Ivan Pletikos, književnik i pravnik iz Pule te aktivni komentator društveno-političkih i vjerskih tema, osvrnuo se na svom Facebook profilu na pobjedu vokalne skupine Lelek na Dori nazvavši je pobjedom Thompsona.
U svojoj objavi, Pletikos je naglasio da rasprava o pobjedi grupe Lelek na Dori, otvara mnogo šire pitanje od samog izbora pjesme za pjesmu Eurovizije. Ona, ističe Pletikos, “zadire u odnos popularne kulture i politike, u dinamiku društvenih ciklusa te u fenomen pomicanja tzv. Overtonova prozora – granica onoga što je u javnom prostoru prihvatljivo i legitimno”.
Glazba – identitetsko bojno polje
“U hrvatskom kontekstu, stvar nije trivijalna. Glazba je ovdje više od estetike: ona je identitetsko bojno polje. Upravo zato jedan festival, osobito ako dolazi nakon godine obilježene kulturnim i društvenim napetostima i to napetostima koje u centru bitke imaju jednu pjesmu i jednog pjevača, ima simboličku težinu koja nadilazi samu glazbu.
Dugi niz godina estetski obrazac koji se povezuje s opusom Marka Perkovića Thompsona bio je, barem u institucionalnom i medijskom mainstreamu, percipiran kao ruban ili kontroverzan, da budem eufemističan iliti politički korektan. Da se ne lažemo, bio je debelo off, skoro na rubu ilegalnosti. Ako danas elementi sličnog kulturnog registra, koji su do ove Dore bili gotovo izopćeni iz mainstreama – povijesno-rodoljubna tematika, etno-motivi, simbolika kršćanskog identiteta – postaju dio pobjedničkog diskursa, to se mora tumačiti kao proces normalizacije”, smatra Pletikos.
Dodaje da nije nužno riječ o ‘pomaku udesno’, nego o legitimaciji identitetskog izraza. Drugim riječima, tematiziranje nacionalnog i povijesnog više ne izaziva automatski sumnju ili institucionalni otpor do izopćenja, nego ulazi u zonu kulturno prihvatljivog.
>Pletikos: Thompsonov koncert je naš kolektivni Prelazak preko Crvenog mora
Povratak nacionalnim jezicima i folklornim motivima
“Europska popularna kultura posljednjih desetljeća bila je snažno obilježena globaliziranim anglo-pop obrascem i transnacionalnom estetikom, odnosno woke kulturnim obrascem. U tom kontekstu, povratak nacionalnim jezicima i folklornim motivima može se promatrati kao estetski i tržišni odgovor na osjećaj uniformiranosti.
Vidljivo je da i na Eurosongu sve više zemalja uspješno nastupa na vlastitom jeziku, s jasnim lokalnim identitetskim kodom. Autentičnost je postala konkurentska prednost. Taj trend nije isključivo hrvatski, ali u Hrvatskoj dobiva dodatnu simboličku težinu zbog povijesnih i političkih okolnosti”, pojašnjava Pletikos.
>Pletikos ‘razbio’ mit da je Thompson popularan, ali da je ‘notorna glazbena kuruza’
Tradicija sicanja
Kao posebno zanimljiv, Pletikos ističe motiv tetoviranja žena u srednjoj Bosni, osobito oko Kraljeve Sutjeske.
“Tradicija tzv. sicanja, s križevima kao oznakama kršćanskog identiteta, u kolektivnoj memoriji često se povezuje s očuvanjem identiteta u osmanskom razdoblju. Premda povijesna znanost pristupa tim narativima oprezno, njihova simbolička snaga je neupitna.
U današnjem europskom kontekstu, obilježenom raspravama o radikalizmu, migracijama i integraciji islamske kulture, takva simbolika može dobiti dodatne slojeve značenja. No važno je razlikovati afirmaciju vlastitog identiteta od negacije drugoga. Umjetnost često funkcionira na razini višeznačnosti: govori o prošlosti, ali rezonira sa sadašnjošću”, navodi Pletikos.
Popularnu kulturu, i ne samo popularnu, nazvao je “pijetlovim kukurikanjem” odnosno najavom promjena prije njezine formalne artikulacije.
>Pletikos: Ako novinarstvo želi ponovno biti korektiv moći, mora prihvatiti neugodnu istinu
Kultura osjetljivija na strahove društva nego politika
“Kultura je osjetljivija na emocije, strahove i aspiracije društva nego institucionalna politika. Ona može anticipirati pomake koji će tek kasnije postati vidljivi u izbornim rezultatima i javnim politikama.
U tom smislu, svjedočimo širem europskom ciklusu u kojem se naglasak pomiče od globalističke homogenosti prema pluralizmu identiteta. Neki će to nazvati „skretanjem udesno“, drugi „suverenističkim buđenjem“, treći „postglobalističkom fazom“. No možda je preciznije reći da je riječ o potrazi za ravnotežom između otvorenosti i ukorijenjenosti”, naglašava Pletikos.
Najava promjena
“U Hrvatskoj je glazba dodatno opterećena povijesnim iskustvom rata, tranzicije i sporova oko interpretacije prošlosti. Zato svaka simbolička gesta ima veću amplitudu značenja. Ono što je drugdje tek estetski trend, ovdje je dio šire rasprave o „dizajnu budućnosti“ Hrvatske kao države i kao nacije. No dugoročne zaključke moguće je donositi tek ako se trend potvrdi kroz vrijeme – kroz ponavljanje, širenje i stabilizaciju kulturnog obrasca.
Pobjeda sjajnih djevojaka iz grupe Lelek na Dori sama po sebi ne dokazuje duboki društveni zaokret. No kao simbol u širem kontekstu nesumnjivi je indikator kulturnog raspoloženja. A kultura, kao što već rekoh, često najavi promjene prije nego što ih politika imenuje.
I završiti ću kako sam počeo; da se ne lažemo: ovo je pobjeda Thompsona!”, zaključio je Pletikos.
