Na današnji dan 1912. godine u 23.40 sati Titanic je udario u ledenu santu. Potonuo je za samo 2,5 sata. Istog je dana na brodu trebala biti održana vježba spašavanja na moru, ali ju je kapetan Smith iz nepoznatih razloga odgodio. Osim što na brodu nije bilo dovoljno čamaca za spašavanje, većina ih je spuštena u more prije nego su popunjeni. Tako je, naprimjer, čamac broj 7 spušten sa samo 24 osobe, unatoč tome što je mogao nositi 64. Najmanje osoba ponio je čamac broj 1, koji je s kapacitetom od 40 osoba, nosio samo 7 članova posade i 5 putnika.
Posada broda Californian koji je bio najbliže Titanicu nije odgovorila na pozive koji su pristizali s Titanica. Ugledavši neobično svjetlo na nebu (baklje za spašavanje ispaljene s Titanica) članovi posade su u 00.45 probudili kapetana koji nije izdao nikakvu naredbu. Budući da je brodski telegrafist već spavao posada nije razumjela signale, te nitko do jutra nije reagirao. Dotad je Carpathia stigla na mjesto nesreće te pokupila sve preživjele.
17. travnja, dan prije nego su brodolomci stigli u New York, iz Halifaxa u Novoj Škotskoj poslana je potraga za tijelima. Brod Mackay-Bennett bio je opskrbljen sa sredstvima za balzamiranje te 40 balzamera, tonama leda i 100 mrtvačkih sanduka. Iako je Mackay-Bennett našao 306 tijela, 116 ih je bilo toliko oštećeno da ih nisu mogli vratiti na obalu. Cilj misije bio je identificirati svako tijelo. Mackay-Bennett, kao i drugi naknadno poslani brodovi pronašli su 328 tijela, od čega je njih 119 bilo toliko oštećeno da su pokopani na moru.
Na kraju još treba dodati kako je uz manjak čamaca za spašavanje, Titanic imao jedan dimnjak više od onoga što mu bilo potrebno. Naime, inženjeri su ugradili i četvrti dimnjak koji nije imao drugu svhu doli brod učiniti još impresivnijim nego što je bio.
