Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se u svijetu s ciljem podizanja svijesti građana o specifičnim potrebama slijepih i slabovidnih osoba, ali i obavezama zajednice prema njima. Nezadovoljavajući položaj slijepih osoba proizlazi iz otežanih mogućnosti zapošljavanja, prisutnosti diskriminacije i stigmatizacije, nedostatku ili nemogućnosti nabavke asistivnih pomagala.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu je 39 milijuna slijepih te je prevalencija sljepoće oko 5 na 1000 stanovnika, navodi plivazdravlje.hr.
U Hrvatskoj se prati samo broj osoba oštećena vida kod kojih postoji invaliditet temeljem tog oštećenja.
Na taj način je u Hrvatskoj registrirano 45478 osoba kod kojih su sljepoća i znatna slabovidnost uzrok invaliditeta, od kojih je 4217 slijepih osoba.
U današnjem sve gušćem prometu, bijeli štap je pomagalo koje slijepima omogućava samostalno kretanje na poznatom terenu, ujedno je i prometni zaštitni znak slijepih osoba. Samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa svladava se na tečaju poduke usvajanjem osnovnih tehnika vještine korištenja štapa, osnovnih prometnih pravila te konfiguracije terena kojim će se osoba samostalno kretati. Bijeli štap je zapravo produžena ruka slijepe osobe, sve što je izvan dosega štapa je opasnost za osobu i velika nepoznanica. Inicijativa za korištenje bijelog štapa kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu pokrenuta je još 1930. godine, ali tek nakon drugog svjetskog rata tzv. dugi bijeli štap počinje se primjenjivati kao pomagalo za kretanje slijepih. Dan bijelog štapa prvi puta se obilježava 1964. godine. Republika Hrvatska se pridružila mnogobrojnim zemljama u obilježavanju Međunarodnog dana bijelog štapa 15. listopada 1996. godine kada je taj dan prerastao u Međunarodni dan slijepih.
Prema podacima Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 2016. godini registrirano je 17 377 osoba s oštećenjem vida, što čini 3,4% ukupnog broja osoba s invaliditetom, uz prevalenciju od 4%. Sljepoća je prisutna u 3 326 osoba. U Hrvatskoj se prati broj osoba oštećena vida, ali samo onih u kojih postoji invaliditet temeljem tog oštećenja. U Gradu Zagrebu sljepoća je prisutna u 414 osoba, registrirano je 1 971 osoba s oštećenjem vida, uz prevalenciju od 3%.
Slijepe osobe i osobe oštećena vida treba poticati na korištenje novih tehnologija, a upravo asistivna tehnologija predstavlja interdisciplinarno područje koja se sastoji od sredstava, proizvoda, metodologije, strategije, prakse i usluga kojima je cilj promicanje funkcionalnosti za slijepe i slabovidne osobe. Važne su prvenstveno iskoristivost, funkcionalnost, minimalizam, dizajn, ali i dostupnost tehnologije -primjerice elektronski ultrazvučni bijeli štap, govorni kuhinjski termometar, različite aplikacije za pametne telefone i računala, senzori, nosivi uređaj koji omogućuju da osjete svoju okolinu i kreću se sigurnije. Za slijepe i slabovidne osobe izuzetno je važna rehabilitacija.
Provodi se s ciljem osposobljavanja za izvršavanje svih radnji potrebnih za samostalno življenje, podiže nivo samostalnosti i sposobnosti sudjelovanja u aktivnostima svakodnevnog života. Neophodno je stalno praćenje potreba i problema slijepih osoba jer se uz svakodnevni napredak tehnologije i poboljšanja olakšava svakodnevica i unaprjeđuje kvaliteta njihovog života.
* Pripremila: Marija Škes, mag. educ. reh., Odjel za promicanje zdravlja, Služba za javno zdravstvo