U glazbi, kao i umjetnosti općenito, teško je naći onog ‘najvećeg’ genija, osobu koja se svojim djelima izdiže nad ostalima. Svaka povijesna epoha ima svoje velikane. A jedan od njih bio je Ludwig van Beethoven.
Ovo kratko prisjećanje na velikog glazbenog genija potaknuto je njegovom nedavnom godišnjicom smrti (26. ožujka 1827. godine), kao i godišnjicom izvedbe njegovog najvažnijeg djela. Za razliku od mnogih suvremenika i sljedbenika u povijesti glazbe, Ludwig je doživio 57 godina, što je za to vrijeme bilo puno, obzirom da su brojni skladatelji, osobito u kasnijem periodu romantizma, živjeli tek tridesetak godina.
U vječnoj potrazi za savršenstvom
Neki od zapisa o ovom vrhunskom skladatelju prikazuju ga kao temperamentnog čudaka. No, Beethoven nije bio čudak već perfekcionist koji je tragao sa savršenstvom u glazbi. Za razliku od Mozarta koji je s lakoćom bilježio tonove, Beethoven je dugo prepravljao svoje notne zapise. U traženju glazbenog savršenstva bio je toliko briljantan da mu je time bilježenje i prepravljanje tonova u kasnijem razdoblju gluhoće bilo uvelike olakšano.
No, Ludwig nije samo u glazbi bio perfekcionist. Najbolje od sebe i života tražio je i u vjeri. Upravo mu je povjerenje u Boga davalo snagu od ranog djetinjstva.
Utjeha i inspiracija u vjeri
Odrastajući u obitelji u kojoj je vladao alkoholizam, od posljedica očeva nasilja bio je primoran već s 11 godina napustiti školu. Majku je izgubio tek postavši punoljetan. No, vjeru nije izgubio nikada.
Beethoven je utjehu u svojim životnim nedaćama uvijek tražio u vjeri, osobito u gluhoći čije je prve znakove osjetio u dvadesetim godinama, a koja ga je posve obuzela u četrdesetima. Osim utjehe, vjera je za njega bila inspiracija za neka od najvećih djela. Pisao je oratorije i mise, među kojima je svakako najvažnija “Missa Solemnis” koju je osobno nazivao krunom svoga rada.
“Missa Solemnis”, uz Bachovu čuvenu Misu u h-molu, jedno je od najvažnijih liturgijskih glazbenih djela u povijesti. Njezina prva izvedba bila je 7. travnja 1824. godine u ruskom Sankt Peterburgu.
Beethoven: ‘Bog me nikada nije napustio’
Pred sam kraj života, na bolesničkoj postelji, Ludwig je primio svete sakramente. Ostalo je zabilježeno da je katoličkom svećeniku koji mu je udijelio bolesničko pomazanje zahvalio što ga je tim činom utješio.
Zbog gluhoće, Beethoven je najčešće komunicirao pisanjem po bilježnicama. Među brojnim zapisima tekstova koje je ostavio iza sebe, najčešće se spominje jedan koji možda najbolje svjedoči o njegovom životnom putu: “Bog me nikada nije napustio”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa