San je senzacija u mozgu koja se pojavljuje tijekom spavanja. Znanstvenici još uvijek raspravljaju zašto se snovi pojavljuju, no najčešće prihvaćena teorija je Freudova, koja govori da snovi predstavljaju čovjekove skrivene želje, strahove i osjećaje.
Znanstveni pristup snovima
Sigmund Freud je snove objasnio kao željom ispunjenja, zadovoljstvom koje se javlja nevoljno u procesu mišljenja. Također je objasnio i kako se snovi tvore od iskustva prijašnjeg dana, no on može biti povezan s bilo kojim proživljenim trenutkom iz života. U snovima se pojavljuju i više doživljaja kombinirani zajedno. Tako dolazi do ispreplitanja različitih i nepovezanih mjesta i osoba u istome snu.
Tijekom spavanja mozak odabire podražaje i iskustva koje će zapamtiti jer njih smatra bitnima. Kratkotrajno pamćenje pretvara u dugotrajno. Ono što je ostalo potisnuto, ignorirano ili odbijeno tijekom dana, pojavit će se u snovima.
Neurolozi kažu kako se ne može otkriti izvor snova ni koji su dijelovi mozga aktivni tijekom sanjanja. Tvrde i kako se ne zna koju svrhu snovi imaju za um i tijelo.
Sadržaj snova
Ljudi ponekad mogu doživjeti i vanjske stimulanse, poput zvuka budilice, koji budu iskrivljeni i takvi se sjedinjuju sa snom. To se događa zbog toga što se um isključi iz vanjskog svijeta tijekom spavanja pa je u nemogućnosti dati točno značenje onome što se događa. Moguće je postići i obrnutu situaciju. Lucidni snovi su oni u kojima su ljudi svjesni da sanjaju zbog sadržaja koji je u zbilji nestvaran. Takvi snovi mogu se kontrolirati.
Gledanje televizije također utječe na snove. Istraživanja su dokazala kako ljudi mlađi od trideset godina gotovo nikada nisu sanjali monokromatski, odnosno crno-bijelo. Ljudi stariji od šezdeset godina, dokazalo se, polovicu doživljenih snova imaju u ovim bojama zbog izloženosti takvoj televiziji.