Hrvatski plemići Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pogubljeni su 30. travnja 1671. u Bečkom Novom Mjestu zbog urote protiv bečkog dvora. Odsječene su im glave i to mačem, što je bio običaj u slučajevima pogubljenja plemića. Pokopani su u Bečkom Novom Mestu, a prošla su stoljeća dok njihovi ostatci nisu stigli u domovinu. Značajnu ulogu u tome imala je Družba Braće hrvatskog zmaja.
Vođe protuhabsburške urote Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pogubljene su 30. travnja 1671. Povod za urotu bio je Vašvarski mir koji je 1664. godine sklopio kralj Leopold I. s nepovoljnim uvjetima za vlastite zemlje. Hrvatska i Ugarska nisu priznale taj dogovor i nadale su se da će uz pomoć bečkog dvora osloboditi svoja područja od turske vlasti. Kako im je Beč onemogućio da se zakonito izbore za svoja prava, svoja su prava probali ostvariti pobunom. Bečki dvor, istodobno provodi apsolutističku i centralističku politiku ne poštujući staleška prava hrvatskoga i mađarskog plemstva.
Saznavši za urotu, zahvaljujući izdaji iz urotničkih redova, kralj Leopold I. pod izgovorom pomirenja doveo je hrvatske velikaše 1670. godine u Beč. Odmah ih je stavio u kućni pritvor, a zatim prebacio iz Beča u tamnicu u Bečko Novo Mjesto. Nakon jednogodišnje i nezakonite istrage, jer je hrvatskim velikašima mogao suditi samo Sabor, osuđeni su na smrt odsijecanjem glave i desne ruke zbog uvrede kralja i izdaje zemlje. Kao posebna „milost“, osuđenicima je oproštena kazna odsijecanja ruku, stoji na stranicama Hrvatskog Sabora.
Grob Zrinskog i Frankopana
Zrinski i Frankopan pokopani su tako 1671. u crkvici sv. Mihajla u Bečkom Novom Mjestu (ili Bečkom Novigradu) i tamo ostaju do 1802. godine. Te godine crkva je prenamijenjena u gradsku žitnicu, zbog čega su se njihovi ostaci premješteni na južnu stranu zvonika župne crkve.
Do promjene grobnog mjesta ponovo dolazi 1885. Njihovi ostatci tada se premještaju u gradsku mrtvačnicu, a nakon toga u skupnu grobnicu na središnjem groblju. To se odvilo po naredbi načelnika Bečkog Novog Mjesta Pöcka (vjerojatno po direktivi iz Beča da se obustavi prijenos u Hrvatsku). Tim je potezom odgođena procedura povrata njihovih ostataka u Hrvatsku, s čim se gradonačelnik Pöck ranije bio složio.
Preuzeto s laszowski.com/
Od 1885. mnogi ugledni hrvatski političari i kulturni djelatnici konstantno su apelirali na prijenos ostataka u Hrvatsku. O tom se pitanju raspravljalo i u Hrvatskom saboru, a osnovan je i Odbor za prijenos ostataka. No, ništa nije bilo značajno uspješno. O ovoj temi detaljno je pisano u radu “Djelovanje Družbe Braće hrvatskog zmaja u izgradnji kulta Zrinskih i Frankopana do 1921. godine” autora Tomislava Perčinlića.
Uloga Družbe
U cijeloj priči ključna je bila Družba Braće hrvatskog zmaja, na čelu s Emilijem Laszowskim i Velimirom Deželićem. Budući da su procijenili da bi sve oko ekshumacije moglo potrajati, predložili su da Družba plati cjelokupne troškove oko iskapanja ostataka i dostojnog pokopa. Na sastanku Družbe odlučeno je da će se čim je prije moguće izvaditi ostatke iz skupnog groba i prebaciti na posebno mjesto do prijenosa u Hrvatsku.
Vijeće Bečkog Novog Mjesta dozvolilo je ekshumaciju ostataka. No, dali su uvjete da sve mora proteći mirno i tiho i bez ovacija, demonstracija i političkih biljega. Prije ekshumacije trebalo je dakako utvrditi lokaciju pokopa Zrinskog i Frankopana te dobiti vjerodostojnu potvrdu da su to uistinu njihovi ostatci.
Na fotografiji ekshumacije Laszowski stoji u raki, lijevo od lijesa, a Velimir Deželić st. je desno.
Preuzeto s laszowski.com/
Kako se ekshumacija odvijala?
Nakon što su prikupljeni potrebi dokazi i dokumenti, 20. srpnja 1907. započeo je proces ekshumacije i ponovnog ukopa ostataka Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Tome su prisustvovali Emil Laszowski, njegova kći Fedora, kapelan Družbe Filip Hajduković, Rudolf Horvat, Deželić u pratnji supruge i kćeri, te tajnik Družbe Širola.
Čin ekshumacije i pokopa započeo je u 8 sati ujutro kada je održana misa u župnoj crkvi. Nakon mise dolaze članovi gradskog povjerenstva i liječnik te svi zajedno odlaze ka grobu. Na grobu su se već skupili radnici predvođeni Franjom Karacsonom, još jednim svjedokom pokopa ostataka Zrinskog i Frankopana u skupni grob. Tada je počelo kopanje pod vodstvom grobnog nadzornika; na 1 metar groba počeli su pronalaziti ostatke, koje su odmah prebacili u već spremni lijes. Kako se kopalo dalje, sve više se utvrđivalo kako je to skupni grob gdje su pokopani ostaci Zrinskog i Frankopana. Iskopani ostaci preneseni su u mrtvačnicu, gdje su prepuštene na stručnu analizu, pregled i sastavljanje.
Nakon toga, lijes je stavljen u drugi lijes, zaključali ga i polagano nosili prema grobu, koji je kupila Družba. Napravljen je i natpis koji glasi: MUČENICIMA 30. IV. 1671.-BRAĆA HRVATSKOG ZMAJA 20./VII. 1907. Stavljen je i željezni križ s latinskim napisom.
Preuzeto s laszowski.com/
O činu ekshumacije sastavljen je službeni zapisnik koji potvrđuje da je grob svojina Družbe Braće hrvatskog zmaja, a ostaci su svojina Bečkog Novog Mjesta, opisano je u radu.
Braća hrvatskog zmaja iznova su grob uredila 1913. godine.
Laszowski stoji desno od svećenika.
Preuzeto s laszowski.com/
Prijenos ostataka u Hrvatsku
Vodstvo i članovi Družbe ustvrdili su kako više nema nikakvih zapreka glede prijenosa ostataka u Hrvatsku: dokazi su tu, ostaci su u grobu, a grob je u vlasništvu Družbe. Pozivi za prijenos ostataka dolazili su i iz Hrvatskog sabora. Među ostalim, na 42. sjednici Hrvatskog sabora 13. ožujka 1914., zastupnik vlč. Franjo Novak podnio je interpelaciju Kraljevskoj hrvatskoj vladi da se s uspomene hrvatskih velikana Zrinskoga i Frankopana skine žig veleizdajstva, kako bi se omogućio prijenos njihovih kostiju u domovinu.
Ipak je prošlo nekoliko godina do konačnog prijenosa ostatka hrvatskih velikana u domovinu. To se dogodilo tek nakon Prvog svjetskog rata i pada Austro-Ugarske. Konačno, na molbu Braće hrvatskog zmaja 12. travnja 1919. Zemaljska vlada daje potvrdu kojom se dopušta prijenos ostataka Zrinskog i Frankopana. Time je otklonjena i posljednja prepreka te su pripreme za prijenos mogle početi.
Bečko Novo Mjesto, 26. travnja 1919.
Laszowski stoji treći desno od kišobrana.
Preuzeto s laszowski.com/
Već 14. travnja oformljen je Odbor za prijenos kostiju, a za predsjednika je izabran zagrebački gradonačelnik Stjepan Srkulj. Odabrana je i delegacija koja će prenijeti ostatke iz Bečkog Novog Mjesta, a činili su je Laszowski, Deželić, predstavnici akademske omladine i drugi. Uz njih je bio i veleposlanik u Beču novoosnovane Kraljevine SHS Jožef Pogačnik.
Dolazak u Zagreb i pokop
Ekshumacija je konačno obavljena 26. travnja 1919. Nakon obavljene ceremonije lijes je prenesen u željeznički vagon na kolodvoru u Bečkom Novom Mjestu, a 27. travnja 1919. započinje put za Zagreb. Na putu je vlak s lijesom dočekan prvo u naselju Špilje, potom u Mariboru, Celju, Zaprešiću i još nekoliko manjih naselja. Konačno, vlak s ostatcima Zrinskog i Frankopana stigao je u Zagreb 28. travnja.
Lijes s ostacima iznijeli su studenti, a govore su održali dr. Velimir Deželić u ime Družbe te tadašnji zagrebački gradonačelnik dr. Stjepan Srkulj. Potom je formirana povorka od Glavnog kolodvora do zgrade Akademije, gdje su ostaci bili do pokapanja u katedrali.
Zagreb, 29. – 30. travnja 1919.
Preuzeto s laszowski.com/
Svečana ceremonija prijenosa ostataka u zagrebačku katedralu održala se 30. travnja 1919. godine. Procesija je započela u 9 sati ujutro ispred zgrade Akademije, gdje su se okupili svećenstvo, crkveni redovi, biskupi i crkveni dostojanstvenici s Kaptola na čelu s nadbiskupom Antonom Bauerom. Uz njih, sudjelovali su brojni vojni časnici, činovnici, gradska uprava, hrvatska vlada i sabornici, sudska vlast, pjevačka i ostala kulturna društva, sportska društva i Sokol, lideri političkih stranaka, školarci i akademičari, delegacije stranih zemalja i mnogi drugi. Cijela povorka trebala je proći rutom: Zrinjevac, Kukovićeva ulica, Sveučilišni trg (danas Trg Republike Hrvatske), Frankopanska, Ilica, Jelačićev trg, Bakačeva i na kraju Kaptol.
Zagreb, 29. – 30. travnja 1919.
Preuzeto s laszowski.com/
Svečanu misu zadušnicu predvodio je zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer, a ostaci su pokopani u prostoru sjeverne lađe.
U Hrvatskoj se 30. travnja obilježava kao Dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa