Masivne, proždiruće, supermoćne, crne rupe najveća su enigma našeg kozmosa i sve do danas, srijede 10. travnja, kada se očekuje prva, povijesna snimka, nisu bile izravno promatrane.
Crna rupa je nebesko tijelo koje posjeduje ekstremno veliku masu u vrlo malenom volumenu. Simbolički, to je kako kada bi Zemlja bila komprimirana i ugurana u krojački napršnjak ili primjerice kao da bi Sunce imalo promjer od samo 6 kilometara, objašnjava za agenciju France Presse Guy Perrin, astronom u Pariškom opservatoriju (PSL).
Prema teoriji opće relativnosti koju je 1915. postavio fizičar Albert Einstein, a koja je omogućila da se objasni ustroj crne rupe, gravitacijsko privlačenje “tih čudovišta” takve je prirode da mu ništa ne može umaknuti, ni materija, ni svjetlost, bez obzira na valnu duljinu. Dakle, nemoguće je izravno promatrati crnu rupu.
Osim toga, gravitacijska sila emitirana iz crne rupe tako je fenomenalna da je nemoguće reproducirati slično okružje u laboratoriju.
Znanost je definirala dva tipa crnih rupa. Prve su zvjezdane i formiraju se pri završetku životnog ciklusa zvijezde. Ekstremno su malene i pokušaj promatranja nama najbližih crnih rupa bio bi jednak pokušaju da uočimo ljudsku stanicu na Mjesecu.
S druge strane, supermasivne crne rupe smještene su u središtu galaksija i njihove su mase između milijun i milijarda masa Sunca. Počele su se formirati u vrlo ranom stadiju svemira, s galaksijama. One rastu dakle već nekih 10 milijarda godina. Pa ipak je njihovo formiranje i dalje nepoznanica.
Dvije crne rupe uočene zahvaljujući znanstvenom projektu Event Horizon Telescope su dvije supermasivne crne rupe.
Prva, Sagittarius A* (Strijelac A*) u središtu je naše galaksije Mliječne staze, udaljena 26.000 svjetlosnih godina od Zemlje. Njezina je masa 4,1 milijun puta mase Sunca. Njezin promjer je deseti dio udaljenosti između Zemlje i Sunca.
Masa druge supermasivne crne rupe je 3,5 milijarde mase našeg Sunca i 1500 puta veća je od Sagittariusa A*. Smještena je 54 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje, u središtu galaksije M87. Mnogo je veća od Sagittariusa A*, ali od nas je toliko udaljena da kada bi bila promatrana sa Zemlje, “činila bi se manjom od Sagittariusa A*”, navodi Event Horizon Telescope.
Pod utjecajem divovskog gravitacijskog privlačenja, zvijezde koje su preblizu najprije su spljoštene, izduljene pa imještene, plin se zagrijava do ekstremnih vrućina. Plin i dijelovi zvijezda vrte se spiralno oko crne rupe i ona ih proguta pri čemu nastane prasak ultraljubičaste svjetlosti.
“Kada crna rupa počinje usisavati masu, ta masa postane vrlo vruća, sjaji i emitira svjetlost”, kaže Paul McNamara, iz Europske svemirske agencije (ESA).
Kad već ne mogu identificirati crnu rupu, astronomi godinama istražuju obod tog čudovišta zahvaljujući fenomenima koji se odvijaju na toj granici.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
