Nekoć, istina davno, gotovo u svakom većem selu bilo je i – potkivača konja. No, s prvim traktorima i modernizacijom poljoprivrede sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća, to cijenjeno zanimanje počela je prekrivati prašina zaborava. Danas potkivača u Hrvatskoj gotovo i nema, donosi HRT.
Nećete vjerovati, ali pravih, školovanih potkivača konja preostala su samo trojica. Među njima je i Ivan Karlovčan, koji živi u selu Brodić nedaleko od Đurđevca. Stvarno je poseban jer ne samo što uživa u poslu koji radi, nego se za potkivača školovao čak u – dalekoj Americi.
“Potkivanje konja prvi put sam vidio kod nas na imanju kad smo kupili konja. Onda je potkivač dolazio kod nas i potkivao naše konje. I jedanput me je pitao hoću li jednu subotu ići s njim pridržat nogu i pomoći neke stvari, još se i danas sjećam, ostao sam fasciniran i od tada sam se zaljubio u samo potkivanje”, kaže Ivan, profesionalni potkivač konja.
A kad nešto voliš i strastveno želiš, onda prepreka nema. Ivan je školovani veterinarski tehničar i oduvijek mu je želja bila biti profesionalni potkivač konja. No, takve škole u Hrvatskoj nema.
“Nekad je postojala na Veterinarskom fakultetu, danas više ne postoji. Nama prva je u Mađarskoj, ima u Austriji, Njemačkoj, Švedskoj Francuskoj, većinom razvijene zemlje u Europi imaju školu za potkivanje, ali meni je bio problem jezik i većina tih škola ne prima državljane strane zemlje, nego samo vlastite zemlje”, dodaje.
Pa se odlučio za – Ameriku. Godinu dana radio je u Njemačkoj kako bi zaradio novac za školovanje i daleki put. Imao je tad samo 20 godina. Sad je godinu dana stariji i diploma na zidu svjedoči da je ušao u probrano društvo jedina tri školovana potkivača konja u Hrvatskoj.
Samo školovanje platio je oko deset tisuća dolara. S putovanjem, smještajem i tromjesečnim boravkom u Oklahomi potrošio je vlastito zarađenih stotinjak tisuća kuna. Puno novca, ali kaže Ivan da se isplatilo.
Etno gospodarstvo Ivanov otac gradio je desetljećima. Sakupljao je stare alate, premještao autohtone podravske kuće, upotpunjavao mozaik zaboravljene podravske baštine. Ivan uz Luku ima još dva brata i dvije sestre i zanimljivo je da svatko ima svog konja. Svi rade, pomažu ocu, brinu da gospodarstvo bude još ljepše.
Teško je potkivati konje i biti pogrbljen cijeloga dana. Nije to posao koji možete raditi cijeli život. Ali sad dok je mlad, Ivan ne odustaje. Posla ima. I to sve više.
