Nenad Ninčević koautor je pjesme ‘Ako ne znaš što je bilo’, koju su naši rukometaši učinili vlastitom himnom tijekom nedavnog Svjetskog prvenstva, a publika objeručke prigrlila. U intervjuu za Večernji list otkrio je kako je pjesma nastala te kako se osjećao na dočeku rukometaša.
Pjesma ‘Ako ne znaš što je bilo’ postala je jedan od najvećih hrvatskih hitova u 2024. godini. Iza ovog megahita stoji poznati splitski tekstopisac Nenad Ninčević, koji je napisao tekst, dok je glazbu skladao Marko Perković Thompson.
Posebno poglavlje u priči o ovoj pjesmi napisali su hrvatski rukometaši, koji su je tijekom recentnog Svjetskog prvenstva pretvorili u svoju neslužbenu himnu. Pjesma je obilježila njihov put do srebrne medalje, a vrhunac je doživjela na velikom dočeku na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, gdje su je Thompson i Ninčević izveli pred desecima tisuća ljudi.
Kako je bilo na dočeku na Trgu?
Ninčević: Bilo je ponosno… I bilo je veličanstveno… I što je meni najvažnije bez ijednog ekscesa, bez politike i bilo čije pretenzije da bude veći ili važniji od naših rukometaša i publike, to je bio njihov dan…dečki su bili fenomenalni, uvijek je to ista priča, što uspješniji to skromniji i normalniji…i oni i ta pretežno mlada publika, to je ta Hrvatska o kojoj sanjamo, domovina jednakih i to je ta Hrvatska koja dolazi, prosvijećena, svjesna svijeta oko sebe…
Jeste li očekivali ovakav uspjeh pjesme ‘Ako ne znaš šta je bilo’?
Ninčević: Nemam ja kad pišem prevelikih očekivanja. Pjesma je kemijski spoj autora, izvođača i publike, rijetko se naravno dogodi ovako burna reakcija, ali eto dogodila se…zamišljena je kao duet Marka Perkovića Thompsona i mog novog benda Hrvatske Ruže i tako je i realizirana. Stihove sam napisao u travnju prošle godine, jednostavno je istekla iz mene, dograbio sam gitaru da probam napisati melodiju, i onda glas u glavi: “Ne, nemoj, nećeš pogoditi jedno i drugo.” Marko je budan i znam da je i kraj njega gitara, bilo je oko ponoći.
Šaljem njemu, on se ujutro javi i kaže: “Imam neku melodiju, čak sam noćas i demo snimio.” Nađemo se poslije podne, klupa na Savici, slušam i suze mi teku… “Pa je l’ ti se sviđa”, pita on…ja samo šutim, ni hladnoću ne osjećam i onda prva rečenica: “Ja ovo neću moći uživo izvoditi bez suze jer je ovo preemotivno za mene i raspast ću se…” “Hoćeš, hoćeš”, kaže on, “Ja ću biti s tobom, to je duet za mene i Ruže…” Dalje sve znate i iskreno kad nastupamo ista je emocija kao na toj klupi, suza mi krene i onda se okrenem prema bubnjaru na par sekunda, smirim se i nastavim dalje…
Koja je po Vama tajna uspjeha pjesme?
Ninčević: To je pjesma istine i ljubavi…pisana i za mog i za njegove sinove, za moju kćer i njegove kćeri, i sve naše kćeri i sinove koje odgajamo da budu dobri ljudi i žive u slobodi u kojoj su i rođeni… Ali moraju znati, moraju se prisjetiti i drugih vremena koja nisu bila bajka, nego naša bolna istina…mi polako odlazimo, to je prirodno, samo neka je po redu, oni ostaju da čuvaju domovinu i spomen na nas i u dobru i u zlu…
Moja Gospa plače nad svakom nevinom žrtvom bezumlja koje se događalo, nema u toj pjesmi agresije ni mržnje, davno smo rekli oprostiti, ali ne zaboraviti…. Novo je vrijeme i nove su generacije, ali domovina i majka trebaju našu ljubav i tko će im pjevati ako ne mi i kako da zaspu i sanjaju mirno ako su im djeca rasuta po svijetu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa
Izvor: narod.hr/večernji list
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.