Današnje konfuzno i snažno medijski popraćeno doba New Age-a donijelo je u središte javnosti i mnoge duhovne stvarnosti koje relativno donedavno nisu bile značajno prisutne hrvatskoj, ili europskoj, sredini.
Novine, televizija, internet i drugi mediji prepuni su reklama i poziva na različite alternativne oblike proricanja budućnosti, sudbine ili (samo)pomoći, od kojih se možda najviše ističu: tarot karte, horoskopi i reiki.
Zbog poplave istih, što treba katolik znati o njima?
Nekad se u starim narodnim pričama govorilo da je vrijeme oko 23 ili 24 sata u noći opasno jer tada vampiri ili mrtvaci ustaju iz grobova i „zabavljaju“ ljude, a događaju se i druge opasne ekshibicije onostranog svijeta. Danas u to više ne vjerujemo, ali se nešto jako čudno događa s privatnih i rado gledanih TV postaja u Hrvatskoj, pa i šire. Čim satovi na tornjevima otkucaju određeno vrijeme prije ponoći, na televiziji se pojavljuju ‘majstori’ tarot karata, astrologije, reikija, gatanja, proricanja budućnosti i slično.
I tako, ne samo po Hrvatskoj, već po cijeloj modernoj, sekulariziranoj i navodno ateističkoj Europi.
Postavljaju se mnoštvo pitanja, od kojih izdvajamo:
Kakve su to duhovne kategorije i aktivnosti?
Ima li u njima opasnosti?
Treba li katolik to prakticirati ili se treba kloniti istih i zašto?
Pokušajmo odgovoriti….
Tarot
Čini se da su ljudi rabili karte za gatanje od pradavnih vremena, a ni danas nije drukčije. Tarot je kartaška igra s razmjerno složenom simbolikom koja se koristi prije svega za proricanje budućnosti. Njegova navezanost na ezoterijsku duhovnost pruža dobru podlogu različitim mističnim koncepcijama inicijacije, što su obilato koristili članovi misterijskih škola, kasnijih loža, različitih tajnih (masonskih) društava i bratstava koja su se bavila proučavanjem simbola i čuvali tzv. tradicionalne obrede, piše areopag.hr
Zanimanje ljudi za gatanje iz karata proizlazilo je iz čestih pokušaja predviđanja budućnosti na osobnoj, društvenoj ili čak državnoj razini.
Danas je očigledna svojevrsna renesansa zanimanja za tarotske karte što baš ne ohrabruje, poglavito zato što zavodi ljude u fatalizam – vjerovanje u sudbinu – i lažno uvjerenje da poznaju budućnost.
Problem je što mnogi katolici to smatraju tek pukom zabavom ili čak, više ili manje, vjeruju tarotskim vračarama koje proriču sudbinu iz karata.
Prije svega, potrebno je znati da je tarot neposredno zadiranje u magiju.
Samo korištenje tarot karata, po katoličkom nauku, gotovo je jednako dozivanju duhova i spiritzimu, jer katolički nauk smatra da iza tarota i sličnih alternativnih „proricanja sudbine“ redovito stoje zla nadahnuća i duhovi. Vračara koja čita karte ne mora to ni znati: zapravo se i radi o tome da to ni ne sazna. Traženjem odgovora u kartama krši se prva Božja zapovijed koja kaže da je Bog jedan, i da bi On jedini trebao biti Gospodar života.
Da je tome tako svjedoči i Katekizam Katoličke Crkve, osobito u člancima 2116 i 2117 na dnu teksta, u poglavlju katekizma koje govori o Prvoj Božjoj zapovijedi i idolopoklonstvu
Zato katolički katekizam potpuno jasno kaže da je tarot dio magije – idolopoklonički čin, što i jest!
Bavljenje tarotom, kao i oslanjanje na vračarsko proricanje sudbine, ostavlja i dugotrajne posljedice. Jedna od njih je odbojnost prema molitvi i mržnja prema Crkvi, koja se s vremenom intenzivira, često i na način da čovjek nije svjestan kako se našao u tome.
Dovodi do pravog otpada od vjere, a često i do teških duhovnih problema, tlačenja, pa i različitih oblika zlodušne prisutnosti.
Zbog toga katolik treba izbjegavati svako vjerovanje ili želju za proricanjem sudbine iz tarot karata, ili kakvih drugih okultnih radnji, pa čak i iz – puke zabave.
Horoskopi
S druge strane, nikada prije nije toliko vladao interes i za horoskop, astrologiju, magijsko čitanje vlastite sudbine.
U tradicionalno europskim kršćanskim zemljama, već pomalo otpalim od kršćanstva, nikada nije bilo više profesionalnih maga i vračara, astrologa, spiritista, interesa za reinkarnaciju, transcendentalnu meditaciju, za najraznovrsnije ideje novih newageovskih religioznih pokreta nego danas!
Samo u Engleskoj npr. oko 250.000 osoba pohađa tečajeve čaranja i novopoganstva.
Koliko god se očekivalo da će čovjek visoko razvijenog industrijskog društva, čovjek sutrašnjice, biti sekulariziran i areligiozan, čini se već danas da su sve takove prognoze neutemeljene.
Astrologija predstavlja temelj na kojemu New age objavljuje smjenu paradigmi, da će astrološki znak Ribe (navodno doba kršćanstva) zamijeniti astrološki znak Vodenjaka, što predstavlja navodnu propast kršćanstva i rađanje ‘harmoničnog’ Novog doba – New Agea. Astrologija niječe čovjekovu slobodnu volju, njegovu situaciju pripisuje sudbini ili karmi, i u tom smislu astrologija je praksa nepomirljiva s kršćanstvom.
Vjerovanje u astrologiju potpuno se kosi s kršćanstvom i katoličkim vjerovanjem, te je vrijedno svake osude.
Vjerovanje u budućnost na temelju položaja i konstelacije planeta prava je uvreda za čovjeka kojemu je Bog dao, kako stvaranjem, tako i otkupljenjem po Kristu, posebno dostojanstvo. Puko čitanje dnevnih horoskopa iz zabave ne može se svrstati po nekom defaultu u okultizam ili fatalizam, premda katolik već zbog svog digniteta i Božjeg pečata na duši ne bi trebao biti zainteresiran ni za takvo što. Vjerovanje da u horoskopima „ima nešto“ već zasigurno spada u domenu skliskog terena i ulaznih vrata u okultizam i fatalizam, kao i ona područja kada se već ljudi počinju pouzdavati u astrologiju s pouzdanjem kakvo bi jedino trebali imati u Boga.
Jedno je sigurno: onaj tko se smatra katoličkim vjernikom ne bi trebao imati nikakve veze s horoskopima!
Treba, informacije radi, razlikovati dvije različite stvari: astronomiju i astrologiju.
Naime, lažni učitelji duhovnosti tvrde da Biblija najsnažnije podupire astrologiju u primjeru trojice kraljeva koji su slijedili zvijezdu da pronađu dijete Isusa u Betlehemu.
Postoji bitna razlika između astronomije i astrologije. Sveta tri kralja su na Božji poticaj slijedili zvijezdu koja ih je dovela do Mesije. U tom smislu, radi se jednostavno o posebnom obliku epifanije (tj. Božje objave). Kao što se Bog Mojsiju očitovao u gorućem grmu, kao što se Duh Sveti na Jordanu spustio nalik na goluba, tako se i ovdje očitovao posebnim znakom na nebu. Na sličan način, i sam Isus upozorava na znakove na nebu koji će se dogoditi o drugom dolasku Sina Čovječjega (Mt 24,26-29). Nešto posve drugo je astrologija. Ona se zasniva na pogrešnoj pretpostavci da kretanja nebeskih tijela određuju sudbinu čovjeka.
To je, prema kršćanskom nauku, potpuno praznovjerje i grijeh protiv prve Božje zapovijedi – zato je katolik mora odbaciti!
Reiki
Reiki je vrlo rašireni svjetski fenomen koji već trideset godina unosi nedoumice u dušu slabo poučenog vjernika. Jasno je da nitko nema pravo odrasloj osobi priječiti da vjeruje u što želi ili bolesniku zabraniti da se liječi metodama kojima želi, ali katoliku mora biti potpuno jasno u što se upušta i s kojim mogućim posljedicama, piše book.hr
Potrebno je, prije svega, odrediti što je to reiki. Riječ rei-ki japanskog je podrijetla, pri čemu rei označava nešto sveto, sveopći ili transcendentalni duh, ili bitak, a ki se odnosi na vitalnu energiju, za koju Japanci vjeruju da prožima cijeli svemir i sva stvorenja. Ona je ekvivalent ch’iju u Kini i prani u Indiji. Reiki se obično definira kao “Univerzalna Životna Energija”. “Univerzalna Životna Energija” je glavno božanstvo budističkog hrama Kurama odakle ga je preuzeo osnivač reikija dr. Mikao Usui.
Majstor reikija je kanal energije ki, koji čovječanstvo nastoji uskladiti s “Univerzalnom Životnom Energijom”, uravnotežiti energije u tijelu, povećati energiju, kreativnost i svjesnost, osloboditi potisnute emocije i ukloniti stres, otkloniti uzroke bolesti i iscijeliti (učiniti cijelim). Osim vlastitih dlanova reiki majstor nema drugih dijagnostičkih pomagala, a sve bolesti (od prehlade, zubobolje ili glavobolje pa sve do tumora i raka) tretira jednako – energijom ki.
Reiki je prije svega metoda liječenja zdravstvenih tegoba, no služi i za tzv. mentalno i duhovno čišćenje. Njezin je cilj uskladiti čovječanstvo sa svemirskom univerzalnom životnom energijom. Njome se čovjeka podučava kako se suočiti sa samim sobom, kako se spustiti u dubine svoje duše i svoje savjesti.
Reikijem se „tretiraju“ ljudi, životinje, stvari, prostori, poslovi: on služi kao osobna zaštita od nesreća, bolesti, neuspjeha i problema.
Iako reikisti tvrde da to nije religija, oni ipak iscjeljuju i čovjekov duh. A područje duha pripada Bogu i domeni teologije. Glavna bolest čovjekova duha je grijeh – kršćane je od grijeha već otkupio Isus Krist.
Reiki tako postaje na neki način imitacija Crkve.
A kada čovjek zapadne u duševne, zdravstvene, ekonomske, egzistencijalne ili bilo koje druge poteškoće, ima samo jednu želju – što prije se riješiti svoje bolesti, patnje, problema ili svojega križa. Čovjek je tada prijemčiv za bilo koji utjecaj, i slušat će svakoga, a osobito onoga koji mu samouvjereno obećava brzo i temeljito ozdravljenje, iscjeljenje, brzo postignuće izvrsnog ekonomskog stanja, brzi uspon na ljestvici u društvu i slično.
Samouvjereni majstor – iscjelitelj (reikist) će čovjeku u tome stanju odmah ponuditi stotinu svojih argumenata da je reiki metoda liječenja i življenja ispravna i da bi ona mogla iscijeliti cijelo čovječanstvo, samo kad bi ono povjerovalo u tu moć. Zbog toga je čovjek u krizi spreman napustiti sve svoje dosadašnje životne principe i utrte putove i prikloniti se novoj i primamljivoj ponudi.
Reiki je dakle ‘pogodan’ za one katolike koji se nalaze na rubu svoje Crkve ili za one koji su se od nje udaljili.
Sama seansa često izgleda ovako: majstor reikija sklapa ruke i božansku svemirsku silu moli da poteče kroz njega. Nakon toga svoje sklopljene ruke stavlja ispred svog tzv. trećeg (magičnog) oka na sredini čela i moli reikističku energiju da vodi njegove ruke. Zatim polaže ruke na potrebitoga. Pritom, ako se radi o zapadnjačkom modelu reikija, zaziva u pomoć razna poganska božanstva (ponekad zaziva svece i Isusa Krista, koji se naravno ne odazivaju na poziv spiritista ili vračara, ali se odazivaju druge sile), te izgovara razne magične riječi – mantre.
U čovjeka tada, preko ruku majstora reikija, navodno poteče sveta energija – djelotvorna tvar kojoj „tretirani“ čovjek mora biti zahvalan za poboljšanje svoga stanja.
U obred iscjeljenja upliću se i tzv. reiki-pomagači ili duhovni vodiči. Ti pomagači ili vodiči su, tvrde reikisti, bestjelesna bića koja pomažu reikistu pri obredu iscjeljivanja. Crkva svjedoči i tvrdi da takva nadahnuća i duhovi ne dolaze od objavljenog pravoga Boga, već od Zloga.
Reiki želi svom učeniku (često katoliku) obezvrijediti Isusa Krista kao Sina Božjega, te omalovažiti Njegovu žrtvu na križu kao bespotrebnu ili čak nepostojeću.
To reanimirano drevno magijsko, spiritističko umijeće, koje se savršeno uklopilo u paradigmu modernog ‘duhovnog’ zapadnog društva i Novog doba (New age), ne može proći bez posljedica na duhovnom planu u osoba koje se njemu odaju.
Predstavlja vrstu idolopoklonstva i otpadanja od pravoga Boga.
Svojim naukom o reinkarnaciji, upotrebom mantri i kanaliziranjem energija putem buđenja čakri, te prepuštanjem reiki vodičima (duhovima), reiki unazađuje čovjeka i dovodi ga u dodir sa silama kojih se kršćanin treba kloniti – silama zla.
Svjesno i hotimično sudjelovanje u okviru reiki i njima sličnih spiritističkih „terapija“, prema riječima katoličkog moralista dr. Ivana Fučeka, vodi apostaziji (otpadu) od prave vjere, Krista, Crkve: zbog toga smo ih kao katolici dužni izbjegavati!
Katekizam Katoličke crkve:
2116 Treba odbaciti sve oblike gatanja: traziti pomoć od Sotone ili zloduha, zazivati duše pokojnika, ili vršiti druge radnje za koje se krivo misli da mogu “otkriti” budućnost. Traženje savjeta u horoskopima, astrologija, gatanje u dlan, tumačenje znamenja i kocki, pojave vidovitosti, utjecanje medijima – sve to prikriva volju gospodovanja nad vremenom, poviješću i konačno nad ljudima, a ujedno i želju da se umilostive skrite moći. To je sve u proturječju s čašću i štovanjem, združenim sa strahopočitanjem prožetim ljubavlju, koje dugujemo samo Bogu.
2117 Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podloziti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steći nadnaravnu moć nad bližnjim – pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje – teška je povreda kreposti bogoštovlja. A ta djela treba još više osuditi kad ih prati namjera da se drugima škodi ili kad se njima trazi zahvat zloduha. Za osudu je takodjer nošenje amajlija. Spiritizam često ukljucuje djela gatanja i magije. Crkva upozorava vjernike da ga se čuvaju. Nezakonito traženje pomoći od tzv. tradicionalnih lijekova ne opravdava ni zazivanje zlih sila ni iskorištavanje lakovjernosti drugoga.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa