Peta korizmena nedjelja – pšenično zrno umire da bi čovjek ljubio bližnjeg kao samog sebe

Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tako smo slušali u Evanđelju. To je dramatični trenutak u Isusovu životu. Sve se oštri. Njegova situacija je sve kritičnija. Radi se o konačnoj odluci. Ako njegov život treba uspjeh, tada on mora umrijeti. On to kaže s velikom sigurnošću: pšenično može donijeti rod, ako najprije umre. Tko ne prihvaća taj temeljni zakon života, ostaje sterilan, neplodan: “Tko ljubi svoj život, izgubit  će ga.”

Je li to stvarno zakon života?

Goethe kaže u jednoj poznatoj pjesmi: preduvjet da na ovoj zemlji ne budeš “turoban gost” je, da umreš i budeš!” Je li to tako? Zar nema drugoga zakona života u ovome svijetu? Zakon samoodržanja! Zar se sva živa bića ne bore za svoj život? Nije li najjači nagon u nama, u svim živim bićima: da ja želim živjeti! Koje snage čovjek može razviti u prijetnji i opasnosti, da bi spasio vlastiti život! Zakon samoodržanja čini se dakle da je suprotnost onomu, što Isus kaže o pšeničnom zrnu. Moram li ja stvarno izgubiti svoj život, da bi ga spasio? Što to treba biti jače u mom životu? Nagon da sačuvam svoj život? Ili spremnost da svoj život izgubim?

Ne pokazuje li iskustvo, da je oboje potrebno, samoodržanje i predanje? Mi zahvaljujemo za naš život predanju naših roditelja: tek  njihovo obostrano darivanje omogućuje novi život. I tada kroz sve godine našega djetinjstva predanje roditelja, bez kojega se  nijedno dijete ne može razvijati.

I ako ćemo odrasti: nijedan život ne uspijeva bez žrtve!

Učenje je često puta puno muke. Izgrađivati partnerstvo ne ide bez obzira i bez odricanja. Uvijek sami moramo malo umrijeti, da bi tu bili  za druge.
Predanje može također poprimiti i pogrešne oblike: nerazborito iskorištavanje vlastitih snaga. To se događa ako sve više gledamo na druge a ne na same sebe.

Prema Bibliji, ti trebaš ljubiti bližnjega “kao samoga sebe”. Oboje ide zajedno: prihvatiti samoga sebe, sebe samoga ljubiti, ali isto tako i bližnjega. Ljubav je uvijek povezana s predanjem.

I stoga vrijedi Isusova riječ: pšenično zrno mora umrijeti da donese rod.

Isus također daje ključ da to razumijemo: “A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.” Tko misli samo na ovaj svijet, teško će se upustiti u to da se puno toga odrekne radi drugih. Ja ne moram u ovome životu sve imati. Vječnost čeka na mene. To me čini radosnim da nasljedujem Isusa koji o sebi reče, da nije došao da mu služe, nego da on služi i svoj život dade za nas.

Sam Isus je to pšenično zrno koje mora umrijeti, da ne ostane samo. Njegovo predanje bilo je nevjerojatno plodonosno. Do danas privlači i pokreće mnoge ljude, da slijede njegove stope.

Izvor: narod.hr/franjevci-split.hr