nicolas Maduro u pritvoru, čeka ga suđenje u SAD-u
Papa je naglasio da se mora očuvati suverenitet Venezuele
Ključno je da je drugi čovjek Vatikana bio izričit u svojoj procjeni onoga što slijedi: „Sada je nužna demokratizacija zemlje.“ Taj se stav tijesno podudara s izjavama pape Lava XIV., koji se više puta osvrtao na venezuelansku krizu. Najrecentnije je, tijekom opsežnog obraćanja diplomatima akreditiranima pri Svetoj Stolici, Papa pozvao na poštovanje volje venezuelanskog naroda i zatražio da se rješenja traže bez podlijeganja „stranačkim interesima“. Papa je također naglasio da se mora očuvati suverenitet Venezuele, čak i dok međunarodni akteri pojačavaju svoje uključivanje.
U pozadini, vatikanski angažman nije bio ograničen samo na kontakte s odlazećim režimom. Sredinom siječnja papa Lav XIV. primio je u privatnu audijenciju oporbenu čelnicu i dobitnicu Nobelove nagrade za mir Maríu Corinu Machado. Prema izvorima u Svetoj Stolici, Machado je apelirala za oslobađanje političkih zatvorenika i izrazila potporu urednoj demokratskoj tranziciji. Također je vodila razgovore s Parolinom, koji dobro poznaje zemlju, budući da je od 2009. do 2013. služio kao apostolski nuncij u Venezueli.
Venezuelanska epizoda naglašava i doseg i granice moralne diplomacije
U međuvremenu, odnosi snaga u Caracasu ostaju promjenjivi. Potpredsjednica Delcy Rodríguez preuzela je istaknutiju ulogu nakon Madurova uhićenja, brzo djelujući kako bi konsolidirala vlast. Istodobno, američki predsjednik Donald Trump zauzeo je sve odlučniji stav. Nakon što je 15. siječnja primio Machado u Bijeloj kući, Trump je izjavio da su Sjedinjene Države sada „zadužene“ za Venezuelu, ne pojasnivši opseg te tvrdnje. Njegova je administracija već produbila svoj nadzor nad venezuelanskim naftnim sektorom, dovršivši početne prodaje u vrijednosti od približno 500 milijuna dolara i signalizirajući da su daljnje transakcije neizbježne.
Za Svetu Stolicu, venezuelanska epizoda naglašava i doseg i granice moralne diplomacije. Vatikan je nastojao posredovati u izlazu koji bi mogao poštedjeti živote i očuvati institucionalni kontinuitet, čak i ako je to značilo pregovaranje s duboko kontroverznim vođom. Kada su ti napori propali, Rim se suočio s brzo mijenjajućom stvarnošću oblikovanom vojnom silom i geopolitičkim kalkulacijama. Ipak, poruka Vatikana ostala je dosljedna.
>Maduro doveden pred sud u New Yorku
Od pažljivo odmjerenih Parolinovih izjava do javnih apela pape Lava XIV., naglasak je stavljen na dijalog, demokratsku obnovu i ljudsku cijenu političkog sloma. U krizi koju sve više definiraju politika moći i vanjske intervencije, Sveta Stolica nastavlja se pozicionirati kao glas za mirnu tranziciju – svjesna da njezine riječi katkad dolaze tek nakon što su odluke već donesene drugdje, piše Zenit.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa