Iako mediji redovito tvrde da je u padu, festival u Sanremu u Italiji je institucija. Svojim pjesmama, skandalima i polemikama, Talijanima je veliko glazbeno slavlje i barometar njihova raspoloženja.
Od Venecije do Palerma, milijuni gledatelja se pet večeri uzastopno okupljaju uz izravan prijenos na Raiju. Gledanost je otprilike jednaka utakmicama talijanske nogometne reprezentacije na svjetskom prvenstvu.
Njegovo 67. izdanje počelo je u utorak.
“Sanremo je događaj koji Talijane okuplja, drži ih u napetosti tjedan dana i nema mu sličnog u Europi”, kaže povjesničar Paolo Soddu, autor knjige o festivalu.
“Putem izvođača i njihovih pjesama, ova zemlja svake godine govori, odgovara na pitanja i iznosi svoje duševno stanje”, dodao je.
Iako je dio talijanskog kulturnog nasljeđa, festival se malo prati izvan Italije.
Osnovan 1951. u obalnom gradiću Sanremu, u Liguriji, festival je u prvim godinama zapravo bio pozornica za otkrivanje novih talenata.
Jedan od prvih koji je zahvaljujući festivalu stekao slavu bio je Domenico Modugno koji je 1958. pobijedio s pjesmom “Nel blu dipinto di blu” čiji je zarazni refren “Volare” bio simbol radosne Italije u punom ekonomskom razvoju.
Od tada su se deseci umjetnika, poput Adriana Celentana, Tota Cotugna, Erosa Ramazzottija i Andree Bocellija, otisnuli u bogate karijere s pozornice kazališta Ariston.
Pobjednik Sanrema predstavlja Italiju na pjesmi Eurovizije, natjecanju pet godina mlađem od talijanskog festivala.
Tijekom pet večeri, koje znaju trajati i po četiri sata, tridesetak talijanskih umjetnika izlažu se u udarnom televizijskom terminu sudu javnosti i stručnog žirija.
Natjecanje u Talijanima budi strast i polemiku. Gleda se i u dijaspori.
“Raspravljamo o melodijama, temama o kojima pjesme govore, ali i o trivijalnim stvarima, poput odjeće i izgleda voditelja”, kaže Leana Zanoni, Talijanka koja živi na Cipru.
Ako možda i nije nacionalni ponos kao nekada, Sanremo i dalje donosi, iz godine u godinu, prijepore i provokacije.
Godine 2009. pjevač Povia nastupio je s pjesmom “Luca era gay” (Luka je bio gej), priči o homoseksualcu koji se navodno izliječio od homoseksualizma, što su brojne udruge dočekale na nož i proglasile homofobnim.
Bilo je tu i golih žena koje su pokušavale prosvjedovati protiv krzna, pokušaja suicida dvojice radnika koji nisu bili plaćeni mjesecima i prijetnji Beppea Grilla 2013. da će sa svojim pristašama prekinuti show.
Nažalost, bilo je i drame. Pjevač Luigi Tenco pucao si je 1967. pištoljem u glavu jer mu pjesma nije ušla u finale.
Tekst se nastavlja ispod oglasa