Na današnji dan prije 103 godine potonuo je veliki putnički brod Titanik. Tragedija se dogodila u noći između 14. i 15. travnja 1912. godine u vodama sjevernog Atlantika, oko 740 kilometara od najbližeg kopna, a na Titaniku je poginulo 1.517 osoba.
Ledena santa koja je probila trup tog megalomanskog putničkog broda plutala je vodama Atlantika oko tri tisuće godina, tvrde znanstvenici. Izgradnja Titanika trajala je tri godine, tijekom koje je bilo angažirano 3.000 radnika, a posao je vrijedio oko 7,5 milijuna dolara. U današnjoj vrijednosti novca gradnja je procijenjena na 176 milijuna dolara.
Titanik je na svoje prvo i posljednje putovanje poveo 1.300 putnika i 900 članova posade. Iako je imao četiri dimnjaka, samo su tri bila u funkciji, onaj četvrti je bio tamo jer su dizajneri mislili da s njim bolje izgleda. Na brodu se u vrijeme putovanja i tragedije nalazio i John Jacob Astor IV, američki biznismen koji je bio u to vrijeme među najbogatijim ljudima na svijetu.
Carpathia je bio prvi brod koji je došao u pomoć Titaniku nakon poziva u pomoć. U trenutku udara bili su udaljeni 89 kilometara od Titanika. Temperatura vode u trenutku potonuća bila je minus dva stupnja Celzijusa. Brod je tonuo oko 160 minuta, a putnici koji su završili u vodi oko broda imali su između 15 i 45 minuta života prije nego su se smrznuli.
Titanik danas leži na dubini od 3.700 metara, a cijelo polje razbacanih dijelova broda prostire se na površini od gotovo 39 kvadratnih kilometara. Ostaci Titanika i točna lokacija potonuća otkriveni su tek 1. rujna 1985. godine ili 73 godine nakon katastrofe, prenosi Bljesak.info.
Posljednja preživjela osoba sa Titanika, Millvina Dean, umrla je 2009. godine. Kada je brod potonuo imala je svega dva mjeseca.
Thomas Byles – Isusovac koji je odlučio ostati na brodu i moliti s putnicima
Manje je poznata činjenica da se na brodu nalazio i svećenik Thomas Byles, isusovac koji se kobne noći 14. travnja 1912. godine našao na “nepotopivom” Titaniku kako se do tada mislilo. Toga je dana otac Byles, na Bijelu nedjelju, održao svoju posljednju propovijed. Preživjeli kažu kako je govorio o molitvi kao pojasu za spašavanje života.
Nakon što je Titanik udario u ledenu santu otac Byles posvetio se istinskom spašavanju – spašavanju duša. Iako mu je dva puta ponuđeno mjesto u čamcu za spašavanje, otac Byles oba je puta ponudu odbio i do kraja ostao vjeran svojem svećeničkom poslanju, prenosi Bitno.net.
Posljednje sate svojega života posvetio je ispovijedanju i molitvama. Blagoslivljao je sve koji su tražili blagoslov, a brojnima koji su se okupljali oko njega udjeljivao opće odrješenje. Otišao je među putnike drugog i trećeg razreda, od kojih su mnogi bili pobožni katolici, te ih moleći krunicu, vodio na palubu.
Nakon krunice isusovac Byles rekao je okupljenim putnicima koji su klečali oko njega da se pripreme za susret s Gospodinom, a okupljeno je mnoštvo nakon njegovih riječi zapjevalo pjesmu “Bliže, o Bože moj”, prepričala je za New York Sun jedna od preživjelih putnica Agnes McCoy.
Godinu dana nakon tragedije, William Byles, brat pokojnog svećenika, zajedno je sa svojom suprugom bio u privatnoj audijenciji kod pape Pija X. kako bi mu ispričao priču o svojem bratu Thomasu. Zanimljivo, Thomas Byles na Titaniku se našao upravo zbog svojega brata Williama. Putovao je u Brooklyn na njegovo vjenčanje.
Danas, 103. godine nakon potonuća Titanika, nasljednik oca Bylesa u župi Sv. Helene u Essexu (Velika Britanija) otac Graham Smith, bez zadrške smatra kako ovog izvanrednog svećenika Crkva treba proglasiti svetim.
“Moramo ga uzdići na čast oltara, što znači da ga Vatikan treba prepoznati mučenikom. Nadamo se i molimo da za njegovo proglašenje svetim” – rekao je župnik Sv. Helene.
Recimo kako je još jedan heroj s Titanika i hrvatski redovnik Josip Perušić, koji je dao život za putnicu i njezino dijete.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
