Otok Premuda nalazi se u vanjskom nizu zadarskog arhipelaga i ujedno je njegov najzapadniji otok. Otok se spominje još na Tabuli Peutingeriani kao Pamodos, dok ga Ravenat u 7. stoljeću spominje kao Primodia vjerojatno od lat. „primus“(= prvi) jer je to doista prvi otok na putu iz „kulfa“ prema Zadru.
Naselje se nalazi na uzvisini i sa sigurnošću postoji od kasnog srednjeg vijeka. U X. stoljeću ga spominje i Konstantin Porfirogenet kao nenaseljenog, dočim drugi da je pak postojalo manje naselje. Novih spoznaja i tragova starog naselja, osim ruševina kasnoantičke crkvice garške crkve, zasad, nema. Gotovo svi otočni toponimi su hrvatskog podrijetla kao i staro Hrvatsko ime otoka Dlačnik (kako se nazivao do konca 19.st.). Stoga naseljavanje Premuda valja promatrati u kontekstu kasnog srednjeg vijeka i migracija s kopna. U dokumentima početka 15. st spominje se naselje, a prema popisu stanovništva iz 1527.godine Premuda je već imala 110 stanovnika (duplo više nego danas!).
Kao i na većini jadranskih otoka, pogotovo onih manjih, pučinskih (u koje spada otok Premuda), proces depopulacije opustošio je veliku većinu otočnih naselja( prema zadnjem popisu stanovništva stalnih na Premudi je 61, premda ih zimi nema više od 50). Što zbog potisnih faktora-ekonomskih- propalog gospodarstva, na kraju i loših veza s većim centrima na kopunu, otočanin je bio prisiljen napuštati svoj dom.
Drugi čimbenik iseljavanja je bio i privlačni faktor-mogućnost zapošljavanja, boljeg života i prosperiteta. Proces depopulacije i napuštanja naših otoka počeo je sredinom 19.stoljeća, pojačao se krajem 19. stoljeća i početkom 20.stoljeća,da bi se na žalost nastavio iza II. svjetskog rata pa sve do danas. I politički faktor imao je utjecaja, sva prijelomna politička zbivanja ostavila su traga na stanovništvu većine naših otoka.
Prvi stručni etnografski obilazak Premude bio je u etnoakciji Ministarstva kulture još 2004. godine kada je evidentirano područje stare jezgre naselja tj. sklopove tradicijske arhitekture. U samom središtu naselja oko župne crkve sv. Jakova, kao i u luci Krijal, arhitektonski se snimilo nekoliko objekata.
Osim gospodarskih građevina magazina, uz obalu je i zgrada zvana Komunjski magazin, u kojem je do 1966.g. djelovala seoska uljara. Inače samu zgradu nalazimo još na katastarskoj mapi iz 1826. godine. Budući je objekt bio u vrlo zapuštenom i neuglednom stanju, odlučeno je da se prvom prilikom krene u radove uređenja jer se radi o značajnom povijesnom objektu za otok. Prizemlje objekta je sačuvalo izvorni pogon stare uljare 19. stoljeća.
Kako je većina uljara u doba između dva svjetska rata doživjelo preinake ugradbom modernijih strojeva za pogon na naftu, ova je premujska uljara rijedak primjer očuvanog mlina kojeg je pokretala ljudska snaga.
Nakon obnove krovišta prije dvije godine, te preventivne restauratorske sanacije drvene građe mehanizma mlina, u prošlogodišnjoj fazi koja se produžila do ovih dana, privedena je kraju izrada nove drvene međukatne konstrukcije. Pod vodstvom konzervatora Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, mr.sc. Filipa Đinđića te pod građevinskom nadzorom inženjera Dragana Gulama objektu je postavljeno izvorno krovište sa pokrovom od kupe kanalice koja je zamijenila recentne neprimjerene azbeste ploče.
Dočim je urušena međukatna konstrukcija zamijenjena novom, također drvenom. Sinergijom Ministarstva kulture sa lokalnom samoupravom Gradom Zadrom i Mjesnim odborom Premuda, te društvom prijatelja Premude, u konačnici je u ovoj građevini predviđen mjesni muzej i etnografska zbirka kao i drugi javni sadržaji.