Smisao smrti branitelja: Evo što govore blaženstva iz Evanđelja

Neka nam grobni humci branitelja ne zašute! A to se događa uvijek kad prestanemo vjerovati u smisao njihove smrti za nas. Današnji dan neka bude Dan zahvalnosti Bogu za dar ljubavi i žrtve koje su naši branitelji iskazali svojom smrću.

Blaženstva o kojima govori Matejevo evanđelje, jedna su od očaravajućih stranica sv. Pisma. Blago siromasima duhom, blago progonjenima, blago krotkima, blago onima koji pate… Ona su potakla na razmišljanje mnoge kršćane na razmišljanje. Pa i one koji nisu kršćani, poput Gandija, koji je rekao da je čitajući ovo evanđelje dobio ideju o mirotvornom otporu.

Blaženstva su u središtu i srž su Isusovog propovijedanja.

>Dušni dan – posvećen sjećanju i molitvi na drage pokojnike

Blaženstva iz naše perspektive

Našem suvremenom društvu koje daje veliku važnost bogatstvu, snazi, vanjštini, koje je, dakle, vođeno drugačijim mjerilima, Blaženstva se čine kao neka ludost. Nešto neprimjereno današnjem vremenu. Siguran sam da razumijete da Blaženstva nemaju namjeru zamijeniti državni zakon niti kriterije u međuljudskim i međunarodnim odnosima. Ona su snaga jedne novosti koja svijet čini drugačijim, jer mijenja čovjekovo „srce“ tako da ga pretvara u ljubav prema Bogu i čovjeku.

Uživimo se u evanđelje koje je napisao sv. Matej: „Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjedne, pristupe mu učenici. On progovori i stade ih poučavati“ (Mt 5, 1-2). Isus govori jednostavnim riječima, toplo od srca srcu, tako da su mnogi govorili: „Nikada nitko nije ovako govorio“ (Iv 7, 46).

Ovaj put Isus je govorio izravno svojim učenicima. A ne mnoštvu koje se oko njega okupilo. Važno je bilo da učenici shvate u čemu je Isus onaj koji stvara novog čovjeka i novi svijet.

‘Blago siromasima duhom!’

„Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko“ (Mt 5, 3)

Ne radi se o materijalnom nego o duhovnom siromaštvu. Štoviše, iz tekstova proroka i psalama može se zaključiti da su „siromasi“ oni koji traže Boga. I Njega nazivaju jedinim svojim gospodarom na koga se mogu osloniti.

O tome je apostol Pavao govorio u svojoj 2. Poslanici Korinćanima: „Ta poznajete darežljivost Gospodina našega Isusa Krista. Premda bogat poradi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite“ (2 Kor 8, 9). Na ovo se blaženstvo nadovezuje i treće koje glasi: „Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!“ (Mt 5, 5). Isus je primjer blagosti. Sam je rekao: „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca“ (Mt 11,29).

S ovim blaženstvom povezano je i 7. blaženstvo:

“Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!“ (Mt 5, 9)

Mir – nezaustavljiva čežnja ljudskoga srca

Mir je nezaustavljiva čežnja ljudskoga srca. Na vojsci i policiji leži velika odgovornost u očuvanju mira. Obveza izgradnje mira sukobljava se često s agresivnošću pojedinaca i nacija u želji da imaju više nego drugi, čak da prisvoje i otmu tuđe da bi ga proglasili svojim. Da bi to postigli spremni su gaziti druge.

Zar nam to ne svjedoči Domovinski rat u kojem su mnogi naši branitelji dali živote da bi očuvali zemlju, mir i slobodu? Biblija nam govori da je „ljudsko srce sklono zlu od same mladosti“ (usp Post 8, 21). Stoga je potrebno od početka odgajati savjest.

Za nas kao vjernike u tom je smislu veoma važna Riječ Božja po kojoj se trebamo ravnati. Isus je rekao: „Mir vam ostavljam mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što ga svijet daje“ (Iv 14, 27). Krist je, dakle, mir i ujedno je mirotvorac. Danas je očevidno da tamo gdje čovjek gubi Boga iz svoga vidokruga, ni čovjek ne znači ništa pa prevladava nasilje sa neslućenim okrutnostima.

Žalost iz koje niče nada

“Blago ožalošćenima: oni će se utješiti“ (Mt 5, 4).

Žalost o kojoj govori Isus znači ne poistovjetiti se sa zlom. Ona je način protivljenja onomu što svi čine i što se pojedincu nameće kao uzor ponašanja. Postoje dvije vrsti žalosti. Žalost koja je izgubila nadu. Koja se više ne nada ničemu. I žalost koja dovodi do čovjekova obraćenja, do suprotstavljanja Zlome. Ova liječi čovjeka, uči ga iznova nadati se i ljubiti.

Takve primjere nalazimo u Sv. Pismu. Za razliku od Jude, koji je bio pogođen užasom vlastitog pada – više se ne usuđuje nadati pa stoga njegov život završava očajem, za razliku od apostola Petra. Suze koje su tekle niz njegovo lice bile su toliko ljekovite da je postao novi čovjek. Isus govori da su blaženi „ožalošćeni“, a ne oni koji unose žalost. Žalost je djelo sebičnog odnosa i redovito ranjavanja drugih.

Progonjeni zbog pravednosti

„Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko“ (Mt 5, 10)

Pravednost u SZ znači biti vjeran Bogu. Ljudi koji su vjerni Bogu naići će na protivljenje. Progonstvo. Stoga će u svim razdobljima povijesti biti progona radi pravednosti. Radi vjere.

Isusove riječi imale su proročko značenje. Isus ukazuje na buduće događaje, na progone zbog vjere. Vjera se uvijek pojavljuje kao opreka svijetu. Jer, svijet ima svoje zakone koji ne poznaju Boga.

„Kršćani se ne suprotstavljaju svijetu, nego se svijet opire njima kada se navješćuje istina o Bogu, o Kristu, o čovjeku. Svijet se buni kada su grijeh i milost nazvani svojim imenima“ (Ratzinger: „Razgovor o vjeri“ str. 32).

Stoga je ovo blaženstvo poziv cijeloj Crkvi i svakom pojedincu na ustrajnost u vjeri. Isus stoga u sljedećem blaženstvu obećava veliku radost svima koji budu zbog vjere i njega pogrđivani, progonjeni i na sve načine klevetani (usp. Mt 5,11).

Težnja za pravednošću

„Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!“ (Mt 5, 6)

Taj je izraz Mateju veoma drag. On se provlači cijelo vrijeme kroz njegovo evanđelje. Štoviše, u središtu njegova evanđelja je težnja za pravednošću, čestitošću, svetošću i savršenstvu. „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5, 48), poručuje Isus. Isus poziva ljude da se svim silama, ali ne nasilno uključe u borbu za pravednije oblike ljudskog suživota. Predzadnje se blaženstvo izričito odnosi na higijenu „srca“ kroz kojeg čovjek sve vidi:

“Blago čistima srcem: oni će Boga gledati“ ( Mt 5, 8)

Da bi čovjek mogao upoznati i doživjeti Boga, nije dovoljan samo razum kojim spoznajemo stvari oko sebe, nego treba imati i čisto srce, oslobođeno od zla. Već je psalmist postavio pitanje: „Tko će uzaći na goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?“.

I odgovara: „Samo onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno i duša mu se ne predaje ispraznosti“. Riječ je o nutarnjoj slobodi čovjeka otvorenog za unos Božjeg zakona, u društvo svoga vremena. Zadnje blaženstvo nas upućuje na izvore našega mira, naše slobode i naše radosti.

Nasljedovanje Isusa Krista

„Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“ (Mt 5, 11-12)

Nasljedovanje Isusa Krista povezano je s trpljenjem. Naime, nije lako svjedočiti vjeru. Tim više što se kršćanski život nastoji ismijati. Kao nešto što je zastarjelo. Što pripada prošlosti, nazivajući vjernike konzervativnima.

Stoga, za ostati danas vjeran Bogu, traži se gotovo nadljudska snaga. A Božjom je pomoću sve moguće. Ovo blaženstvo nas upućuje na potrebu za središnjom osobom našeg života. Ta osoba je Isus Krist. Samo je On kadar otrti svaku suzu i zacijeliti svaku bol.

„Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima !“ (Mt 5, 12), poručuje Isus. Ne treba se plašiti prezira zbog vjere. Važno je sačuvati čistu savjest. A to je najveće bogatstvo, koje čini čovjeka sretnim.

Nietzsche i njegova ‘blaženstva’

Njemački pisac Friedrich Nietzsche je rekao za Blaženstva da su ona „zločin protiv čovječanstva“. „Jer mi uopće ne želimo kraljevstvo nebesko nego zemaljsko kraljevstvo“ (Isus iz Nazareta, str. 110). Na njegovim riječima inspirirat će se ideologije nacizma, fašizma i komunizma.

Godine 1975. izdana je u New Yorku tzv. “Sotonska Biblija” posvećena Nietzscheu. U njoj stoji napisano: „Blago jakima, jer će posjedovati zemlju. Blažene čelične ruke, jer slabi pred njima bježe. Stići će nesreća sve one koji štuju Boga“, itd.

Stoga ove poruke nipošto ne odgovaraju onima kojima su Blaženstva govor u prazno. A upravo su za njih napisana kako bi razumjeli sebe i svoje zlo koje siju oko sebe.

Vjera – temelj na kojem valja graditi život

Isus želi pokazati ljudima put, uporište za uspješan život, temelj na kojem valja graditi život. I svatko tko gradi svoj život na Kristu, sličan je čovjeku koji gradi kuću na stijeni. Kada dođu katastrofe kuća i dalje ostaje, jer je građena na Onome koji je prošao sve oblike ljudskog zlostavljanja i ostao pobjednik. Zato apostol Pavao piše svom učeniku Timoteju:

„Spominji se Isusa Krista, uskrsnula od mrtvih.. Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana. Stoga sve podnosim radi izabranih da i oni postignu spasenje, spasenje u Isusu Kristu“ (2 Tim 2, 8-10). Apostol Pavao neprestano ponavlja da spasenje nije vezano uz jedan narod nego je ponuđeno svim narodima. Mogu glasnike evanđelja proglasiti „zločincima“ kao Pavla. No, „Božja riječ nije okovana“. Patnje podnesene iz ljubavi prema Kristu nisu nešto što će apostole ustrašiti. Štoviše, one nam omogućuju da surađujemo s Kristom u djelu spasenja, jer „ako s njime trpimo s njime ćemo i kraljevati“. Pavao neprestano naglašava vjeru u Isusa Krista, kao uskrsloga od mrtvih, jer ako Krist nije uskrsnuo, onda je uzaludno i naše propovijedanje, poručuje on.

>Mostarkić Gobbo: Kad kažem Hrvatska…

Smisao smrti branitelja

Braćo i sestre! Kršćanska vjera znači vjerovati u Isusa Krista povijesnog ali i uskrsnuloga koji nakon svoga uzašašća nastavlja svoju prisutnost unutar zajednice vjernika. Ta nas je vjera održala i dala snagu tijekom povijesti. Ona nam je bila svjetlo na putu života.

I mi smo se okupili danas u toj vjeri, uvjereni da smrt nema zadnju riječ nego život. Da naši branitelji nisu zauvijek nestali, kao i svi naši pokojnici, nego da žive jednim drugačijim ali stvarnim načinom života, prema kojemu smo svi mi usmjereni. Mi smo s pokojnima povezani posebno molitvom, uvjereni da ćemo se susresti s njima. Apostol Pavao poručuje: „Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo i on će nas zanijekati. Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje“, poručuje Pavao.

Ovdje se posebno želim prisjetiti naših poginulih branitelja čije su kosti doslovno posijane u našoj zemlji te su postale prava uporišta na koje se naša Domovina oslanja. Neka nam njihovi grobni humci ne zašute, a to se događa uvijek kad prestanemo vjerovati u smisao njihove smrti za nas. Današnji dan dan neka bude Dan zahvalnosti Bogu za dar ljubavi i žrtve koje su naši branitelji iskazali svojom smrću.

Neka ovo bude Dan molitve, kojom ćemo u poniznosti reći Bogu da smo sretni jer nas ljubi i zamolit ga da se naša radost slije u radost pokojne braće i sestara. Amen.

Iz homilije biskupa Juraja Jezerinca

Izvor: narod.hr/zupa-duha-svetoga.hr