Kolumnist Večernjeg lista i izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Boris Beck izdao je monografiju o klesaru Tadiji Barbariću. Naslov djela glasi: „Tadija Barbarić. Čudesan život kamena“. Između ostalog, donosi i priču o njegovom radu na obnovi crkve i svetišta Majke Božje u Voćinu koju su srpski pobunjenici i JNA do temelja uništili 1991. godine.
> 13. prosinca 1991. Voćin – šešeljevski masakr i kulturocid
Podsjetimo, Barbarić je radio na mnogim znamenitostima Hrvatske. Iskusan je klesarski majstor iz zagrebačke tradicije koji je, nakon stručne izobrazbe, osnovao vlastiti obrt (Rez d.o.o.) za obradu kamena.
> Beck izdao monografiju o Tadiji Barbariću, klesarskom majstoru zagrebačke tradicije
Od Osmanlija do Domovinskog rata
Zdanje iz 15. st. 13. prosinca 1991. godine uništili su zajedničkim snagama Jugoslavenska narodna armija (JNA) i pobunjeni Srbi. Pritom su i pobili 45 nedužnih Hrvata Voćinaca. Žrtvama je Požeška biskupija podigla spomenik, a msgr. Antun Škvorčević svečano je 14. kolovoza 2011. posvetio obnovljenu crkvu. Tjedan dana kasnije predao ju je hodočasnicima na uporabu.
Donosimo dio iz Beckove knjige o Barbarićevom radu na obnovi voćinskog svetišta.
„Mnogo Tadijinih poslova može se nazvati jedinstvenim, a među njima se izdvaja obnova srednjovjekovne slavonske crkve od koje gotovo nije ostao ni kamen na kamenu. Za vrijeme Domovinskog rata, u noći s 13. na 14. prosinca 1991., crkva je bila do temelja uništena, a njezina ponovna izgradnja mnogo je značila za taj kraj koji je podnio velike žrtve u obrani domovine. Voćinska crkva imala je dugu povijest gradnje i razgradnje.
Izgrađena je u 15. stoljeću u gotičkom stilu, a slične su građevine u tom dijelu Hrvatske nestale tijekom osmanlijske vladavine u 16. i 17. stoljeću. Voćinsku crkvu su srećom obnovili franjevci krajem 17. stoljeća, a kako se vjerovalo da je Gospin kip u njoj čudotvoran, postala je mjesto hodočašća za vjernike iz cijele Slavonije.
Ponovno je 1944. bila teško oštećena. Tada je ostala bez krova, ali su hodočašća od 1963. godine opet bila organizirana, unatoč zabranama, a sedamdesetih i osamdesetih bila je i obnavljana – da bi u Domovinskom ratu bila doslovno izbrisana s lica zemlje.
> U Grčkoj uhićen osumnjičenik za pokolj u Voćinu i Humu u Domovinskom ratu
Barbarić: S njom je nestao ne samo duhovni, nego i materijalni orijentir
‘Radilo se o vrlo vrijednom spomeniku kulture’, prisjeća se Tadija, ‘ali još je važnije što je ta crkva značila ljudima. Nju je trebalo ponovno izgraditi baš onakvu kakva je bila, ništa drugo nije dolazilo u obzir.’
Požeška biskupija i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske donijeli su odluku da se crkva obnovi u izvornom izgledu, a radovi su započeli 2002. godine. Projekt je izradio Zavod za graditeljsko naslijeđe Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dok su autori bili profesor na tom fakultetu Vladimir Bedenko i arhitekt Boris Vučić-Šneperger.
‘Ne može se zamisliti koliko je bilo teško gledati prazno mjesto na kojem je nekad bila crkva, i stvarno je trebalo upornosti i, ako hoćete tvrdoglavosti da se ponovno podigne’, iznosi svoja iskustva Tadija.
Crkva je bila čvrsta i masivna. Svojom veličinom i zvonikom je dominirala okolinom. S njom je nestao ne samo duhovni, nego i materijalni orijentir. ‘Bilo je to kao da slažete golemu slagalicu, a većine dijelova nema’, sjeća se Tadija.
Barbarić: ‘Bilo je to vrlo duboko iskustvo za sve prisutne’
‘Konzervatori i arhitekti su skupili sve preostale ulomke, usporedili ih sa starim fotografijama i nacrtima te ih onda složili. Trebalo se i odlučiti kako će na kraju izgledati crkva jer se u prošlosti često mijenjala i pregrađivala. Trebalo je i rekonstruirati sve što je nedostajalo. Tu smo onda nastupili mi kamenoresci jer sve je trebalo izraditi kao što se to radilo u srednjem vijeku. Ali to zapravo nije bio problem – kamen je kamen, on je od postanka svijeta jednak, i jednako se obrađuje.
Naša tehnologija napreduje, naravno, ali ne i u klesanju. Naš današnji majstor nije nužno u prednosti pred onim srednjovjekovnim. Dapače, onaj iz srednjeg vijeka mogao je biti spretniji od nas danas. To je bila ravnopravna utakmica, i zato je izazov bio teži. A ja jako volim izazove!’
Prema planu, valjalo je vratiti izvorni gotički izgled građevine, a u tome se krenulo od početka – od ulaznih vrata. ‘Prvo smo isklesali portal na zapadnom pročelju’, tumači Tadija. ‘Portal je jednostavan, ali ipak monumentalan. Bilo je vrlo neobično promatrati kako stoje ostaci starog zida i među njima taj svježe isklesani portal, kao i prije toliko stoljeća, kad se crkva prvi put gradila. Bilo je to vrlo duboko iskustvo za sve prisutne.’
> Arhitekt otkrio inspiraciju za interijer kninske crkve: ‘Otvorio sam Bibliju’
‘Novo isklesani ulomci skladno su se uklopili u srednjovjekovnu unutrašnjost’
Barbarić nastavlja: ‘Mi smo napravili faksimilno sve gotičke elemente. Bilo je vrlo važno izabrati pravi kamen koji po strukturi i boji odgovara sačuvanim dijelovima. Budući da je u ratu stradala i kamena oprema crkve, ona je naručena od suvremenih umjetnika, recimo novi ambon je moderno isklesan. Za svetohranište smo koristili zeleni brazilski kamen, verde fantastico.’
‘Osim glavnog portala i pročelja’, objašnjava Barbarić, ‘isklesali smo i unutarnje portale i sve prozore, kao i nišu u svetištu. Posebno je bio zahtjevan rad na uskim i visokim prozorima, kao i na podnožjima stupova, zbog njihove bogate dekoracije.’
Novo isklesani ulomci skladno su se uklopili u srednjovjekovnu unutrašnjost i nije ih bilo moguće razlikovati od originalnih.
> SAD: U pet godina zabilježeno najmanje 510 napada na katoličke crkve
Svaki kamen u gotičkoj crkvi prenosi vjersku poruku
Namjera je obnove crkve u Voćinu bila da se što više originalnih dijelova sačuva i ponovno ugradi. Izvorni kameni ulomci počeli su se skupljati, označavati i sortirati čim je crkva bila 1995. razminirana, a 1999. bili su i injektirani zidovi koji su ostali stajati i nakon pokušaja potpunog uništenja. Nakon dovršetka rekonstrukcije može se opet doživjeti izvorni sakralni ugođaj s igrom svjetla i sjene, onako kako su ga zamislili drevni graditelji.
Zamršen splet gotičkih rebara prirodno privlači pogled vjernika prema gore, kao što i stremljenje drevnih graditelja u visinu ima svoje duhovno značenje: crkva je slika ljudske duše koja se želi protegnuti što više u visine, prema Bogu. Svaki kamen u gotičkoj crkvi prenosi upravo tu vjersku poruku, od izvornih lukova obrubljenih klesancima, preko svih pet rekonstruiranih kontrafora, do faksimilne rekonstrukcije rekonstrukcije rebara svoda klaustra.
Kamen temeljac ove najnovije crkve, u dugom povijesnom nizu razaranja i ponovnog građenja, blagoslovio je papa Ivan Pavao II. 1998. kada je posjetio Hrvatsku. Rezultat obnove je zadivljujući spoj baštine i nove tehnologije, velike duhovne tradicije i suvremenih umjetničkih djela, prostor koji će mnogima i za dugo vrijeme biti mjesto utjehe“, zaključuje Beck u svojoj monografiji o klesaru Tadiji Barbariću.
> Novo zvono na crkvi u Srbu: Sjećanje na pokolj Hrvata u srpskom ‘ustanku’
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.