Zagrebački Zoološki vrt je poželjno turističko, ali i obiteljsko odredište u kojem boravi oko 300 vrsta i oko 6000 jedinki. Tomislav Krizmanić, inače dugogodišnji zaposlenik i edukator Zoološkog vrta, u razgovoru za narod.hr otkrio je neke zanimljive činjenice o zoološkom vrtu, ali i buduće planove.
Zagrebački Zoološki vrt osnovao je Mijo pl. Filipović 27. lipnja 1925. godine na prostoru današnjeg prvog otoka, na prvom jezeru u parku Maksimir, a prvi stanovnici bile su tri lisice i tri sove. Ljudima se zoološki vrt svidio te se uz donacije, u godinu dana, proširio na današnju površinu. Zbog velike gužve koju su na jezeru činili čamci, naknadno je napravljen kanal kako bi se napravio kružni tok za čamce i tako je nastao drugi otok – tako da danas postoji prvi i drugi otok i kopneni dio zoološkog vrta.
„U zoološkom vrtu na oko 7 hektara ukupne površine, boravi oko 300 vrsta i oko 6000 jedinki, a te brojke uglavnom otpadaju na male životinje, odnosno na beskralježnjake, male sisavce, ribe, gmazove i vodozemce“, rekao je Krizmanić.
„Ljudi nas često pitaju zašto nema slona – nemamo dovoljno prostora, a većina to ne shvaća. A nedostatak prostora uvijek kompenziramo njegom i brigom jer nije uvijek sve u prostoru. Badava nekoj životinji prostor ako joj nije omogućeno da radi ono za što je stvorena“, napominje Krizmanić.
Krizmanić je otkrio kako je bilo planova oko proširenja zoološkog vrta, no to nije moguće pošto je Zoološki vrt omeđen cestom, zaštićenim parkom i privatnim vlasništvom.
„Park Maksimir je zaštićeno kulturno dobro i spomenik parkovne arhitekture, a samo proširivanje na park bi automatski značilo njegovu devastaciju pošto bi se gradio prostor prilagođen životinjama. Uostalom, park Maksimir je stariji i broji oko 200 godina, a Zoološki tek 90“, tvrdi Krizmanić.
Posjetitelja uvijek ima, tvrdi Krizmanić, no napominje kako još uvijek postoji fama koje se ne mogu otresti, a to je da se zimi zoološki vrt zatvara.
„Zoološki vrt je otvoren cijele godine! Životinje zimi ne spavaju zimski san, a čak i one koje bi trebale to ne rade. Kornjače idu u hibernaciju zato što je to jako bitno za njihovo razmnožavanje. Medvjedi recimo ne spavaju zato jer nisu dovoljno niske temperature u gradu, nije velik zimski pokrivač, hrane imaju, ali su usporeni i manje aktivni“, napominje Krizmanić te dodaje kako „u prirodi nikad nije sve crno-bijelo kako bi ljudi željeli da bude“.
„Dakle, broj posjetitelja sumiramo na kraju godine zato što broj posjetitelja varira iz godine u godinu, a sve je ovisno o vremenskim prilikama“, ističe Krizmanić te dodaje kako ova godina nije vremenski sjajna, no posjećenost je u redu.
„Broj posjetitelja se u proteklih godina nije drastično povećao, ali ni smanjivao, no kriza je donijela svoje – umanjivala je broj, no to je radila u svemu. Kod nas je nezgodno zato što ljudi još uvijek percipiraju da posjet zoološkom vrtu iskuljučivo ovisi o vanjskim prilikama i to pokušavamo promijeniti“, rekao je Krizmanić te napomenuo kako se povećao broj posjetitelja u zimskim mjesecima radi brojnih edukacija i programa.
Najstarija životinja je, pretpostavlja Krizmanić, nilski krokodil.
„Nemamo o njemu puno podataka. Znamo samo da je bio otprilike ovakve veličine kad je došao 1974. u Zagreb, u vrijeme kad je otvorena Tropska kuća. Procjenjujemo da bi mogao biti star oko 70 godina“, rekao je Krizmanić te istaknuo kako je bilo i mladunaca kapibara i lemura…
U Zoološkom vrtu ima i dosta ugroženih životinjskih kao što su recimo crvena panda, mongolski ždral, dvogrba deva koja je pred izumiranjem.
„Radi se o divljoj populaciji dvogrbih deva kojih ima par stotina još“, napominje Krizmanić te ističe kako je Zoološki vrt od 1997. godine član Europskog udruženja zooloških vrtova (EAZA) i akvarija koja se bavi i ima programe za očuvanje ugroženih vrsta.
„Zoološki vrtovi inače ne doživljavaju jedni druge kao konkurenciju, već rade kooperativno. EAZA koordinirano vodi programe za uzgoj ugroženih životinjskih vrsta kojima je cilj zaštita, točnije stvaranje sigurnosne populacije u zatočeništvu. U zoološkim vrtovima se uzgajaju jedinke, svaka ima svoj rodovnik, a u program može ući ona životinja za koju se točno zna porijeklo radi genetike i zato što ta populacija mora biti samoodrživa idućih 100 godina“, otkriva Krizmanić.
„Recimo, vrsta antilope koja je uzgojena u zoološkim vrtovima, a koja je u međuvremenu u prirodi nestala, sada se iz europskih zoološkoh vrtova koordinirano naseljava u tuniške zoološke vrtove – to je proces povratka životinje“, ističe Krizmanić te dodaje kako „dosta ljudi „buči“ kako životinje trebaju biti na slobodi“ i napominje kako ne percipiraju stvari u cijelosti.
„Životinje ne možeš vratiti na slobodu jer neke ni nisu uzete iz prirode i to ljudi ne shvaćaju. Zoološki vrtovi više ne hodaju s mrežama i love u prirodi životinje kao što su radili prije 60 godina da bi boravile u zoološkim vrtovima. To se radi samo u situacijama kada je životinja tik pred nestankom, odnosno izumiranjem kako bi se vrsta sačuvala i uspjela razmnožiti“, ističe Krizmanić.
Napominje kako je ipak tendencija da se to radi u matičnoj zemlji životinje.
Postoje rezervati, kaže Krizmanić, ali oni su puni i ne mogu primiti više životinja nego im uvjeti dopuštaju.
„Ne možeš pustiti recimo lava u Afriku „negdje u prirodu“ jer ima sve manje divljine, odnosno više je ljudi koji se bave poljoprivredom, velik je broj krivolovaca… Konkretno, lavove treba miješati radi genetike jer su lavovi u tim rezervatima izolirane populacije pa opet dobro dođu zoološki vrtovi“, napominje Krizmanić.
Zagrebački Zoološki vrt dosta pažnje posvećuje hrvatskoj fauni pa tako provodi projekt istraživanja čovječje ribice i dinarskog voluhara – malog simpatičnog glodavca, vrste koja je endemična za područje dinarida i o kojoj se malo toga znalo.
„Mi smo ih uzgojili, stekli nova znanja o uzgoju i prehrani, ispravljamo postojeće podatke jer to nije klasični glodavac koji se hrani zrnjem, već posebnim biljkama. Pa ako zatreba, znat ćemo kako ih uzgojiti u zatočeništvu“, rekao je Krizmanić te dodao kako uzgajaju i dubrovačku riječnu kornjaču.
„Ona živi na dubrovačkom i stonskom području koje je izuzetno malo i nestaje zbog zagađenja vode. Puštali smo i bjeloglave supove u prirodu, šteta što su naše jedinke prestare za parenje, svake godine pustimo bijele rode koje se kod nas rode“, napomenuo je Krizmanić.
„Dobro surađujemo i s nadležnim ministarstvom, institucijama, organizacijama, ali i brojnim udrugama jer ipak ne možemo sve sami, a surađujemo na znanstveni i stručni način, ali i organizacijski i edukativno. Valja udružiti snage u promociji i zaštiti i zajednički pokušati podići svijest kod ljud“, smatra Krizmanić.
„Pomažemo i nacionalnom parku iz Ugande koji, ako i mnogi slični parkovi iz siromašnijih zemalja, imaju problema jer imaju ograničene resurse, neopremljeni su… Teško je zaštititi životinje recimo u Kongu zbog situacije u kojoj se ta zemlja nalazi. Prije desetak godina pričao sam sa kolegama iz Konga koji su rekli kako ljudi koji se skrivaju od tih vojnih hunti jedu sve pa tako i čovjekolike majmune, odnosno gorile kojih ima jako jako malo“, prisjetio se Krizmanić.
„Pa su tako, kako bi zaštitili gorile, učili djecu da će se zaraziti HIV-om ukoliko pojedu gorilu što je krajnje neetično, jasno, davali su im drugu vrstu hrane, odnosno predlagali kako se hraniti“, rekao je Krizmanić.
„To su veliki problemi u siromašnijim zemljama gdje se često nema ni volje zaštititi životinje, nema financijskih sredstava i zapreka su gospodarska i politička situacija, tako da su zoološki vrtovi ‘prva pomoć’ u pomoći spašavanja životinja“, istaknuo je Krizmanić.
Povratak životinja je također dugotrajan jer se životinje mogu vratiti u prirodu ukoliko je uklonjen uzrok nestanka određene vrste, ističe Krizmanić te napominje kako bogatije zemlje i njihovi zoološki vrtovi ipak uspijevaju educirati stanovništvo u siromašnijim zemljama, uvode centre za uzgoj, provode određene projekte zaštite…
„Zagrebački zoološki vrt provodi oko 20 programa za zaštitu životinja, a uz ovu našu priču s lavovima individualiziramo priču i pomažemo ugandskom zoološkom vrtu i svraćamo pozornost na postojeće probleme te pokušavamo ljude animirati da indirektno pomognu lavovima. Proveli smo i zgodnu kampanju za očuvanje čovjekolikih majmuna za koju smo dobili i nagradu „Raising Awareness Award“ EAZA-e koja svake dvije godine organizira zaštitno-edukativnu kampanju s određenom temom. Dobili smo od njih i nagradu za zaštitnu kampanju europskih zvijeri“, rekao je Krizmanić.
„Radimo, napredujemo, razvijamo se. Imamo gomilu projekata, no ono što možemo najaviti nakon otvaranje nove nastambe za lavove je realizacija nove nastambe za medvjede. U početnoj smo fazi i posjetitelji mogu vidjeti tek kako će nastamba izgledati“, otkrio je Krizmanić.
„Faza broj jedan je uređenje unutar postojećih gabarita, a faza broj dva je proširenje postojeće nastambe, a za tu fazu trenutno nemamo sredstava, ali će biti. Ali nisu u pitanju samo financije, treba se cijeli prostor prilagoditi, preseliti žuvotinje… Nastamba za lavove je bila jako važan, ali i zahtjevan projekt. Zapravo najvažniji projekt u 40 godina, od otvorenja famozne Tropske kuće. Lavovi napokon imaju nastambu kakvu trebaju imati“, smatra Krizmanić.
Otkriva kako su i žirafe u planu kao budući stanovnici „afričke savane“ koja se nadovezuje na nastambu za lavove. Valja naglasiti da su to sve jako zahtjevni projekti koji nisu izvedivi u kratkom roku.
„Financiramo se iz gradskog proračuna u cijelosti, a sve ono što zaradimo i što dobijemo iz donacija koje se kreću od 50 do nekoliko tisuća kuna, ulažemo u razvitak zoološkog vrta i poboljšanje uvjeta životinja“, napomenuo je Krizmanić te dodao kako je važna svaka donacija.
„Postoji i program posvojenja životinja, a posvojitelji kroz nj mogu uplatiti određeni iznos.
Posvojenje traje godinu dana, osoba dobiva plaketu za uspomenu, ali i određeni poklon, a posvojitelj minimalno može uplatiti 50 kuna“, rekao je Krizmanić te istaknuo kako se na taj način ljudi bolje uključuju u rad zoološkog vrta i bolje upoznaju životinje.
U zoološkom vrtu postoji i volonterski program, a volonterom može postati svaka punoljetna osoba. Trenutno u Zoološkom vrtu postoji oko 30 volontera.
„Najvažnije je naglasiti kako volonterstvo nema veze s izravnim kontaktom sa životinjama. Naravno, uz zaposlenike, volonteri mogu pomoći u čišćenju, njegi, u dječjem zoološkom su dosta aktivni jer paze što se tamo događa, razgovaraju s ljudima, pomažu u edukacijama, promatranju životinjama…“, rekao je Krizmanić te dodao kako je svaki volonter izuzetno dobar i važan u radu Zoološkog vrta.
