Nakon 50. ljudi se teško odvajaju od viška stvari i uspomena koje su sakupljali čitav život i koje ih s godinama počnu opterećivati, kažu američki znanstvenici.
Prema američkom istraživanju manje je vjerojatno da će ljudi nakon 50. prodati ili pokloniti predmete koji im više ne trebaju, moguće zbog toga što to postaje i fizički i psihički teže.
“Posjedovanje previše predmeta je prepreka starijima za seljenje”, kaže voditelj istraživanja David Ekerdt, ravnatelj centra za gerontologiju sa sveučilišta Kansas u Lawrenceu.
Taj problem u SAD-u je doveo do stvaranje nove profesije i industrije – organizatora selidbi starijih osoba.
Još se ne zna puno o razlozima zbog kojih se starije osobe teško odvajaju od predmeta koji im više ne trebaju.
Tim znanstvenika analizirao je podatke iz godišnjeg istraživanja zdravlja i ponašanja Amerikanaca starijih od 50 godina koje se sustavno vodi od 1992.
U 2010. 22 tisuće ispitanika odgovaralo je na pitanja što radi sa svojim stvarima uključujući koliko ih se često rješavaju i smanjuju broj stvari po kući tako što ih bacaju, prodaju ili poklanjaju dobrotvornim organizacijama ili članovima obitelji.
Ekerdtov tim utvrdio je da je među osobama starijim od 70 godina oko 30 posto kazalo kako nije ništa bacilo ili poklonilo u zadnjih godinu dana a 80 posto nije prodalo ništa u istom razdoblju.
Unatoč tomu više od polovice ispitanika u svim dobnim skupinama iznad 50 godina kazalo je kako vjeruje da ima previše stvari.
Primjerice 56 posto u dobi od 50 do 59 i 62 posto u dobi od 70 do 79 kaže kako ima više stvari nego im treba.
Rezultati su objavljeni u časopisu Journals of Gerontology: Series B.
“Bio sam iznenađen da je toliko ljudi kazalo kako ima više stvari nego što im treba”, kazao je Ekerdt. “Pitate se zašto je to tako? Zašto se ne rješavaju stvari?”
Znanstvenici kažu kako je moguće da su se neki riješili viška stvari ranije u životu ili prije selidbe pa nisu bili pod pritiskom da to naprave kasnije, no isto je tako moguće da sa starenjem slabije zdravlje onemogućava nekima da se organiziraju i riješe stvari.
U dodatku na logistiku emocije koje prate bacanje stvari povezanih s vlastitim identitetom i uspomenama to otežavaju.
“Mnogi se boje da će ostati bez sjećanja ako bace predmete”, kaže izvršna direktorica udruženja organizatora selidbi starijih Mary Kay Buysse.
Organizatori selidbi pomažu starijim osobama da se riješe nepotrebnih predmeta.
Za mlađe osobe ovo bi istraživanje trebalo poslužiti kao podsjetnik da se treba na vrijeme početi rješavati viška stvari, dodaje Buysse.
“Mi kao kultura trebamo razmisliti trebamo li sve te stvari”, kaže Buysse. “Ne treba se svega riješiti ali ne treba ni sve zadržati”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa