Nitko tko je dospio u Čemernicu (pored Topuskog), nije se spasio. Široke procjene kažu da je u Čemernici i drugim okolnim stratištima ubijeno najmanje 4.000 Hrvata. Posebno težak zločin zbio se kod Slavskoga Polja u šumi Biljegu gdje su partizani u tunel šumske uskotračne željeznice obostrano zazidali, prema procjenama, 2.000 očajnika i pustili ih da umiru na isti način kao u Barbarinu rovu u Sloveniji.
Oko 30 jama u blizini tunela svjedoči o razmjerima masovnog zločina. Zločina u Slavskom Polju koje hrvatske vlasti koje su se izmjenjivale (HDZ i SDP) u ovih 24 godine od Oluje nisu ni pomislile istražiti. Zašto je to tako, dobro je pitanje, jer racionalnog odgovora nema, a negiranja onoga što je propatio hrvatski narod i nedostatka pijeteta za to – ima u svim dosadašnjim hrvatskim vlastima.
Tek Crkva, kao i uvijek, vodi brigu o povijesnoj sudbini i stratištima Hrvata. Tako je 24. studenog 2017. mons. Marko Cvitkušić, generalni vikar, ispred župne crkve u Gvozdu blagoslovio je spomen-ploču i bijeli križ istine na spomen 2000 umorenih ratnih zarobljenika i civila u tunelu Slavsko Polje.
U spomen ubijenima u tunelu smrti u šumi Biljeg pred župnom crkvom u Gvozdu diže se dvometarski bijeli „Križ istine“.
Hodočasnici uz križ istine u Gvozdu, foto: Cropus Domini
Zločini partizana i četnika na Banovini bili su konstanta cijelog II. svjetskog rata. Najpoznatiji je onaj kada su u rujnu 1943. partizani su upali u selo i ubili 213 Zrinjana, a mjesto opljačkali i zapalili. Preživjele starce, žene i djecu koje nisu pobili su protjerali.
Svake godine vjernici iz kapelice klanjanja Corpus Domini iz Zagreba odlaze na mjesto strašnog zločina prema hrvatskim civilima i zarobljenm jamima – stratište koje je čak veće od Hude Jame.
Ondje, u utrobi zemlje počivaju tisuće ratnih zarobljenika koji su po Ženevskoj konvenciji trebali ostati na slobodi i životu. Stjerani su u jedan dugi tunel te živi zazidani i umoreni. Na ovome mjestu svi hodočasnici stajali su nijemi i u šutnji, a neki i u suzama, razmišljajući kako su i ovi ubijeni bili nečiji sinovi, očevi, braća i sestre, i kako su njihovi najmiliji za njima plakali i pomišljali gdje im je grob…
Uz ljubaznost fra Tomislava Jurića, župnika iz Gvozda, saznali smo mnoge pojedinosti o događajima, ali ima mnogo toga što je još nepoznato i traži daljnje istraživanje. U spomen ubijenima u tunelu smrti u šumi Biljeg pred župnom crkvom u Gvozdu diže se dvometarski bijeli „Križ istine“.
Na podnožju bijelog križa stoji duži natpis:
„U šumi Biljeg i zaseoku Slavsko Polje, današnjoj općini Gvozd, učinjen u lipnju 1945. na hrvatskom tlu nezapamćen ratno –poratni zločin. Okrutni su partizanski osvetnici u tunelu uskotračne šumske željeznice, ispod ceste za Vojnić, zatvorili i obostrano zazidali do dvije tisuće na križnim putovima izmrcvarenih civilnih zarobljenika, te hrvatskih i njemačkih vojnika. Velika grobnica slična onoj u Hudoj jami…“. KNOJ i OZNA tunel su minirali. I danas se vidi tridesetak ulegnuća tla gdje su masovne grobnice pogubljenih mučenika. I pred tim križem smo zastali i molili u šutnji.
Župnik nam je ispripovjedio da ima ljudi koji taj slučaj istražuju i da su neke od ukopanih premještali u nepoznatu masovnu grobnicu oko zaseoka Ključari, a da su se dogodile čudnovate i neobične smrti ljudi koji su sudjelovali u zločinu.
Ipak, neke su činjenice poznate: da je u taj tunel dovedeno oko 2000 civila, hrvatskih i njemačkih zarobljenika. Njih su partizani u mjesecu lipnju zazidali u tunel uskotračne šumske pruge. S obje strane tunela u podzemnom logoru partizani su držali straže i lokalnom stanovništvu poručili „da svatko dođe po svojega fašista, i ondje mu odmah sudi: sjekirama, motikama i pijucima…“
Strašni i bolni podaci o partizanskim pokoljima Hrvata u Sisku, Petrinji i Banovini
Županijska skupština sisačko-moslavačka osnovala je 1. prosinca 1996, odmah poslije „Oluje“, radnu grupu za prikupljanje i utvrđivanje činjenica o sudbini žrtava Bleiburga i križnih putova te masovnih komunističkih zločina od 1945. do 1952. Kako izvještava povjerenik Josip Frković, Radna grupa je djelovala u 18 gradskih i općinskih središta i utvrdila 7.200 pojedinačnih smrti i nestanka žrtava. U vrijeme poslije 1945. stradalo je 65%, a za vrijeme rata 35% ljudi. Nadalje, utvrđeno je 45.000 žrtava ratnih zarobljenika u logorima Siska, Petrinje, Gornje Čemernice, Topuskog i u Slavskom Polju odnosno u zaseoku Sučevići. Grobovi i stratišta obilježeni su „Bijelim Križem istine“, piše corpusdomini.hr
U „Sisačkom žrtvoslovu“ županijska komisija je zabilježila za Sisak 955 žrtava, za Sunju 440, Komarevo 144, Bobovac 89, Martinsku Ves 272, Lekenik na Kupi 150 ubijenih Hrvata. Nadalje, uz spomenutih 1860 žrtava, poginulo je još 1185 vojnika i 630 civila. Od 630 civilnih žrtava 101 osuđena je na smrt strijeljanjem, a 530 ljudi je ubijeno bez suđenja.
Zloglasna ubojstva je vodila OZNA, odnosno, kasnije, UDBA.
Žrtve se nalaze bačene u jame u šumi Brezovica, šuma Capraga i Lasinja, zatim petrinjska Vilusova i Kotar šuma, Taborište, Grabovački Jelik, šuma Biljeg (Slavsko Polje) kod Gvozda i Vojnića.
Moraju se ovdje spomenuti zloglasni logori oko Gline i Topuskog, Šaševa kod Balinca i Gornja Čemernica gdje su bila masovna umiranja. Među žrtvama križnog puta bili su vojni zarobljenici pripadnici HOS: domobrani i ustaše, ali isto tako i vojni zarobljenici njemačkog Wermachta. U tim logorima glavni ubojice su bili partizani i četnički nastrojeni stražari. Iza likvidacija zarobljenika u Glini se zna za 31 jamu, a na petrinjskom području za 40 jama. Odmah nakon 6. svibnja 1945. zabilježena su brojna uhićenja Hrvata u Petrinji, a poslije toga ubijeno je njih 60 i bačeno u rijeku Kupu.
Nadalje, utvrđeno je 45.000 žrtava ratnih zarobljenika u logorima Siska, Petrinje, Gornje Čemernice, Topuskog i u Slavskom Polju odnosno u zaseoku Sučevići. Grobovi i stratišta obilježeni su „ Bijelim Križem istine“.
A o strašnim događanjima u Slavskom polju piše i stranica Kapelice klanjanja Corpus domini u Zagrebu, čiji vjernici sa župnikom svake godine hodočaste na to mjesto, nepoznate i skrivane tragedije hrvatskog naroda, u cjelodnevnom hodočašču pod nazivom:
HODOČAŠĆE: KRIŽNIM PUTOM HRVATSKIH ZAROBLJENIKA:
SLAVSKO POLJE – Sisak-Zrin- Gvozdansko-Glina- Karlovac- ZAGREB
Evo što tamo piše o užasima Slavskog polja:
“U zaseoku Sučevići kraj SLAVSKOG POLJA dovedeno je oko 2000 civila, hrvatskih i njemačkih zarobljenika. Njih su partizani u mjesecu lipnju zazidali u tunel uskotračne šumske pruge. S obje strane tunela u podzemnom logoru partizani su držali straže i lokalnom stanovništvu poručili: „ da svatko dođe po svojega fašista, i ondje mu odmah sudi: sjekirama, motikama i pijucima…“
Tu su počinjena strašna zvjerstva i kanibalizam.
I tako neishranjeni i žedni s obje strane tunela su svi zarobljenici logora zazidani da umru bez zraka u očaju. Polako su i u mukama umirali. Tunel je nakon ratnih zbivanja još i miniran. Kraj južnog ulaza o velikoj tragediji svjedoči 30 jama veličine 10 puta 50 metara. Jame očekuju ekshumaciju i forenzičare. Dakle, to sotonsko mučilište slično je onome u Hudoj jami kraj Laškog u Sloveniji.
Operaciju tog zločina su iz daljega vodili zloglasni admiral flote Branko Mamula,(1921.) još živ u Crnoj Gori, koji je rodom iz tog mjesta, i Stevo Krajačić, šef OZNE. Na južnom ulazu u tunel Hrvati su do danas palili svijeće na spomen ovih žrtava.
Prolaz do tunela danas sprečava rampa Hrvatskih šuma!”
Tako je još jedna velika tragedija, kao jedna sekvenca iz genocida nad hrvatskim narodom, i sotonsko iživljavanje partizana nad zarobljenim Hrvatima ostalo na posve čudan, ali očito namjeran, način do danas nepoznato javnosti i hrvatskom narodu:
Spomen ploča na mjestu zločina, foto: Cropus Domini
Pitanje je: zašto nijedna hrvatska vlast nije do sada niti pokrenula istrage niti obilježila ovo strašno stratište gdje su živi zazidani zarobljeni vojnici i civili hrvatske nacionalnosti? Koji razlog mogu navesti HDZ i SDP za ovakvo ponašanje prema zvjerski ubijenim ljudima, jer ljudskog i racionalnog objašenjenja nema, a ovakvo ponašanje traje već 24 godine?
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa
Izvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.