Mato Kaić, premda fotografski amater, s velikim je osjećajem za kompoziciju i kadar, bilježio svakodnevni život svojih sugrađana u Livnu, ali i drugim gradovima u BiH i Hrvatskoj. Od portreta austro-ugarskog oficira, seoskih djevojaka, ili strica koji je navodno bio prvim protaganositom njegovih fotografija, pa sve do životinja, biljaka, pejzaža, do prvog automobila u Livnu. Kaić je bilježio ljude i njihove živote – druženja uz kartaške partije i bilijar u livanjskom hotelu, kupanje na splitskim Bačvicama, pralje u Dubrovniku, seosku djecu dok čuvaju krave na ispašama, trgovce na pijacama i sajmištima, prenosi Dnevnik.ba.
Plod stečevine
U Etnografskom muzeju u Zagrebu nedavno je otvorena izložba „Svjetlopisi pod bosanskim nebom“ Mate Kaića, prvog livanjskog fotoamatera s početka 20. stoljeća na kojoj je predstavljen veliki opus jednog od prvaka bosanskohercegovačkog fotoamaterizma, najpoznatijeg po fotografijama ljudi i krajeva – svakodnevnog života na prostoru Livna, Dubrovnika, Sinja, Splita.
Kaićevi „Svjetlopisi“ zapravo su plod stečevine koja se sastoji od 327 staklenih ploči (negativa, pozitiva i dijapozitiva u boji), kamere s pripadajućom opremom i nekoliko priručnika za fotografiju na njemačkom jeziku, a njezino zagrebačko gostovanje rezultat je uspješne suradnje Franjevačkog muzeja i galerije Gorica u Livnu s Etnografskim muzejom u Zagrebu započete još 2015. godine.
Izložba fotografija
Izložba je premijerno prikazana u Livnu 2015. godine, gostovala je u Dubrovačkim muzejima, Muzeju grada Tešnja, Filozofskom fakultetu u Mostaru, Franjevačkoj galeriji na Širokom Brijegu, a nakon zagrebačkog, planirana su gostovanja u Splitu i Beču.
Autorice izložbe su Željka Markov, kustosica umjetničke zbirke Franjevačkog muzeja i galerije Gorica u Livno i Ružica Barišić, voditeljica knjižnice, a kustosica zagrebačkih „Svjetlopisa“ u Etnografskom muzeju je Iris Biškupić – Barišić.
U baštinu je ostavio neprocjenjive dokumentarističke i umjetničke fotografije
Bio je dobrostojeći hobist koji nam je u baštinu ostavio neprocjenjive dokumentarističke i umjetničke fotografije Livna, BiH i dijela Hrvatske, ali i intelektualac, umjetnik koji je, ponikavši u velikoj i bogatoj livanjskoj obitelji, zaslužan za društveni, politički i kulturni razvoj Livna krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Njegova je obitelj u livanjskom kraju poznata stoljećima, preci su mu bili svećenici, trgovci, gradonačelnici, a neki od njih zaslužni su i za podizanje prve čitaonice na tom prostoru. Kaić je prvi aparat nabavio još u lipnju 1902. godine, a do 1938. nije prestajao fotografirati, sačuvavši tako cijelu jednu epohu.
Ostalo je zabilježeno i da je prvi protagonist njegovih fotografija bio njegov stric.
Kaićeva fotografije dopunjavaju bosanskohercegovački fotoamaterizam
Do kraja 19. stoljeća, sve fotografije Livna načinili su strani putujući fotografi, a kako su snimane foo-kamerama na staklenim pločama, bilo je pravo umijeće i izazov izraditi dobru fotografiju, a još veće – sačuvati je do danas.
U Kaićevom opusu prevladavaju povijesno-etnografski motivi, a prizori odišu umjetničkim realizmom. Portreti sugrađana su silno empatični i topli, a krajolici pršte od zavičajnosti i fascinacijom sjena na površini vode.
Iznenadna očeva smrt 1913. primorala je Kaića da preuzme dio obiteljskih obveza, pa je morao upravljati obiteljskom pilanom na rječici Poričnici kraj Bugojna.
Tako su fotografija i plan da upiše Likovni studij pali u drugi plan, a pilana se modernizirala i to tako što je stavljena u električni pogon. Mato Kaić je 20-ih godina prošlog stoljeća kupio imanje uz rijeku Žabljak Livnu, na kojem se do svoje smrti (1967.) uspješno bavio uzgojem voća i povrća s modernim sustavom navodnjavanja. Postao je jedan od najvećih proizvođača voća i povrća u Livnu, a njegove uspjehe bilježile su splitske dnevne novine. Koliko je imanje bilo uspješno svjedoči činjenica da se taj dio naselja uz rijeku Žabljak i danas u narodu zove Matin pod.
Kaićeva fotografija nije samo značajna za livanjsku povijest, već pruža bolji uvid u do sada nedovoljno istražen i, moglo bi se reći, dopunjava bosanskohercegovački fotoamaterizam koji je nesumnjivo doprinio razvoju umjetničke fotografije u Bosni i Hercegovini. U Kaićevo je vrijeme fotografija bila relativno mlad medij – u Europi se pojavljuje 1830., prva bosanskohercegovačka 1855., a livanjska u 1878. Načinio ju je čuveni bečki fotograf Franz Laforest, koji je u Livno stigao s austrougarskom vojskom.
Izložba u Etnografskom muzeju u Zagrebu ostaje otvorena do 14. rujna.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa