Kako je moguće da se Isus znojio krvavim znojem, preživio okrutno rimsko bičevanje te da mu je iz probodenog boka potekla krv i voda? Što zapravo medicina kaže o Isusovoj muci?
Sve se dogodilo početkom travnja u Jeruzalemu gdje su noći poprilično hladne. Isus nakon posljednje večere odlazi na molitvu u Getsemani gdje započinje agonija.
Kako je moguće da se Isus krvavim znojem znojio?
Ovo nije jedini slučaj u povijesti te je to moguće u takvim stresnim i mučnim situacijama. Naime, riječ je o hematidrozi, kada je koža posebno osjetljiva na bilo kakav dodir, što je veoma bolno.
Zatim je Isus odveden na bičevanje koje je u rimsko doba bilo vrlo okrutno.
Isus je izgubio veliku količinu krvi, izuzetno je pothlađen i dehidriran, a tlak je snižen što dovodi do hipovolemije, šoka.
> Cvjetnica – prvi dan uvoda u tjedan Muke Gospodnje
U takvim situacijama naš mozak želi zaštititi dvije stvari: mozak i srce te će sve resurse preusmjeriti da sačuva njihovu funkciju. Na taj način sve ostalo počinje otkazivati.
Nakon bičevanja, na Isusa su stavili trnovu krunu od bodljikavog granja s nekoliko centimetara bodlji – ziziphus spona-cristi. Vjerojatno vojnici tu krunu nisu lijepo ispleli nego su je nataknuli Isusu na glavu, što je izazvalo još veću agoniju i bol. Što medicina govori o Isusovoj muci objasnio je student pete godine medicine na Medicinskom fakultetu u Osijeku, Mislav Matišić, prenosi Đakovačko-osječka nadbiskupija.
Medicina: Fiksiranjem nogu Isusova muka se produžila
Postavili su na njegova leđa križ, koji je vjerojatno bio u obliku horizontalne grede. No, i to nije bilo lako jer je greda težila oko 50 kg.
Udaljenost od Pilata do Golgote bila je oko 600-700 metara. Vjerojatno je Isus više puta padao, a kad bi pao onda bi padao na lice što zorno prikazuje torinsko platno – na njemu se vide hematomi ispod očiju i nosa.
Da bi mogli Isusa pribiti na križ, morali su mu iščašiti rame. Čavao su zabili kroz zapešće između medijalnog i ulnarnog živca pazeći da ne povrijede arterije.
Razapinjanje je uzrokovalo užasnu bol koju je Isus morao trpjeti svaki put kada bi uzdahnuo i izdahnuo.
Bilo je bitno fiksirati i noge kako osoba ne bi odmah preminula jer bi tijelo palo i osoba bi se ugušila. Fiksiranjem nogu su produljili agoniju i bol. Nakon izvjesnog vremena smanjene su frekvencije disanja te dolazi do smrti.
Kad su nakon probadanja potekle krv i voda time se ustvrdilo da je osoba doista preminula jer je voda napunila pluća i preplavila srce koje više nije moglo pumpati krv, piše IKA.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa
Izvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.