U svim međuljudskim odnosima neslaganja i konflikti su neizbježni. Razilaženje u stavovima, svjesno ili nesvjesno nanošenje nepravde drugima, te nesporazumi, svakodnevnica su naših odnosa. Često nam je neugodno podijeliti naša neslaganja ili ukazati na problematična ponašanja drugih oko nas. Nekad je to iz osobne nesigurnosti, a nekad iz straha od reakcije druge osobe. Nekad je linijom manjeg otpora lakše ništa ne napraviti ili možda nekoga ogovarati. O tim međuljuskim dinamikama, psihologija ima dosta za reći.
Bez obzira, ako nam je cilj odnosa njegovanje bliskosti ili razvijanje najbolje verzije osobnog karaktera te karaktera nama bliskih osoba, onda moramo biti otvoreni povratnoj informaciji i moramo biti spremni dijeliti naše mišljenje drugima oko sebe. Naravno, kako se nešto kaže i kada se nešto kaže, je jednako važno kao i što se točno kaže. Jedan od najboljih savjeta za pristupanje konfliktima kao i mnogim drugim aspektima ljudskog postojanja, ponuđen je od sv. Tereze Benedikte od Križa, koja je naglasila važnosti i istine i ljubavi rekavši:
„Ne prihvaćaj ništa kao istinu, ako joj nedostaje ljubavi.
I ne prihvaćaj ništa kao ljubav, ako joj nedostaje istine.
Jedno bez drugog postaje destruktivna laž“.
Mentalitet relativizma naglašava osjećajnost i ljubav, ali na uštrb istine. S druge strane, oni koji koriste vjeru kao štit svoje krute osobnosti, ili žele samoopravdanje, naglašavaju istinu zaboravljajući na ljubav. Istina mora ići s ljubavlju te ljubav s istinom.
Utjelovljene istine i ljubavi je najsavršenije prikazano u odnosu Boga prema čovjeku koji poziva svakog čovjeka na istinu o samome sebi, o svjetu te o Njemu samome, ali to čini u milosrđu. Kažu sveci da bi nam bez milosrđa, istina bila prebolna. Slično, psihoterapeut koji pomaže pacijentima spoznati istinu o sebi, postiže to u okružju empatije. Empatična veza u terapijskom okružju se nekad opisuje kao „litanija terapije“. Nadalje, roditelji koji odgajaju djecu balansirajući ljubav i disciplinu daju djeci najzdravije okružje. Prijatelj koji ukazuje na nezdrava ponašanja, čini to iz ljubavi prema prijatelju sa željom i nadom da se prijatelj promjeni te da vidi prijatelja zdravijeg i sretnijeg itd.
Bez obzira je li konflikt rezultat različitog mišljenja ili nepravednog ponašanja, dobra vijest je da se sve može na dobro završiti te se u tom procesu može naučiti i o sebi i drugima. Samo se trebamo uvijek podsjećati da istina i ljubav moraju ići zajedno.
*Maja Ivanković je doktorirala kliničku psihologiju na Institute for the Psychological Sciences (IPS) u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Njen klinički rad obuhvaća psihološka testiranja i psihoterapiju sa ljudima različite dobi. Trenutno radi i sa studentima koji su na treningu iz kliničke psihologije. Svoja dodatna stručna usavršavanja iz psihodinamičkog pristupa terapiji nastavlja u Washington School of Psychiatry (WSP) u Washington, DC.
Tekst se nastavlja ispod oglasa