Profesor Werner Dierend iz staklenika donosi tri uzorka: mladicu jabuke, mladicu kruške i hibrid “križanca” jabuke i kruške. Hibrid nema ime, stablo više nalikuje jabuci, njegovi listovi više krušci, oblik ploda je sličniji jabuci, ali okus “baca” na krušku.
Dierend i njegovi kolege Thilio Fischer i Henning Schacht sa sveučilišta u Osnabruecku pokušavaju stvoriti nešto što u prirodi ne postoji.
Nije bez razloga to što Nijemci, Hrvati i mnogi drugi narodi lošu analogiju zovu “usporedbom jabuka i krušaka”.
Prije 30 godina, međutim, u nekadašnjem hotrikulturnom institutu u Koelnu jabuke i kruške uspješno su križane. Nova voćka dobila je ime “Zwintzscherov hibrid” po profesoru Maxu Zwintzscheru koji je proveo eksperiment.
Njegov rad za buduće naraštaje i poboljšanje sačuvao je Tehnološki institut u Muenchenu i predao ga znantvenicima na poljoprivrednom fakultetu u Osnabruecku koji imaju mnogo iskustva u uzgoju novih sorti jabuka.
Već 13 godina Dierend i njegovi kolege rade uzgoju savršena hibrida jabuke i kruške. Sad su na trećoj generaciji koje nazivaju F2 hibridima.
“Nadamo se da ćemo postići dobru kvalitetu”, rekao je Fischer, dodavši da je u tome potrebno i mnogo sreće.
Ono što se traži nije samo ugodan izgled i okus, već i otpornost na bolesti.
Njemački znanstvenici u tome nisu jedini. “Znamo da postoji slično istraživanje na Novom Zelandu”, kaže Dierend. Štoviše, novozelandske kolege bile su u Osnabruecku kako bi s njemačkim stručnjacima usporedili bilješke.
Njemačka vlada suvencionira istraživanje s 200 tisuća eura, ali proći će još mnoge godine prije uspješnog završetka projekta.
“Potrebno je 15 do 20 godina da se nova sorta jabuka ustali na tržištu”, tvrdi Dierend. A nova voćka neće dobiti ime dok za tržište ne bude spremna.
Njemački voćari gladni su jedinstvene vrste voća kojim bi pogodili ukus potrošača. Uzgoj voća je posao kao i svaki drugi, kažu. Potrošači stalno traže inovacije. Potpuno nova vrsta voća bila u tome golema kompetitivna prednost.
Tekst se nastavlja ispod oglasa